‘Postoje dvije vrste ljudi, oni koji ne uspiju, i oni koji ne uspiju pa pokušaju ponovno’ kaže jedan citat, a povodom Svjetskog dana poduzetnica koji se obilježava 19. studenog porazgovarali smo sa ženama koje se nisu bojale rizika. Biti ‘sam svoj gazda’ ima svoje pozitivne i negativne strane, a naše sugovornice su nam otkrile koliko glatko je išlo pokretanje posla i jesu li ikad požalile.

Kristina Bačić već se godinama bavi šivanjem i dizajniranjem što je korak po korak dovelo do stvaranja brenda ‘Mishica’. Rođena Zagrepčanka svoj je rodni grad zamijenila Miljevcima gdje je njezina poduzetnička priča i započela.

– ‘Mishica’ je nastala prije otprilike četiri godine kada sam počela izrađivati maleni lik Mišice u plesnim i romantičnim haljinama. Mišice su zapravo moje dvije kćeri koje odavno od milja zovem tako. Potaknuta upitima da li postoji još nešto sa likom Mishice krenula sam sa izradom unikatnih majica i haljina – objašnjava kako je došla do imena.

U današnje vrijeme riskantno je biti poduzetnik jer svaki dan donosi nesigurnost i borba je za opstanak. S druge strane to je posao koji voli, koji je ispunjava i zadovoljstvo koje joj pruža nadoknađuje sve ono negativno. Kad je krenula s poslom nije se susretala s predrasudama koje ponekad postoje kada je riječ o ženama u poduzetništvu, ali kako nam Kristina kaže, to je možda i zbog opisa posla u kojem je ipak više žena nego muškaraca.
Ali zato je bilo problema kod pokretanja obrta.

– Glavni problem je bio što mi stručne osobe koje sam kontaktirala kroz čitavu proceduru nisu davale potrebne informacije. Kad prvi put otvarate obrt treba vam prijateljska ruka da vam olakša i uputi kako bi što bezbolnije prikupili svu potrebnu dokumentaciju.

mishica
– Nekoliko sam godina usporedno radila dva posla. Jedan je bio onaj ‘pravi’ koji je plaćao račune, a drugi je bio onaj koji volim. Ono što se dogodilo je da je posao dizajniranja prerastao moje snove i došlo je vrijeme za odluku. Majka dvoje djece na pragu 40-ih da ostavi stalni posao? To je bilo kao namjerno srljanje u propast. Odluku nisam donijela preko noći, već sam je donosila nekoliko mjeseci i u konačnici odlučila krenuti dalje. Ostaviti stalni posao i otvoriti obrt. Odluka je u potpunosti bila moja jer one koji su me odgovarali nisam slušala –priča nam Kristina.

Kad čovjek krene u svoj posao to donosi jednaki broj pozitivnih i negativnih strana, ali kod Kristine one pozitivne prevladavaju.
– Velika prednost je što radim kod kuće tako da imam dosta vremena za obitelj iako moj radni dan nerijetko počinje u 8, a završava u 20 sati. U tih 12 sati uvijek pronađem vremena za zajednički ručak i kavu sa starijom kćeri koja se, naravno, pije uz mašinu. Najljepše u svemu ovome je što sama organiziram vrijeme i što uistinu volim svoj posao – zaključuje Kristina.

Katarina Maglov, profesionalni make up artist, smatra da situacija po pitanju malih poduzetnika u Hrvatskoj nije idealna, dapače, deleko je od toga.

– Davanja, porezi i prirezi su neprimjereni i ne idu u prilog pojednicu koji se trudi napraviti nešto za sebe i da ne bude na teret državi. Jako malo sluha imaju za male poduzetnike i mislim da bi poticaji uistinu dobro došli. Nije lako biti poduzetnik u Hrvatskoj, uvijek je prisutan taj grč ako jedan mjesec ne budete u mogućnosti platiti davanja i sve to koči kreativnost. Osim države, tu je i konkurencija, ali ljudi kažu da je ona zdrava. Ja sam usredotočena na svoj posao, svoje ciljeve i svakodnevno radim na profesionalnom napretku- otkriva nam vizažistica.

maglov kata

Komplikacija kod pokretanja posla uvijek ima, smatra Maglov, ali one ne bi trebale biti prepreka.
– Kad sam pokretala svoj posao prva prepreka je bila što su me svi zbunjeno gledali.’A dobro, pokušajte…’ sam čula na skoro svakom koraku što je odgovor koji te tjera da odustaneš. Ljudi su navikli na uhodane i dobro poznate poslove pa im je moja ideja bila poput Alise u zemlji čudesa. O birokraciji neću ni govoriti – otkriva svoje početke i zaključuje da bi Hrvatska u birokratskom smislu mogla jako puno naučiti od razvijenijih zemalja.
Iako smo u 21. stoljeću još uvijek živimo u muškom svijetu, složit će se ona i nadodati da uvijek imamo izbor da ne bude tako.

– Mislim da se žene u većini slučajeva odlučuju na karijeru zvanu djeca te to mjesto prepuštaju muškarcima i ja protiv toga nemam ništa. Volim reći da su muškarci lovci i ok je da to budu, samo naprijed- priča Katarina.

Obitelji i prijatelji najveća su joj podrška i da nije bilo njih sve bi bilo znatno teže.
– Znate onu: ‘Iza svake uspješne žene stoji mama koja joj čuva dijete’? E to je tako. Moja mama je tu za sve moguće termine, tata za financijske injekcije, a muž joker zovi za sve. Kad se čovjek bavi ovakvim poslom ima nepredvidivo radno vrijeme i kao takvo mi odgovara. Nakad ga je previše, neka premalo, ali kad radim posao je na prvim mjestu- priča nam Katarina i otkriva da svoj posao ne bi mijenjala za ni jedan drugi.

Jelena Bikić, 27-godišnja magistra edukacije engleskog jezika i povijesti umjetnosti, još je jedan dama koja pliva u poduzetničkim vodama. Dok veliki broj mladih u današnje vrijeme gravitira prema većim sredinama i nerijetko pakiraju kovčege i kupuju kartu u jednom smjeru za Irsku ili Njemačku u potrazi za boljim životom. Pronaći posao u Hrvatskoj od kojeg možeš živjeti, a ne samo preživljavati, kazat će mnogi, gotovo je nemoguća misija.

jelena bikic
– Mladi danas uglavnom idu jer moraju, a ne jer to žele. Bilo bi jako lijepo vidjeti da više mladih ljudi pokreće svoje poslove, da su proaktivni, ali naša okolina i nije baš pogodan medij za mlade poduzetnike tako da ne možemo zamjeriti nikome tko se odlučio oprostiti od ovog sustava i svoju sreću potražiti pod nekim drugim, organiziranim i sređenim, nebom. Pri pokretanju posla susrela sam se sa situacijama koje su, u nedostatku boljih riječi, jednostavno van pameti, kao da je sve osmišljeno kako bi nam otežalo, a ne olakšalo pokretanje vlastitog posla, priča nam Jelena koja je, iako se još uvijek bavi svojom strukom, počela s proizvodnjom prirodne kozmetike u Kljacima.
Od proizvodnje pa do prodaje ili što bi se reklo od prvog do zadnjeg koraka, Jelena radi sama, ali u svemu tome ističe koliko joj je važna podrška momka koji je bio uz nju od samog početka.

– Prepreka je bilo, papirologije je bilo. Bilo bi jako lijepo da je sustav u potpunosti digitaliziran, drugim riječima da sustav e-građanin zaista funkcionira. Primjerice, vi preko e-obrta možete skinuti neke dokumente o vašem obrtu, ali ti vam dokumenti nisu priznati nigdje jer nema pečata na njima pa se ne smatraju službenim dokumentima. Obrt je registriran, ja kao osoba imam svoj OIB – i to bi trebalo biti dovoljno jer država ima uvid u te podatke i bilo bi logično da neka državna institucija može lako doći do tih podataka bez da ja šetam od zgrade do zgrade kao golub pismonoša. Recept je samo jedan i on ostaje uvijek isti: uporno, uporno, i samo uporno. I još malo uporno, otkriva nam tajnu.
Martina Gracin majka je desetogodišnje curice, na pola radnog vremena zaposlena kao knjigovođa u privatnoj firmi, vizažistica i vlasnica salona za uljepšavanje koji je otvorila lani i tako ljubav prema šminkanju pretvorila u posao.

– Koliko je teško biti poduzetnik u Hrvatskoj? Kada volite ono što radite i vjerujete u sebe i svoj rad, onda nije. U mom poslu bitno je biti aktivan na društvenim mrežama, pratiti trendove i ono najbitnije – biti jako discipliniran u plaćanju obaveza prema državi – priča nam Martina.
Bez podrške obitelji i prijatelja ne bi stigla ondje gdje je danas jer od samih početaka bili su uz nju. Jedan posao, vlastita firma i dijete, a opet sve se stigne.

salon za sminkanje zara 260716 6
– Nekad dobro dođe mala pomoć baka servisa, ali sve sve se stigne kad se hoće. I kava s prijateljima, i šetnja s psom i učenje gradiva četvrtog razreda osnovne škole – priča nam Martina čiji je posao uglavnom vezan za vikende, ali je ona uvijek na raspolaganju.
Koja je tajna uspjeha na tržištu gdje vlada velika konkurencija?
– Najvažnije u svemu tome je biti svoj, ne kopirati druge i ljudi će to prepoznati. Isto tako, kao u svakom sličnom poslu u kojemu je komunikacija s klijentima na prvom mjestu, veliku ulogu igra kakva ste osoba. Netko će kod mene možda doći jer sam mu simpatična i brbljava. Ima teških dana kad se pitam jesam li pogriješila, radim li krivo ali tu ‘uskoči’ moja obitelji i prijatelji koji su mi velika podrška i vjetar u leđa – priznaje Martina.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.