Alen Šubić i Ante Vrcić nisu se ovog proljeća naigrali u narančastom dresu. Uglavnom su ulazili s klupe, a i kada bi dobili priliku, žale se, rijetko bi igrali na svojoj idealnoj poziciji. Jednu takvu priliku protiv Osijeka iskoristio je Ante i 18 sekundi nakon ulaska u igru zabio, pokazat će se, posljednji prvoligaški gol za Šibenik.
– Da, tako je ispalo – kaže Vrcić, i onda ‘bocnuo’ Šubića: – Eto, s tim sam se jednim golom, ja kao bek, izjednačio na ljestvici strijelaca s napadačem Alenom, ha-ha –
– Nije istina, ja sam zabio jedan i u Kupu! – smijući se podsjetio ga je Šubić.
Šubić je, nakon što se raspala momčad iz jesenskog dijela, na polusezoni došao na Šubićevac iz trećeligaša Velebita.
BOLJE PLAĆEN U TREĆOJ LIGI
Međutim, kaže, nije to bila laka odluka.
– Iskreno, kad su me zvali ovog proljeća da se vratim, dugo sam razmišljao treba li mi opet sve to, s obzir na prijašnja iskustva na Šubićevcu. Znao sam i da je financijska situacija u klubu takva da ću najvjerojatnije igrati bez novaca, ali prva liga je prva liga, skupio sam određeni broj utakmica, tako da ne mogu reći da sam požalio što sam se vratio. Ali, žalosno je da u trećoj ligi zarađujem više nego u prvoj – kaže Šubić.
Trener Goran Tomić dosta je lutao s napadačima, kemijao, tražio najraspoloženijeg, ali neefikasnost je ostala veliki problem Šibenikove igre. Svjestan je toga i Šubić.
– Iako sam klasični napadač, trener me uglavnom stavljao na poziciju krilnog napadača, na toj sam poziciji rijetko igrao u karijeri, tako da se nisam baš snašao. Osim toga, s obzirom da sam se priključio tek pri kraju priprema, na početku polusezone nisam bio dovoljno ni fizički spreman, ali sam s vremenom uhvatio korak s ostalima. Nedostajalo nam je i sreće i iskustva, imali smo mlade igrače u napadu poput Mira Slavice i Ante Živkovića, bez prvoligaškog iskustva, a na sve to su se nadovezale i financijske nedaće, koje su sigurno negdje u podsvijesti utjecale na nas. Međutim, stoji da smo previše toga promašili – ističe Šubić.
Većoj minutaži nadao se i Vrcić, ali, i on je prilike dobivao na kapaljku.
– Iza nas je teška i razočaravajuća sezona, ispadanje iz lige svima je teško palo, ali, budimo realni, teško je bilo očekivati drugačiji rasplet, iako smo se potajno nadali sretnom završetku. Nedostatak financija, arbitraže, odlasci igrača diktirali su situaciju. Što se tiče mojih igara, odnosno, minutaže, ne mogu biti zadovoljan. Tu i tamo ulazio bih s klupe i to uglavnom na bočne pozicije u zadnjem redu, iako se najbolje osjećam na krilu, u vezi –
Obojica s razočaranjem govore o prijašnjim sezonama provedenim na Šubićevcu. Nikad, kažu, nisu dobili pravu priliku, i svako malo završili bi na posudbi u niželigaškim klubovima, te ih vraćali kad bi zagustilo. A svo to vrijeme dovodili bi se igrači sa strane, od kojih su rijetki opravdali epitet pojačanja.
– Mi smo najbolji primjer odnosa prema domaćim igračima – govore uglas Ante i Alen, te kao primjer ističu sezonu u kojoj je klub sa Šubićevca vodio Vjekoslav Lokica.
– Ma koliko god se trudio o tom čovjeku ne mogu naći niti jednu lijepu riječ. Kakav je trener i kakvi su odnosi tada vladali u klubu dovoljno govori podatak da mi je, nakon što je preuzeo momčad, već na prvom okupljanju momčadi, dakle, bez iti jednog odrađenog treninga, kazao kako na mene ne računa, pa sam poslan na posudbu u Biograd. Javna je tajna da je Lokica forsirao svoje igrače, navodno je za to dobivao i proviziju. On nas je totalno unazadio, i psihički i fizički – bez dlake na jeziku će Šubić, a na temu Lokica nadovezao se i Vrcić.
– Alen i ja smo četiri mjeseca samo trčali oko terena dok je ostatak momčadi trenirao na travnjaku, bez iti jedne riječi objašnjenja. Da ga toliko ne volimo i da mu nismo posvetili cijeli život, odavno bismo se ostavili nogometa – kaže Vrcić.
NEIZVJESNA BUDUĆNOST
Šubić dodaje kako mu je najveća podrška bila supruga Maja.
– Kada bi mi došlo da dignem ruke od svega, ona bi mi dala snagu da izdržim jer zna da je nogomet moj život. Ali obitelj nekako treba prehraniti, imam malo dijete, pa sam, nije me stid kazati, nedavno s ocem šest dana radio na baušteli – kaže Šubić, koji je na početku karijere slavio za jednog od većih talenata na Šubićevcu.
I jedan i drugi sa strepnjom gledaju na sljedeću sezonu i općenito budućnost kluba.
– Situacija u klubu je teška, novaca nema, ne znamo ni u kojem ćemo rangu igrati i postoji velika mogućnost da ode i ovo malo igrača što je ostalo. Osobno, volio bih ostati u Šibeniku, ali samo ako ću dobiti priliku da igram – kaže Vrcić, a Šubić dodaje:
– Valjda ćemo napokon i mi domaći igrači dobiti pravu priliku, da bar igramo kada već nismo plaćeni.
