– Šibenik je dio naše intime. Tu smo napravili te velike korake za naš bend i uvijek nam je poseban gušt ovdje doći – ‘svečano’ je priznao Nikola Čelan, jedan od pet lead vokala nekad klape, danas rock benda – Libar. Uoči svog prvog samostalnog koncerta u Šibeniku, nakon nastupa na Festivalu dalmatinske šansone, Libar je izdao svoj prvi samostalni album na kojem se nalaze samo autorske pjesme. Riječ o albumu jednostavno nazvanom ‘Libar’, kao najavni singl izabrana je pjesma ‘Kapi’, a cijeli je album što se produkcije tiče na vrlo visokoj razini, tvrdi Čelan.
– Miksali smo ga u prestižnom slovenskom studiju. U njega smo uložili mnogo novca, energije i vremena – priča splitski glazbenik. A, u nastavku doznajte kad i kako su se odlučili za ‘tvist’ iz klape u ‘običan’ bend.
S LEUTOM JE SVE POČELO
Kako je došlo do odluke o promijeni definicije onoga što jeste u glazbenom smislu, odnosno u kojem ste trenutku prestali biti klapa, a postali bend?
To je došlo prirodno, jer je od početka postojala ideja da napravimo eksperimentalnu klapu. Kad smo krenuli sa svirkama, nakon što se publika počela zanimati za Libar, pridružili su nam se novi članovi, ljudi iz nekih drugih glazbenih žanrova. Prvi je bio Vojan Koceić, gitarist koji je bio metalac. Nama je počeo svirati stvari s albuma, ali uskoro je počeo donositi i neki svoj pečat i tada se dogodio ‘Pusti da ti leut svira’. Na jednoj je probi upalio električnu gitaru i nama se to svidjelo. Snimili smo je i pjesma je postala hit. Sve je krenuo s ‘Leutom’, a mi smo samo nastavili dalje u tom smjeru. Još smo se više udaljili od klapskog izričaja, a onda se dogodila Šansona. Palo nam je na pamet da bismo mogli svirati nešto svoje jer se tad već skupila ekipa koja je htjela ostati zajedno i svirati, a da bismo opstali, shvatili smo da moramo raditi autorske stvari. Tada je Sina donio ‘Dite’, napravili smo aranžman i dogodilo se to što se dogodilo.
Bi li rekao da je eksperiment s klapom uspio, odnosno je li šibenska Šansona bila prijelomni trenutak za Libar?
Tako je. Bio je to zaokret od 180 stupnjeva. Profunkcionirali smo kao ekipa, svatko od nas donio je nešto svoje u Libar što je dovelo do toga da danas imamo album za koji možemo reći da je progresivni, suvremeni rock i da nema veze s klapom.
Kako uspijete pomiriti ukuse, htjenja svakog od vas, budući da vas je ipak deset u bendu?
Jednostavno, a zbog toga je album i ispao ovakav kakav jest – žanrovski raznorodan. Teško ga je negdje smjestiti. Pjesme se kreću od ‘mekog’ popa do heavy metala. Ima tu alternativnog, progresivnog, klasičnog rocka, ali i power popa, znači malo jačeg popa. Album je neobično širokog žanrovskog raspona.
Kakva su očekivanja od albuma?
Očekivanja su visoka, ali u Hrvatskoj nikad ne znaš što može biti. Neki su ga čak smjestili u art sferu jer se ne nalikuje većini onog što se radi u Hrvatskoj. Vrlo je progresivan i detaljno rađen. Neki kažu da je čak i preproduciran.
LIJEPA I POSEBNA PJESMA
I ove ćete godine nastupiti na Festivalu dalmatinske šansone i to u kombinaciji sa zadarskim ska/punk bendom Postolar Tripper.
Tako je. Napravili smo tu pjesmu ‘Gajeta’ s Postolarima jer smo međusobno jako dobri, ‘skompali’ smo se na svirkama u Zadru. Poslali su nam demo snimku singla ‘čisto’ da čujemo bismo li je htjeli snimiti s njima. Odmah smo reagirali pozitivno jer je pjesma lijepa i posebna. Sad je, evo, došla i vijest da je primljena na Šansonu pa se sad moramo organizirati da vidimo kako to izvesti kako treba.
Složit ćeš se da je to neobična kombinacija za Šansonu?!
Sigurno da je. Kako ja to vidim, Šansona može opstati jedino ukoliko se bude radilo iskorake. Bude li se kretalo u ovim učmalim, tradicionalnim izričajima od svega toga neće biti ništa, a Šansona je ‘izbacila’ Massima, Nenu Belana…
Koliko ste spremi biti ustrajni u nastojanju da se što duže održite na glazbenom nebu budući da si i sam spomenuo kako u Hrvatskoj nikad ne znaš što te sutra čeka?
Imamo cijeli sistem. Radimo ovo ne zato što moramo, već zato što to volimo. I do samog početka nije nas zanimala komercijalna ‘prođa’. Libar nijedan koncert nije dogovorio na vlastito inzistiranje. Znači, od trenutka kad se pojavio naš prvi album, 2008. godine, ljudi nas zovu da sviramo. Libar postoji jer postoji zanimanje za ovo što radimo i taj je interes sve veći. Jednostavno nam se sve otvara i sve što napravimo ima izvanredan prijem kod publike i kritike. Mi ćemo uvijek imati svoju publiku jer je sad već postalo tradicionalno da radimo koncerte, punimo klubove, a taj se ljudski kapital teško može rasuti
