Davno je nogomet više od ige, a počeci najvažnije sporedne stvari na svijetu, nogometne igre, u Šibeniku su bili neposredno pred Prvi svjetski rat. Nikada nećemo doznati tko je izradio prvi krpaš u gradu, niti tko je imao prvu ideju o novoj igri, ali je ostalo zabilježeno za sva vremena da je prvu nogometnu loptu u Šibenik donio trinaestogodišnjak. Riječ je o tadašnjem učeniku Josi Rori Jurasu koji je iz Beča u Šibenik donio prvu nogometnu loptu. Bilo je to 1913. godine. Od tada, možemo smatrati, nogomet se igra u Krešimirovu gradu, dogodine će biti punih sto godina. Nogomet se u početku igrao neorganizirano, gradski mladići su se spontano okupljali i uživali igrajući nogometnu igru. Nije u počecima bilo pravog nogometnog igrališta, niti vratnica jer su veliki komadi kamena označavali gol. Prva nogometna utakmica u Šibeniku odigrana je 1915. godine, između neregistriranih klubova šibenske mladeži ‘Heroja’ i ‘Zrinjskog’. Utakmica je prekinuta kod rezultata 2:1 za momčad Heroja, jer se u igru uključila i publika. Umjesto udaranja po lopti, došlo je do međusobnog naguravanja i udaranja pa sudcu nije preostalo ništa drugo osim svirati prekid utakmice.
NOGOMETNI POČECI
I premda je prva nogometna utakmica, doduše neslužbena, odigrana 1915. godine, pravog kluba nije bilo sve do 1933. godine. A tada su osnovana dva: ‘Osvit’ i ‘Šibenik’.
Prvi pravi nogometni klub u Šibeniku utemeljen je veljači 1933. godine. Klub je osnovan u prostorijama Hotela Krka, a nazvan je Građanski športski klub ‘Osvit’. Za prvog predsjednika bio je izabran dr. Marko Grdović. U svezi imena kluba bilo je podvojenosti. Bilo je zagovornika da se klubu dade ime Jadran, međutim, u većini su bili oni koji su tražili da se novoosnovani klub nazove imenom Osvit.
Počeci su bili teški, najteži problem bio je nogometni teren, o čemu je ovisio, ne samo rad kluba, nego i razvitak nogometne igre u Šibeniku uopće. Velik športski entuzijast Šibenika Filip Babić prvi je još 1924. godine pokrenuo pitanje izgradnje nogometnog igrališta. On je s obitelji Šupe napravio ugovor, kojim su se športaši Šibenika za teren obvezali dati godišnje 3 hektolitra vina i do 300 kilograma pšenice. Godine 1933. priča o igralištu otišla je korak dalje. Vodstvo novoutemeljenog nogometnog kluba Osvit uložilo je silan napor da se na gradskom predjelu Šubićevac izgradi igralište. U tomu su uspjeli, tako da je igralište svečano otvoreno 9. srpnja 1933. godine. Pred brojnom publikom odigrana je utakmica između Osvita i Hajduka.
U redovima ‘Osvita’ bilo nekoliko iznimno nadarenih nogometaša. Posebno su se isticali: Ratko Kacijan, Zvonimir Bego, Svetozar Peričić, Duško Bizjak i Josip Košta. Uz njih prve godine postojanja za boje Osvita nastupali su još: Mirko Rončević, Slipčević, Joso Žaja, Zajc, Vili Fančević, Munitić, Mirko Roščić, Mirko Karađole, Radoje Novak, Ante Vučić, Grgo Zlatoper, Ante Luketa, Stojo Mileta, Zvonko Koceić i drugi. Poslije je zaigrao i Slavko Luštica, koji je dogurao i do reprezentacije.
Građanski športski klub Osvit cijelo vrijeme postojanja bio je u financijskim problemima. Uoči Drugog svjetskog rata mijenja ime u Građanski. Dolaskom talijanske okupacije u Šibeniku je nogomet zamro, klubovi su prestali djelovati. Po svršetku rata rad Osvita više nije bio nastavljen. S radom je nastavio djelovati do danas nogometni klub Šibenik, koji je inače također bio osnovan 1933. godine, kad i Osvit, samo šest mjeseci poslije, 30. kolovoza. Dodajmo na kraju da su dr. Marko Grdović, dr. Milivoj Ivičić i Stipe Belamarić bili predsjednici upravnog odbora Osvita, a kasnije Građanskog. Rad Građanskog nikada nije obnovljen, a nakon Drugog svjetskog rata u Šibeniku postoji samo nogometni klub Šibenik.
UTAKMICE NA POLJANI
Zanimljivost je kako se nogomet u počecima znao igrati na Poljani, da bi Šibenčani na kraju izgradili dva igrališta: jedno na Šubićevcu, a jedno u Crnici. Međutim, gradska djeca su igrala na male branke gdje god su mogla, pa tako i u staroj gradskoj jezgri, bilo da se za loptom trčalo ispred Medulića, ispred svetog Frane ili pak na katedralnom trgu.
U međuvremenu nogomet je postao planetarno popularan šport, pun ga je TV ekran, a najslavniji nogometaši poznatiji su od holivudskih zvijezda. I Hrvati se pokazuju prilično spretnima u baratanju nogometnom loptom. Ali, nažalost, u šibenskoj staroj gradskoj jezgri nema više igre na male branke, nema više djece kao nekada. Umjesto nogometne lopte, umjesto dječje trke između improviziranih golova, štekati su postali važniji od igre.
