Taman kad pomislite kako više ne postoji ništa novo što bi ljudske ruke mogle ‘iznijedriti’, pojavi se čovjek poput živopisnog Marija Jurasa koji je inspiraciju za svoja djela pronašao tamo gdje biste joj se, da je tražite, najmanje nadali – u hladnom, nimalo umjetnički ‘nastrojenom’ betonu! Ipak, beton u njegovim rukama dobije naličje koje podjednako osvaja svojim izgledom, nazivom, pričom koja stoji iza njega, ali i funkcionalnošću.

Naime, Juras izrađuje betonske lonce za cvijeće ili pitare koji izgledaju poput debla, šešira, broda ili morske školjke i toliko nalikuju ‘originalu’ da, iako znate da je riječ o replici, još uvijek provjeravate da vas oči ne varaju.

– Svi me uglavnom pitaju tko je udubio to drvo. Nikom u nije jasno od čega je zapravo napravljeno – kroz smijeh nam priča Juras.

TALKING TREE, ZELENI PATRIK, UGLJEŠA…

Pitare je počeo izrađivati prije odprilike dva mjeseca i njegova je priča dokaz da se najbolje stvari događaju kad im se najmanje nadate.

– Konkretno, počeo sam raditi bunar, pa sam ‘zamutio’ beton. Vidio sam da mi ide sporo s gleterom, pa sam uzeo pinel, malo sam razrijedio maltu i tada sam vidio da to što i kako radim nalikuje na drvo, koru i tako sam došao na ideju da ženi napravim pitar za cvijeće. I onda sam krenuo raditi jedan ležeći pitar da ne budu dva ista, pa treći… – prisjeća se Juras trenutka kada je sve počelo. Taj prvi pitar – njegov iskon, kako ga naziva, ili zvijezda vodilja krasi mu dvorište, a slični se radovi mogu pronaći i dvorištima njegovih prijatelja, poznanika… Juras ne koristi kalupe, a autentičnost djela duguje vlastitom talentu, a ni humor mu nije stran pa njegovi radovi nose zanimljiva imena poput ‘Talking Tree’ ili Ent (no, osim što pričaju, ova debla imaju i oči), a pitar u obliku šešira žute boje nazvao je ‘Zeleni Patrik’. Tu su još i Micika, Nenad, Trabakul, Uglješa… Svi oni teže između osam i petnaest kilograma, a za napraviti samo jedan potrebno mu je šest ili sedam dana. Naime, treba im vremena da se osuše, a onda je tu i bojanje. No, svako čekanje se isplati jer betonski pitari i boja na njima dugo odoljevaju svim vremenskim (ne) prilikama, te nijedan rad ne nalikuje na prethodnog.

– Nijedan nije isti, a čak ni na YouTubeu nisam vidio da još netko to radi. Dao bih glavu da je to moja ideja – kroz šalu će nesvakidašnji autor rukotvorina, nesiguran treba li ili ne zaštititi svoj proizvod.

NOĆ ZA INSPIRACIJU, DAN ZA RAD

Trenutačno u konobi sprema nekoliko ‘Talking Treea’, ali i jednog malog betonskog, legendarnog ‘Fiću’.

– To me je toliko zaokupilo da samo to radim. U ‘firmi’ sam ujutro, ali popodne čim ručam, odmah idem pitare raditi. Radim kad mi dođe, a noć mi je inspiracija. Uglavnom, sanjam pa se ujutro probudim s idejom. Ne gubim dane razmišljajući što ću raditi, nego noći. Nemam radno vrijeme. Radim non – stop. Posao mi je toliko stresan da me ovo opusti pa preporučam svakom da nešto radi. Ne mora biti ovakve vrste. Može biti bilo što – savjetuje Juras. Dok razmišljate kako uposliti ruke, ‘čirnite’ Facebook stranicu Lulas – art i pogledajte kako doista izgledaju Jurasovi pitari. No, upozorava – ovo što sad radi – nije sve.

– Imam puno ideja za budućnost i ne znam što ću s njima. Realizirao sam dosad tek oko dva posto svega onoga što sam zamislio – poručuje na koncu ovaj neobični umjetnik.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.