Vožnja na dva kotača na mašinama, koje imaju konjskih snaga kao prosječni auti, nije rezervirana samo za muškarce. Dokaz za to su i dvije Šibenčanke u srednjim godinama, Tomislava Krnić i Marija Šuperba, koje su na svojim motorima već prošle Alpe i rutu do Atene, a u planu im je put u Afriku.

Kako to?, pitanje je koje se ovih dana može čuti u eteru, a i mi smo ga postavili…

– Od malena sam voljela motore. Ma već s 15 godina sam imala prvi skuter od 50 kubika, Apriliu, a onda je došao Nexus od 300 kubika. I strašno mi se svidjelo. Srela sam prije pet, šest godina prijateljicu koja mi je rekla da skuter nije motor. Jer, ona je vozila motor. Onda sam i ja upisala autoškolu da mogu voziti motor na brzine. Kupila sam Pegasusa, ali nije to bio dobar motor. Evo sad vozim Hondu od 700 kubika koja mi je odlična – priča nam Tomislava.

– Prvo sam vozila Vespu, pa manji skuter, potom Beverly. I onda… Doveo ćaća iz Amerike Yamahu od 1.800 kubika. Da će ga on voziti?! Na kraju sam ja sjela na njega, iako motor ima 400 kila – nadovezala se Marija koja ipak priznaje da joj motor nije baš dobar u zavojima. Ali zato je na otvorenoj cesti kao Cadillac…

50020059_2102305649831371_5251060452409999360_n

Sloboda! To je riječ koju obje spominju kad ih priupitamo što ih toliko privlači vožnji na dva kotača. Pogotovo zbog činjenice da se vozačice motora, ne bajkerice jer tu riječ ne vole, u Šibeniku mogu nabrojati na prste jedne ruke.

– Sjediš. Guštaš. Istražuješ. Ti, motor i priroda… Vjerujte mi da nema boljeg osjećaja – govore nam djevojke u jedan glas.

Prva vožnja skutera, a onda i motora na brzine obuzela je dvije prijateljice koje su se upoznale na kickboxingu. Otada su motorističke vikend đirade njihov sastavni dio života…

– Otkad vozim veliki motor, nisam otišla na kavu na rivu. Nekidan smo išle baciti đir do Vodica, a na kraju završile u Pirovcu pa u Primoštenu stale na kavu. Naravno, u odnosu na auto nemaš komod, izložen si vremenskim uvjetima, nisi zaštićen, ali živiš u trenutku i imaš slobodu – dolazimo opet do riječi koja možda i najbolje opisuje njihovu ljubav prema motociklima.

21430215_10155669576526465_1088075450420532480_n

Devet dana, pet zemalja, tri tisuće kilometara   

I tako su dvije prijateljice, poslije kraćih relacija, u ljeto 2017. godine odlučile otići u Alpe. Devet dana, pet zemalja, tri tisuće kilometara i nebrojeno prekrasnih prijevoja.

– Nisam ćaći rekla da idem u Alpe, nego sam mu se javila iz Italije. Nisam previše guglala, a i bolje jer ne znam baš da bih se usudila ići. Ali! Priroda je fantastična, nema ljudi, samo motori, bicikli i tako devet dana. To je bilo naše prvo putovanje – prisjeća se Marija, a Tomislava kroz smijeh govori kako su se njom pozdravljali ljudi kao da se neće vratiti. Otac je teško prihvatio, majka je rekla da se javlja po putu, a šef ju je prvi put u životu zagrlio…

– Kad smo se penjali na prvi prijevoj Gaviu, nismo znali što nas čeka. Voziš normalno po dvije trake, ali odjednom gubiš traku, mrak je, serpentine, uđeš u maglu… Ne znam jesam li izgubljena, je li me strah, je li mi lijepo? I odjednom iz magle izroni jezero, potom hrpa motorista, biciklista i onda znaš da si na pravom putu – evocirala je Tomislava uspomenu na penjanje na prijevoj od preko 2,500 metara nadmorske visine.

21458223_10155669582826465_2736641511155912383_o

Živci na moto testu

Naravno, putovanje je i test živaca, ali i nečije osobnosti. Mariji se u Švicarskoj pokvario motor, ali ga je Tomislava uspjela teškom mukom upaliti na guranje. U nekom selu stigli su do mehaničara i tada im se dogodila anegdota koju će cijeli život pamtiti.

– Uspjele smo se dovesti do mehaničara koji nije znao ni riječ engleskog. Skužile smo jedva da joj se pokvario akumulator. Pitala sam ga na mote hoće li eksplodirati ako ga popravi i ona nastavi dalje. On je samo odmahnuo rukom i onda smo nastavile. Bez da smo progovorili riječ jezika na kojem bismo se razumjeli. Bilo je to veliko olakšanje. Jer, na cesti si gotovo sam i rijetko ti tko može pomoći u punom smislu te riječi – ispričala nam je Tomislava koja se još divi ‘svemirskoj’ ljepoti Alpa.

21414688_10155669593191465_8765243417191816230_o

Zanimljivo je, pričaju nam, da ih muškarci ne bi prepoznali dok ne bi skinule kacige. Onda bi prema njima krenula erupcija oduševljenja i pozitive, ali i kolegijalne podrške.

U međuvremenu su bile na Durmitoru, a prošlo ljeto, nova priča – ovoga puta Grčka.

– Bile smo nešto pametnije pa smo stajale i pravile pauze. Odlučila sam više sudjelovati u izradi itinerara kako bih znala gdje idem i da ne stanemo baš u nekoj grčkoj verziji Gaćeleza gdje se nema ‘bogznašto’ vidjeti. Bile smo u Crnoj Gori, Ohridu, do Meteora, ali ništa nas nije moglo pripremiti na Atenu. Užasan stres u vožnji, a nerijetko smo koji kružni tok ‘utvrdile’ dva puta – prepričava nam Marija.

marija superba tomislava krnic

Mystic riders

Ali to je, slažu se motoristice, ono što putovanja na motorima čini zanimljivima. Adrenalin koji ti ne dozvoljava da misliš na bilo što drugo jer moraš voziti. Sam si sa sobom i ovisiš samo o sebi.

– Napune ti takve avanture baterije, baš to gubljenje iz svakodnevice… Nakon 15 dana puta iz Atene, rekle smo jedna drugoj da bismo sad oprale robu, odmorile se dva dana i nastavile dalje. Jednostavno, cijeli svijet ti se otvori – iskreno će Tomislava.

Djevojke su trenutačno u procesu osnivanja udruge Mystic riders. Ono što ih zaokružuje ispod kacige je zapravo mistika budući da nitko ne može shvatiti vozi li motor muškarac ili žena. Želja im je voziti poznatu Route 66, ali zato im treba jaka logistika. No, prije će u Afriku, odnosno u Maroko preko Španjolske i Portugala.

S njima na dalek put ipak neće Marijina mezimica, pudlica Lu, koja se ne boji kraćih putovanja i uživa u vožnji na Yamahi nalik kultnom Harley Davidsonu. Ima i svoje naočale, a najdalje je bila do Nina.

Na kraju smo hrabre dame pitali što bi poručile ženama koje imaju želju voziti veliki motor, ali ih je strah…

– Nemojte misliti, samo sjednite i krenite u slobodu…

marija superba
Marija i njezina ljubimica Lu

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.