Nakon prošlotjednog intervjua s Davorom Škugorom, ponovno izabranim direktorom Luke Šibenik, redakciji Šibenskog tjednika pismom se obratio Branimir Lepur, bivši član Uprave riječke Transadrije, koji je u fotelji direktora šibenske Luke proveo četiri mjeseca, a u kojem je neke od navoda izrečenih u rečenom intervjuu nazvao izmišljotinama i lažima. Ustvrdio je Lepur kako je Škugor slagao da je sva dobit potrošena za ušminkavanje upravne zgrade, jer da je prošlogodišnja dobit iznosila 3,2 milijuna kuna, dok je nabava informatičke opreme i njeno instaliranje ugovoreno za 16.752 eura, a klima uređaj i instaliranje plaćeno 23.483 eura. Razlog zbog kojeg su investirali u novu informatičku opremu, tvrdi Lepur, je što Luka Šibenik u 21. stoljeću nema integralnu obradu svih podataka poslovanja, a kamoli da su službe među sobom umrežene, što osigurava transparentno poslovanje i brzu poslovnu reakciju.
– Poslovanje je netransparentno, neorganizirano i zbog toga skupo, ostavlja puno prostora za razne malverzacije, a sve na teret Luke Šibenik. Novac se troši na skupe idejne projekte i promašene investicije, pa se nameće pitanje tko od toga ima koristi. Luka Šibenik sigurno ne! Primjerice, samo je u parking do sada utrošeno preko 800.000 kuna iako se uloženo nikad neće vratiti – ustvrdio je u pismu Lepur, kao i to da su uvjeti i kojima radnici borave – s početka 20. stoljeća.
ZAŠTO JE INSTALIRAO KLIMA UREĐAJE
– U prostorijama održavanja ljudi se griju paleći vatre u limenim bačvama, a u uredima upravne zgrade Škugor je instalirao klimu samo za sebe i tajnicu. Točno je da su po mom nalogu u čitavu upravnu zgradu instalirani klima uređaji. Za otprilike dvije godine će se uštedom na potrošnji struje investicija isplatiti. Tridesetak godina stare termo peći bilo je nužno izbaciti jer su kancerogene, opasne po zdravlje ljudi, troše veliku količinu energije te ih se prema svim standardima ne smije koristiti. Dovoljno je pogledati kakve uvjete u svlačionicama i kupatilima imaju radnici u pretovaru i svakom pametnom će sve biti jasno. Žao mi je što nisam bio senzacionalistički raspoložen pa pozvao novinare da obiđu radne prostore Luke Šibenik, koji, kako je lijepo rekao jedan kolega, izgledaju kao iz filma Mad Max – piše dalje Lepur, navodeći kako su od pet dizalica samo dvije dobile odobrenje za rad dok su preostale tri za staro željezo, da su traktori, utovarivači i viljuškari ‘zadnji stadij sifilisa’, da ljudi rade u situacijama opasnim po život, a da se u Luci nalaze ‘legla štakora, razbacanog otpada i prljave površine s kojih vjetar nosi kojekakva gnojiva u domove obližnjih stanara’.
RAČUN ZA PREZENTACIJU OD 900 KUNA
Među težim lažima, piše nadalje Lepur, je i ona da je prvi put u proteklih deset godina došlo do kašnjenja u prekrcaju roba i da su narušeni organizacijski tokovi.
– Istina je da je uoči održavanja Skupštine Luke došlo do ‘iznenadnog’ kvara na utovarivaču i transportnoj traci, kako bi se proizveo zastoj u radu i time nanijela šteta Luci, a mene proglasilo odgovornim krivcem. Intervencijom ljudi iz održavanja, kvarovi su otklonjeni i nije došlo do plaćanja nikakvih penala od strane Luke Šibenik, o čemu svjedoči i pismo komercijalnog direktora Petrokemiji. Očito je da je akcija u cilju blaćenja mog rada uoči Skupštine Luke bila planirana, a manipuliranjem se u nju pokušalo uplesti i Petrokemiju. Usput još jedna laž – Petrokemija u ukupnom prometu Luke Šibenik sudjeluje sa 85 posto, a ne sa 60 posto kako je izjavio Škugor u zadnjem broju Šibenskog tjednika – piše Lepur, tvrdeći kako je laž i što ga je Škugor optužio za narušavanje međuljudskih odnosa.
– Neka napravi tajnu anketu pa će vidjeti koliki ugled uživa i što o njemu misle radnici koji se boje njegovih, kako oni sami kažu ‘KOS metoda’ i konstantnog špijuniranja ljudi preko nekolicine doušnika. U svom oficirskom stilu, odane špijune nagrađuje dodatkom na plaću mimo bilo kakvih kriterija – tvrdi Lepur pa zaključuje kako je račun za reprezentaciju koji je stigao na naplatu njegovog odlaska, a koji je udarni dio naslova intervju sa Škugorom, iznosi 900 kuna.
VODOVOD OD LUKE POTRAŽUJE 300 000 KUNA?
Kao prilog tezi o neracionalnom Škugorovom poslovanju Lepur navodi i kako je za vrijeme njegovog mandata od privatne firme iz Rijeke naplaćeno potraživanje u iznosu od 120 000 dolara koje je Škugor tolerirao godinu dana, da je neposredno prije stečaja Transadrije od riječkog špeditera naplaćeno potraživanje u iznosu od 417 000 kuna, te kako je iznose od 200 000 dolara i 100 000 eura koje je Škugor držao oročene uz minimalnu kamatnu stopu od 0.7 posto, on dao oročiti uz kamatu od 4,5 posto. U iscrpnom pismu Lepur se, među ostalim, pita i kako se u jednoj organiziranoj i dobro sređenoj firmi moglo dogoditi da je voda istjecala bez ikakve kontrole, zbog čega šibenski Vodovod od Luke Šibenik potražuje 300 000 kuna, a ukazuje i kako Luka već godinama nije obnovila i potpisala kolektivni ugovor, te da je prosjek primanja u Luci Šibenik ispod državnog prosjeka te znatno ispod primanja ostalih jadranskih luka.
