Ministrica zaštite okoliša Mirela Holy kazala je za tportal kako Hrvatska uvodi novu politiku gospodarenja otpadom koja će značiti sustav primarnog razvrstavanja otpada i manji broj centara za gospodarenje od današnjeg što će, između ostalog, značiti da bi Bikarac mogao postati centar za Splitsko-dalmatinsku i Šibensko-kninsku županiju.

Šibenski tjednik o tome je pisao još u lipnju 2011. godine:

Ni vojska nije mogla pomoći stanovnicima talijanskog Napulja kad ih je u svibnju opet zatrpalo smeće. Posao oko zbrinjavanja otpada tamo oduvijek kontrolira Camorra, jedna od najstarijih kriminalnih organizacija, opasnija i od sicilijanske Cosa Nostre. Napulj nije iznimka – svugdje u svijetu od Amerike do Tajvana zbrinjavanje otpada kontrolira mafija i srodne organizacije. Iako je u ovom trenutku teško staviti odlagalište Bikarac u taj kontekst, nepovjerenje prema poslovima s otpadom s razlogom postoji. Šibenčane posebno straši činjenica da bi se na prvo Regionalno odlagalište otpada u Hrvatskoj usklađeno s europskim normativima, moglo dovoziti smeće iz drugih županija.

– Bikarac je kao gradski deponij planiran za 300 tisuća ljudi. Stvari su tako postavljene u početku sanacije, što nama opravdano budi sumnju da će ovdje odlagati smeće i druge županije. Kako se ne bavimo reciklažom i preradom smeća, Šibenčani bi plaćali nove količine dovezene na deponij. Ne želimo račune od 100 eura – govori Erika Baranović Popović iz Saveza za zaštitu potrošača ‘Plavi val’. U Ministarstvu zaštite okoliša uvjeravaju već duže da se to neće dogoditi. Čelnici Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije također tvrde da im to nije interes, već žele vlastite lokacije za odlaganje otpada. Međutim, činjenica je da Šibenik jedini u Dalmaciji sanira svoje odlagalište, ostalima će trebati godine da krenu, a krajnji rok za dovršetak je 2018. godina. Sjetimo li se da Šibenik nije imao problema s lokacijom poput ostalih gradova, a pripreme prije ISPA projekta i početka izgradnje odlagališta su započete još 2005. godine, teško je zamisliti da će Zadar i Split uspjeti stići rokove, tim više što većina novca dolazi iz europskih fondova.

BIKARAC ‘I ZA TURISTE’

– Jedino se Dubrovnik ozbiljnije priprema za rješavanje deponija, u tijeku je javna rasprava. Splitsko-dalmatinska i Zadarska županija nisu daleko odmaknule, a izgradnja odlagališta traje godinama, stoga je prema jednom od scenarija moguće da one svoje smeće dovoze na šibenski Bikarac – analizira Vjeran Piršić, predsjednik udruge ‘Eko Kvarner’.

Prema interpretaciji Ministarstva zaštite okoliša, Bikarac je zamišljen ‘i za turiste, a ne samo za sadašnjih 120 tisuća stanovnika Šibensko-kninske županije’. Tvrde i da susjedne Zadarska i Splitsko-dalmatinska županija samo što nisu započele graditi odlagališta ‘te im nedostaje samo pokoji papir’. Istina je da su Zadrani i Splićani zapeli na istom pitanju – problemu podzemnih voda i propusnosti krškog terena na odabranim lokacijama. Hrvatske vode Zadru za Biljane donje neće dati potrebne dozvole dok ne premjeste odlagalište nekoliko kilometara dalje od prve lokacije, što znači da sve moraju raditi ispočetka, od izmjena prostornog plana do ponavljanja javne rasprave i novih studija utjecaja na okoliš. Splitsko-dalmatinska županija je potrošila milijune kuna na pripremu projekta Lećevice, da bi Europska unija odbila dati novac zbog propusta u zaštiti voda, sanitarnih zona i traljave dokumentacije. Na splitskom odlagalištu Karepovac je prije par mjeseci zabranjen dovoz smeća iz ostalih gradova i općina, bujaju divlji deponiji. Druge lokacije osim Lećevice Splićani nemaju. Grubo rečeno, pitanje je vremena kad će se, poput stanovnika Napulja, zatrpati smećem. Ante Županović, gradonačelnik Šibenika tvrdi da Bikarac ostaje isključivo šibensko-kninsko odlagalište. Direktnih zahtjeva za ‘uskakanjem susjedima’ nije bilo. Prije nekoliko godina Šibenik i Split su o tome pregovarali, no zbog nezadovoljstva građana i odustali od te opcije. Danas se neslužbeno u Ministarstvu zaštite okoliša moglo čuti ‘da što bi nam falilo kada bi se dovozilo smeće iz drugih županija’. Tvrde da bi mogli samo zaraditi.

ZARADA NA PRERADI

Međutim, ne zarađuje se na smeću, već na njegovoj preradi, za što Šibenik još nema uvjete jer nije nabavio MBO uređaj. Riječ je o postrojenju za mehaničko-biološku obradu, svojevrsnoj tvornici za preradu smeća, koja bi na Bikarac prema početnim planovima i ISPA Memorandumu o financiranju trebala stići tek na samom kraju, u trećoj fazi. Planovi su se, čini se, izmijenili jer Ministarstvo zaštite okoliša odjednom zahtijeva nabavu MBO uređaja već sad, dok druga faza nije ni počela. Slučajno ili ne, razgovaralo se o glomaznom uređaju koji može preraditi otpad za 400 do 600 tisuća stanovnika. Objašnjenje o invaziji turista šibenskom gradonačelniku stoga nije odveć uvjerljivo.

– Teško je vjerovati da su u pitanju samo turisti, koji šibensko-kninsko područje posjećuju četiri mjeseca godišnje. Tako glomazan uređaj ne dolazi u obzir i ne u ovoj fazi, nego u skladu s dogovorom i potpisanim Memorandumom – govori Županović.
Pitanje je koliko će Šibenik moći utjecati na to. Cijeli projekt je gotovo zapeo i to zbog neizravnog sukoba gradske i županijske vlasti. Bikarac je regionalni centar i propisi traže osnivanje nove tvrtke koja bi umjesto Gradske čistoće upravljala njime. Državna strategija o zbrinjavanju otpada ne propisuje tko će biti većinski vlasnik i obje strukture – HDZ-ova na čelu sa županom Goranom Paukom i gradska SDP-HNS-ova s gradonačelnikom Antom Županovićem žele većinu. Župan Goran Pauk sve to smatra besmislenim odugovlačenjem.

POSTIGNUT KOMPROMIS

– Nažalost, sve se pokušava svesti na krađu gradskih resursa, o čemu nema riječi. U Čistoći misle da nije potrebno uopće raditi zbrinjavanje otpada, da nam ne treba MBO. To je krupna i nužna investicija, mogla se možda dogoditi i ranije – govori Pauk.
Uređaj MBO bi na Bikarac naposljetku trebao stići za par godina. Iako je nesporno da prerada otpada svima treba, ekolog Vjeran Piršić pojasnio je da je kod MBO-a riječ o – lošem kompromisu.

– Tu tehnologiju propisalo je svim odlagalištima u Hrvatskoj Ministarstvo zaštite okoliša. Naši županijski čelnici su u Japanu obišli isplativija postrojenja. Međutim, morali su odustati i prihvatiti MBO – govori Piršić.

Dodamo li tome da je donedavno prvi čovjek Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Vinko Mladineo pušten iz Remetinca i čeka suđenje zbog sumnje u upletenost aferu Fimi media i izvlačenje novca iz brojnih javnih poduzeća, nije ni čudo što se sve vezano uz otpad tretira kao – ‘prljav’ posao.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.