Filip Rodić svećenik je u župi Rogoznica 20 godina. Otkako je stigao u Rogoznicu iz susjedne župe u Marini, do danas nije prestao raditi na obnovi i uređenju crkvi i vrijednog inventara. Uz uređenje ‘ogledala mjesta i župe’, kako naziva crkve, don Filip se namjerava posvetiti i okupljanju mladih jer, kaže, osjeća da ljudi bez vjere gube smisao života.

– Kad sam došao u župu par godina nakon Domovinskog rata, stanje nije bilo najbolje. Malo je ljudi išlo u crkvu i trebalo je ispočetka krenuti na neki način. Crkve su bile zapuštene, a moje je pravilo da mogu imati kuću od zlata koju nitko ne vidi, no crkva mora biti uredna. U crkvi Uznesenja Blažene djevice Marije pristupilo se obnovi oltarnih slika, orgulja iz 1908. godine, a zatim smo krenuli u obnovu unutrašnjosti lađa, zaštićene su vrijedne oltarne slike, a stanovnici Rogoznice sami su doprinijeli toj obnovi i svi su pomagali koliko su mogli, čak i turisti su donirali novac, priča don Filip Rodić.

rogoznica crkva djevice marije don filip rodic 200117 3

rogoznica crkva djevice marije 200117 24

Kipar Tomislav Šalov obnovio je oltar, a kampanel u koji je uloženo oko 680 tisuća kuna obnovljen je lani.

– Ljudi su samo u ovu župnu crkvu uložili desetak milijuna kuna. Crkva je sad prava mala katedrala, čista uredna, sve je na svom mjestu, govori.

rogoznica crkva djevice marije 200117 33

Uređene su i druge crkve na području Rogoznice, sanirali su devastirane ploče na starom groblju sa stećcima, a zavjetna crkva Gospe od kapelice kompletno je uređena.

– Svake mlade nedjelje od 1772. slavi se misa na 24. siječnja. Tog su se datuma vjernici išli zavjetovati u crkvu i danas slavimo 130 godina od oslobađanja od crnih ospica, kaže don Filip.

gospe od kapelice

Gospa od kapelice jedan je od najvećih blagdana u Rogoznici. Tog dana u mjestu se odvijaju dvije procesije, a 2. srpnja Rogozničani dočekuju kip djevice Marije.

– Gospin brod ide po priliku na Gradini i mi je dočekujemo. U crkvi bude do 16.srpnja, na blagdan Gospe od karmela. Dok je gospa tu obavljaju se pobožnosti u čast gospi. Dolazak je duhovniji, a odlazak je emotivniji. Vjernici idu pješice, brodice isplovljavaju, a oko njih ljudi plivaju do Gradine, prepričava don Rodić običaje.

procesija2

Čitajući kroniku i povijest župe, don Filip je primjetio da Rogozničani nikada nisu bili nikada nisu bili intenzivni vjernici. Slavili su, kaže, blagdane, primali sakramente, no rijetki su zaista živjeli vjeru, a takvo se stanje održalo do danas.

– Manje muški idu u crkvu nego žene. Pomoći će, dati za crkvu, ali praksa je kod vjernika dosta slaba. Vjerski život kao da prestaje primanjem sakramenata, pričeste se, krizmaju i onda nastane možda mladenačka kriza. Mladi su ovdje nažalost prepušteni sami sebi. Ne vidim kod njih smisao, prepušteni su kafićima, ovisnostima, drogi i alkoholu, smatra.

U posljednje vrijeme posebice osjeća tu krizu, govori svećenik.

– Puno toga se nudi mladima, izgradnja osobnosti, kvalitete života, ističu se negativne osobe kao uzor. Kako će čovjek onda ići naprijed? Obeshrabre se, ne nalaze smisao… Barem ovdje u Rogoznici mogu raditi, ako ništa drugo onda preko ljeta. No oni nemaju zacrtani životni put, ne rade, ne žele zasnivati obitelj i zato imamo mnogo samaca. Nemaju hrabrosti, a za prihvatiti nekoga čovjek se mora odreći sebe. Mora se okrenuti prema drugome. Čovjek se više ostvaruje što sebe više daje drugome, ističe don Filip.

rogoznica crkva djevice marije don filip rodic 200117 1

Vjera se, nastavlja, smatra teretom, a ljudi koji je upoznaju tek onda pronađu pravi smisao i mir.

– Vjera nije papir, krštenje, pričest i krizma. Vjera je život. Božje zapovjedi pravila su za život. Ne stječe se vjera u crkvi, nego u obitelji, a potom se nadograđuje. Ona je izazov, ali i hrabrost. Droga i alkohol bijeg su od života, a vjera je odgovornost života. Čovjek se sastoji od materije, tijela, i onog duhovnog. Neimati hrabrosti suočiti se sa životom znači da nam je tijelo jedino važno, a duša je prazna. Isus nam, s druge strane, nudi usklađivanje unutarnjeg i izvanjskog života, objašnjava.

Biti svećenik nije posao, kaže don Rodić.

– Meni nije potreban hobi ako imam svoj poziv. On me ispunjava i iziskuje od mene cjelodnevni angažman. Kojiput nemam vrmena niti ručati, ali moje su dužnosti moje životno ostvarenje, zaključuje svećenik Filip Rodić.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.