Crkvu Hrvatskih mučenika u Čavoglavama, deset godina nakon postavljanja kamena temeljca i četiri godine nakon blagoslova zvona, u subotu 20. rujna blagoslovio je šibenski biskup Ante Ivas. Preko misnog slavlja posvećen je i oltar crkve.

cavel111

U homiliji biskup Ivas recitirao je stihove Thompsonovih pjesma. Mi smo živa Božja crkva. Bez nas žive Crkve, svi naši hramovi, crkve, katedrale s kojima se naš narod dići ništa ne bi značile. Kad su u Domovinskom ratu srušili crkve mislili su srušit će i nas, ali ne može se crkva srušiti kad je u čovjeku i u njegovoj duši sagrađena, poručio je biskup Ante Ivas.

cavel333

Volio bih da ove riječi svetog pisma ponesemo danas sa ovog našeg slavlja. Da svaki od nas pita “gdje je moj stol, jesam li ja možda koji put sudionik vražjeg stola”. Ja više neću ništa govoriti nego ću vas prepustiti da osjetite kako čovjek koji hoće živjeti svoju Crkvu može svome narodu darovati puno lijepih razmišljanja, lijepih poticaja i lijepih pjesmi. Neka se zasrame oni koji u ovim riječima i pjesma vide nešto drugo, poručio je biskup Ivas počevši recitirati poznate stihove Marka Perkovića koji govore o domovini, domoljublju, Bogu, zavičaju.

Prema običaju potpisana je i povelja koju potpisuju biskup i župnik, no u Čavoglavama je uz njih dvojicu supotpisnik bio i Marko Perković Thompson koji je sam inicijator izgradnje crkve. Na kraju misnog slavlja je održao kratki govor i zahvalio se prisutnima.

Homiliju biskupa Ivasa donosimo u cijelosti:

(Ova je Crkva istekla iz jednog izvora)
U Zagori na izvoru rijeke Čikole
stala braća da obrane naše domove.
U Zagori na izvoru rijeke Čikole
stoji Hrvat do Hvara kao braća svi:
Idemo… u Čavoglave dok smo živi mi.
Oj Hrvati, braćo mila…
Hrvatska vas zaboravit neće nikada.

(Ova je Crkva izrasla iz jedne vjere)
Neka zvone zvona, nek na moru zapjeni se val
pa kaži još jače, pa kaži, Bože moj,
Bože moj, ovo je narod tvoj,
narod tvoj, 
Uvijek vjeran tebi, naša zvijezdo jutarnja,
uvijek vjeran tebi, naša željo vatrena,
uvijek vjeran tebi, naša suzo ponosna…

(Ova je Crkva građena iz ljubavi pradjedovske, za rod, dom i domovinu)
Čvrst je dida bio kao stijena,
hrabra srca i kamenih gena.
Sva je mudrost utkana u njemu
njegove su priče učile me svemu:
„Poštenim putem ići bit će teško, znaj,
al samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj.
Hej da mi je s tobom kao prije, dočekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje,
moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme ista sudbina…
Njegove su ispucane ruke,
meni bile kao mirne luke.
Kako da mu zahvalim na svemu:
Sinu ime dao sam po njemu.
Hej da mi je pogledati dolje
sa Svilaje na Petrovo polje,
pa da viknem jače od oluje
da me dida još jedanput čuje…
( neka čuje i neka se vesele s nama oci sa nebeske Svilaje)

MI SMO LJUDI KRŠĆANI
i ne bojimo se mrijet:
Samo ljubav može
spasit ovaj svijet.
„Ora et labora“, znaj
to je put u vječni raj… 
i život nema kraj.

Neću izdat ja, Boga nikada.
Neću gasit sunce, koje s neba sja.
Neću zbog tebe, ruku na sebe,
jer ti me voliš, ti se moliš za mene.

Sudbina je nekad puna zla i teška,
pa se život tako čini kao greška.
Ti ne gubi nadu da će biti bolje,
pruži ruku k nebu i kada si dolje.

Prospi na nas radost sa visina,
učvrsti nam vjeru u tvog Sina.
Odbaci Sotonu da te ne zavede,
pruži ruku Kristu, neka te povede.
Tu slobodu Bog ti nudi
ti odluči, hrabar budi:
Dal ćeš stranom tamnom,
il ćeš poći sa mnom.

A što će ti život kad putove mijenjaš.
Bolje da umreš nego da se predaš.

Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju:
Nije nas ostavio Bog..!
A ja neću živjet u tom grijehu,
neću takav put za našu djecu.
Ej, da može moja pjesma popraviti svijet
Obranimo ljubav, ona svima treba,
praštanje i nada darovi su neba.
Pogledaj u oči Stvoritelju svom,
nije nas, nije nas ostavio Bog.

Digni se kad padneš, rođen si za let,
rođen da se boriš, da bolji bude svijet…
Ti si ratnik svjetla u borbi protiv zla,
prekrsti se, pomoli i ne boj se ničega.
Jesi li u sebi odlučan i čvrst,
jesi li u sebi slobodan i čist:
digni se kad padneš,
u tebi je snaga,
u tebi je Krist.
Dajte mi komad Zemlje svete,
Zemlja je i mati i dijete.
Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom,
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom.
Ljubi svoju zemlju, budi blagoslovljen plod,
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod.

Kad se sjetim suza krene,
zamirišu uspomene,
svaka stope rodnog kraja…
Kad sam s tobom srce moje
kuca jače, veliko je…
Lijepa li si !

Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome…
Nek se čuje, nek se zna, nek vijori zastava,
nek nitko ne dira u moj mali dio svemira.

Ja sam duša hrvatskih ratnika:
Domovinu tražim i stijeg što se vije.
I mojom je krvlju ona natopljena
a duša nama mira, traži je.
Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti,
Domovina koju smo svi snili.
Za njenu slobodu krv si svoju dao
i tisućljetni san je stvarnost postao.
Ne poznajem je takvu, i tužna mi se čini,
u snovima je mojim ponosna i lijepa.
A gdje su joj junaci, sinovi vrli,
gdje vrednote za koje su mrli.?
Sve bih dao da je vidim 
ponosnu i lijepu ko u snovima.
Sve bih dao da je vidim, 
i opet bih spreman stao
svoj bih život dao…

( Ne pitajte ništa sa kamena dušu,
jer vjetrovi sada neki drugi pušu. 
A što će ti život kad putove mijenjaš
bolje da umreš nego da se predaš.)

Prijatelji, često mislim na vas…
Sjetite se na ponosne dane
kada jedan uz drugoga stane.
Sve smo mogli.., 
i bili smo što smo htjeli,
prijatelji, kako ste mi danas?
Kažite mi, jeste li se umorili,
jesu li vas prevarili,
jel nas vrijeme pregazilo ?
Kažite mi, pjevate li pjesme stare
kao nekad, uzdignute glave?
Dal ste isti kao nekada,
prijatelji, često mislim na vas.
Rado bih vas sve vidio zdrave,
samo da nas uvijek skupa stave,
pa da ko na prvoj crti
zapjevamo protiv smrti…
Prijatelji, kako ste mi danas?

Iz povijesti naše slavne, i ove naše davne,
sve smo što nam je vrijedilo, stekli zajedno.
E, moj narode… 
Uzmimo u ruke sudbinu i sreću…
S nebeskih visina , daj nam Bože svoga Sina, 
da nas vodi do pobjede…

Kada vidiš kamen na kojem piše
da je ratnik pa i nema ga više,
nemoj samo proći ko da ne postoji
tu su hrabro pali prijatelji moji.
Slušaj kako grmi, kako more pjeni,
pitaju te, jesu li zaboravljeni.
Za njih se pomoli, nek mi braća znaju,
heroji se nikad ne zaboravljaju.
Branili su zemlju i rame uz rame,
ko ratnici svjetla stali protiv tame.
Zato zora sviće, zato dan se budi:
Hvala im na svemu, slobodni smo ljudi.

Čuješ li me kako dozivam te rode
preko devet šuma i velike rijeke.
Nemoj ići lijevo na križanju staze,
tu ne ide nitko, svi se zvijeri paze…
Nego, ajde desno do velike stijene,
gorske će te vile poslati do mene:
Daleko daleko iza devet sela…

Zaustavi se vjetre, pita bi te nešto:
Piju li još vuci sa izvora vodu,
da li nam slavuji pjevaju u zoru?
Vjetre s Dinare, zaustavi se, čuješ li me!
Gdje sam rođen tu ponesi me!

Ruka koja daje, koja oprašta,
srce što ne mrzi nikoga,
svaki krik, suza, ime i domovina
to što nebo piše Tajna je i istina.
Čvrsta ruka i poštenje, sveta voda i krštenje.
Budi čovjek, to je dika, budi roda svoga slika.
Ne daj na se, ne daj svoje, nemoj tuđe, prokleto je.
Jer tko život tako prođe, ponosan pred Boga dođe.
Gdjegod da te život nosi, uvijek moraš znati tko si.
Geni, geni kameni, vatra gori u meni:
Takvi smo mi rođeni.., uzmi ili ostavi…

Živi u ljubavi, jer baš svaki novi dan,
u Božji dlan je ucrtan.
Uzmi križ i nosi ga, to je put čovjeka do Neba.
Uzmi križ i nosi ga, put u Raj nije posut ružama.
Ne laži, ne kradi, moli se i radi.
Priđi i pomogni, nikome ne odmogni.
Pjevaj o slobodi, i neka Bog te vodi.
Blagoslovljen tko tud hodi.
Put je samo jedan, budi njega vrijedan.
Rajska riječ od zlata, otvara nam vrata.
Živi u ljubavi, jer baš svaki novi dan,
u Božji dlan je ucrtan.
„Ora et labora“, znaj
To je put u vječni raj.

Mili Bože, čudnih li vremena,
da budućnost nema sjaja.
Moj je narod savio ramena
a bio je hrabriji od zmaja…
Nema predaje.., pjevajmo sinovi pobjede.
Mogu nas lomiti al neće slomiti.., kad nam srca tuku zajedno

Zapali vatru, neka gori,
od sebe daj sve najbolje želje.
Neka se srce hrabro bori,
neka vatra gori do pobjede, prijatelju moj.
Digni se kad padneš,
rođen si za let.
Rođen da se boriš, da bude bolji svijet.
Vikni da si spreman, vikni da si jak 
Anđeo će bijeli potjerati mrak.
Ti si ratnik svjetla, u borbi protiv zla
Prekrsti se, pomoli se i ne boj se nikoga.
Jesi li u sebi odlučan i čvrst,
Jesi li u sebi slobodan i čist,
Digni se kad padneš
U tebi je snaga, u tebi je Krist.

Neka na putu tvom vodi te Bog,
izdat nećeš ti roda svog.
Samo je vjera sačuvala mene,
ljubio sam Boga a On mi dao tebe, 
Sine moj!
Neka u tvom srcu uvijek ima mjesta
za dobre ljude sve,
koji za svetim barjakom idu, 
kroz javu i kroz suze…

Zapali vatru, neka gori,
od sebe daj sve najbolje želje.
Nek se srce hrabro bori,
neka vatra gori do pobjede,
Prijatelju moj.
Digni se kad padneš,
rođen si za let,
rođen da se boriš, da bude bolji svijet.

Bog će uvijek svakom dati,
samo treba vjerovati,
biti Božjeg lica slika,
posijati gdje si nika.
Tamo gdje su moji korijeni,
sto ljepota živi u meni,
tamo nosim svaku pobjedu.., svojoj zemlji, svome narodu…
Amen.

IZVOR: sibenska-biskupija.hr

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.