U šibenskoj je Varoši rođen tvorac modernog Šibenika, prvi gradonačelnik izabran od naroda Ante Šupuk. Na istom je mjestu obitelj Šare svojevremeno izgradila svoje poslovno carstvo, obitelj Matavulj u tom je povijesnom dijelu grada sagradila glasovitu radionicu narodnih odijela i tvornicu likera, a u 17. stoljeću naselili su ga težaci čija je ikavica, odnosno štokavica temelj današnjeg šibenskog govora. I koliko god impresivnih crtica iz povijesti izvlačili, danas šibenska Varoš ni po čemu nije zanimljiv kako domaćim ljudima, tako ni inozemnim turistima.
Ipak, postoji jedna varoška ulica čija priča počinje tridesetih godina prošlog stoljeća (desetljeće u kojem su rođeni Arsen Dedić i Vice Vukov, op.a.), a traje i danas. To je Ulica Nikole Tavelića, žila kucavica Varoši, a posebnom je čine njeni stanovnici.

OD STABLA NE VIDIMO ŠUMU

Obitelj Dedić (legendarni pjesnik i glazbenik Arsen, sin mu Matija, šibenska nevjesta Gabi Novak i zet Alen Slavica), zatim obitelj Vukov (preminuli legendarni pjevač Vice, njegova kći Ivana, te nećakinja Tina Vukov), pjevač Ivo Pattiera, umjetnik Igor Hajdarhodžić, operna pjevačica Nera Gojanović – Kljajić, legenda hrvatske estrade Mate Mišo Kovač i njegova mezimica, također pjevačica Ivana Kovač, direktori Večeri dalmatinske šansone Branko Viljac i Dušan Šarac, prerano preminuli operni pjevač Neven Belamarić, jedan od osnivača Međunarodnog dječjeg festivala Ante Pulić, pjevač Zdravko Škender – svi su oni usko vezani za Ulicu Nikole Tesle ili bilo koju drugu varošku ulicu koja joj gravitira. Ipak, tek je ‘šačica’ Šibenčana svjesna o kulturnom blagu koje skrivaju skrovite ulice njihova grada i vrijednosti koje nose. Kad se nema novca za novo, raspolaže se s onim što se ima, a često od stabla ne vidimo šumu pa se još nitko nije drznuo od cijele jedne ulice napraviti spomenik preminulim i živućim umjetnicima koji su na polju svoga djelovanja ostavili neizbrisiv trag čime su zadužili rodni grad da ih se sjeća – vječno. Spajati ugodno s korisnim, također, stran je pojam šibenskim gradskim ocima jer, ako se i priča o važnosti Tesline ulice u kulturnom životu grada i što bi prezentacija iste na odgovarajući način značila za grad u sferi turizma, nikako da se prijeđe s riječi na djela.
– Mislim da bi to svakako trebalo učiniti jer to je jedinstven slučaj u svijetu. Svi uključeni trebali bi sjesti i donijeti najbolju odluku kako to učiniti. Preko te ulice mogao bi se prezentirati cijeli grad. Bilo bi to jako inovativno. Samo, žao mi je što do danas nije učinjeno ništa konkretno – priznala nam je Ivana Kovač, poznata estradna pjevačica, kći još poznatijeg oca, Mate Miše Kovača koji je, za razliku od Ivane, razbijao koljena igrajući se na asfaltu Tesline ulice. Kao pjevač koji je prodao najveći broj ploča zabavne glazbe na području bivše Jugoslavije, popularni brkovi Mate Miše Kovača zaslužuju da budu dijelom povijesti, da ih se budućnost sjeća. Što je točno u zemlji na kojoj je ulica i njoj pripadajući domovi sagrađena ili što je u česticama u zraku koji ispunjavaju svaku njenu prazninu i kriju li se u njima razlozi zbog čega je Ulica Nikole Tesle iznjedrila toliko poznatih, osebujnih imena, vjerojatno, nikad nećemo pouzdano znati, no to možemo ovjekovječiti.
– Što se mene tiče to bi bilo dobro. Nevjerojatno je da na tako malom prostoru ima toliko puno poznatih imena – priznao nam je direktor Turističke zajednice grada Šibenika, Dino Karađole, i sam dijete Težačke ulice, ulice koja se naslanja na Teslinu i prolaznike vodi pred vrata starog kina Sloboda koje je u svojoj poeziji opjevao i Arsen Dedić.

 

TREBA NEŠTO UČINITI

Iako se ideja o tome kako od Ulice Nikole Tesle učiniti svojevrsni šibenski ‘hall of fame’ tek treba roditi u glavama oni spremnih zasukati rukave i pokrenuti promjene, Karađole priznaje da bi promjena naziva ulice bio dobar prvi korak.
– Inicijativu mogu pokrenuti i ‘bezimeni’ pojedinci, zašto ne?! Mogu i ja. Svakako ću podržati svaku ideju koja je dobra, tako mogu i ovu koja mi se sviđa, a mogu i gradski oci, kako je to kod nas popularno reći – savjetuje prvi čovjek šibenskog turizma. No, u jednom bismo se morali ograničiti. Iako bi zahvaljujući toj ulici o kulturi grada mogla učiti i djeca, turisti koje bi to posebno zanimalo jesu oni – regionalni.
– Trebalo bi to turistički valorizirati barem za balkansku populaciju koja itekako poznaje rad, na primjer, Mate Miše Kovača. A vjerujem da bi se inicijativa svidjela i Arsenu Dediću – zaključuje direktor gradskog TZ-a. Arsena nismo pitali za mišljenje jer možda nije ni važno što on misli o tome, važno je smatra li njegov grad da je vrijeme da mu oda počast. Njegov sin, Matija, smatra da je ideja izvrsna, za svaku pohvalu i to se ‘definitivno mora napraviti’, kratko će mlađi Dedić koji je davno krenuo stopama svoga oca, nastavljajući pronositi glas o Šibeniku kao gradu umjetnika.
– Varoš je rasadnik umjetnika. Tu su živjeli težaci i ta je težačka krv davala rasne umjetnike – i sam će pjesnički zaključiti Karađole, priznajući da nema sluha, ali pjesmu – voli. Vrijeme ide, riječi blijede, a djela čekaju – koliko još dugo?

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.