Ko vidi pitare, pomisli prvo / da je ovo obično drvo / pa ni pri pogledu peton / ne vidi da je madafaka BETON – riječi su kojima se slikovito, ali posve jasno predstavio Mario Juras na svojoj Facebook stranici, odnosno riječi su to kojima je Mario predstavio svoj alter ego Lulas art.

Šibenčani su ga upoznali prije dvije – tri godine (ni sam ne zna reći točno vrijeme) kada je odlučio izaći, ne iz ormara, nego iz konobe u kojoj, ovisno o raspoloženju i inspiraciji, moči ruke u betonu, cimentu ili malti (kako vam drago, ionako izađe na isto), a sve kako bi napravio neki od svojih, sad već, remek – djela – pitara ili, ako baš hoćete književno, lonaca za cvijeće makar tu ima i betonskih uradaka koji ne moraju nužno imati funkciju pitara. U svakom slučaju, što god radio lijepo je vidjeti i opasna je prijetnja vrtnim patuljcima.

lulas art 3

Prvo su to bili šupljoglavci s motivima Šibenika, rastafarijanci, ali ubrzo se priča proširila izvan granica Bilica, odakle je Lulas, pa je trebalo širiti i ponudu. Danas, koliko godina nakon početka jedne lijepe priče koja nas je zacimentirala za Lulasove radove, isti se nalaze i u francuskoj metropoli – Parizu. Da, da. Dobar glas daleko se čuje, ne kažu uzalud.

OŽIVIO JE ELVISA, THE BEATLESE

lulas art 5

Što ga je točno navelo da počne raditi pitare od betona, ni sam nije posve siguran. Prema jednoj priči bilo je to kad mu je supruga poželjela kameni bunar u dvorištu, prema drugoj bilo je to dok je uređivao interijer obiteljskog doma. Nama je ovog puta ispričao potonju.

‘Sad priča ide ovako. Uređivao sam kuću, ali radio sam to tako sporo da sam imao vremena donositi kamen po kamen iz Dubrave… I onda sam tu svašta nešto radio’, kratko će i u svom stilu Mario/Lulas s kojim je, znaju svi koji su ikad pokušali, nimalo lako voditi ozbiljne razgovore jer se u tijelu ovog naizgled odraslog čovjeka zapravo krije jedno veliko dijete i to je jedan od razloga zašto se Lulasu uvijek vraćate. I po njegove pitare, naravno.

Talking Heads, Talking Trees, betonski brodovi, školjke, klaviri samo su dio onog što je dosad napravio od betona uz pomoć ostalog materijala poput vode ili nekakvih metala. U zadnje vrijeme, u izradi su i domino kockice. Lulas je valjda jedini koji je, koristeći se betonom, uspio oživiti The Beatlese, Elvisa Presleyja ili, pak, dovesti u Šibenik Slasha i famoznu bradatu trojku ZZ Top koji su, u međuvremenu, promijenili vlasnika. Da, tu je i multiplicirani Bob Marley koji se obično, zbog svoje ‘malenkosti’ može pronaći na izložbama koje Lulas nerijetko posjećuje. Kad bismo krenuli na put tragom njegovih pitare, nema gdje nas ne bi bilo. Posjetili bismo obližnji Jadrtovac, nešto dalju Makarsku, Pulu na sjeveru Jadrana, Slavoniju na kontinetnu Hrvatske, a završili bismo, između ostalog, i u romantičnom Parizu. Da, stali bismo nakratko i u metropoli Lijepe Naše kamo su Lulasovi pitari kao replike stvarnih ljudi, bračnog para, otputovali kao vjenčani poklon. How cool is that, što bi rekli Ameri?!

U RITMU BUBNJEVA

lulas art 4

‘Nije baš da sam stalno u malti iako se gledajući prema Facebooku ne bi tako reklo. Kad me nema na Facebooku, znači da radim, ali stalno ”visim” na Facebooku pa znači da ne radim ništa’, iskren je, te dodaje:’Ne volim uvijek raditi isto, istu stvar, ali moram. Kad već jedan ode dalje, moram napraviti drugi takav. Ali, imam ideja. Danonoćno mi naviru. Intezitet se nije smanjio’.

I doista, beton i sve što iz njega može izraditi, Lulasu je stalno na pameti. ‘Evo, recimo, čisti primjer. Prije dva dana išao sam u konobu zbog nečeg ne vezanog za to što radim, a u kojoj ima svega i svačeg i tamo sam vidio nekakva, nazovimo, pauk luster, nekakvo staklo i odmah sam vidio što ću od toga napraviti, kakva pitar. Tako nekako razmišljam, tako mi dolaze ideje. Kasnije ne radim nikakve skice, sve ostane u glavi’, doznajemo princip nastajanja Lulasovih radova. Inače, radi sam i u tišini. OK, tišini koliko mu slušanje radija to dopušta. Odnosno, reći će da slijedi ritam basa koji dopire s radija baš kao što to čine afrička plemena, uz ritam bubnjeva.

‘Mogu malo promašiti, ali kod ovog što ja radim dobro je što i kad fališ to izgleda dobro. Ali, opet, i kad fališ – ne možeš faliti. Možda falim, ali ne znam da falim. Što ružnije izgleda, to bolje, tako mi se nekako čini’, iskreno će na pitanje što kad pogriješi prilikom izrade pitara koji, kad govorimo o Talking Headsima, nevjerojatno nalikuju drvu, a zapravo je riječ o betonu. Koja varka, ali šarmantna i hvalevrijedna.

NAPAD NA KUPCE

lulas art 2

Na pitanje je li uspio ikog ‘zaraziti’ željom da se okuša u kreativnom rukovanju betonom, kaže da nije. ‘Ne znam zašto ljudi to ne rade. Ne samo pitare, nego bilo što. Samo sjede ili šetaju s rukama na guzici i to je to. Meni se to ne da’, nastavlja u svom karakterističnom tonu pa će slijedom istog reći kako smatra da susjedi misle da je malo lud. ‘Da netko kraj mene radi ovakve pitare, rekao bih da je sto posto lud’. I koliko god njegovi pitari / lonci za cvijeće, brodići, klaviri i ostale svjetski poznate tvrde glave bile šarmante, zanimljive, privlačne ima onih koji padnu na njih na prvi pogled, ali odustanu kod konkretnog poteza.

‘E, to, kažu da hoće uzeti i onda ako odmah ne reagiram, od svega toga nema ništa, a meni je valjda u cilju da ništa ne dam od sebe. Dođu mi s: ”Ajme meni, Slash. Baš bih ga volio imati” i sad ja tu moram nešto reći da to kupi, a kažem:”Ajde, bogati, šta će ti to. Kupi kruva”. Ali zadovoljan sam, kad se sve skupa pogleda. Zadovoljan sam’, prepričava Mario, dodajući da je svjestan da nema osobitno poduzetničkog duha, ali da će se i to s vremenom promijeniti. Zapravo, već radi na tome.

‘Sad ću ići u napad na kupce. Otvorit će nešto, ali treba me netko pogurati. Nemam poduzetničkog duha. Ali stvarno moram nešto napraviti. Imam raznih ponuda. Svaki dan događa se nešto vezano za Lulasa, čak je stigla i ponuda iz Makarske. Bude ideja, prijedloga, ali to sve u samo jednom danu dođe i ode. Tijekom tog dana razmišljaš svašta. Imaš milijun ideja, možeš napraviti čuda, ali nekako kasnije krene nizbrdo’, priča nam. U tom smjeru, otkrit ćemo vam jedan detalj, dobro čuvanu tajnu. Prošle godine u ovo vrijeme nekomu se rodila ideja da cijela šibenska riva poprimi identičan izgled upravo uz pomoć Lulasovih betonskih pitara. Bila je to i ostala – ideja. No Lulasovi pitari u rasponu težine od kilograma od trideset žive dalje i to dalje u Europi.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.