Već misecima s neba nije pala ni kap vode. Kako će onda biti pomidora, tikvica, cate!? Rano grožđe možemo sanjati, ni smokve nisu kao što su nekad bile… Jednostavno rečeno, nema kiše, nema ploda. Nema vode, nema hrane. Ove godine sve je propalo. Sve je sunce spržilo – priča nam Ratko Spahija, prevrćući po rukama suhi plod male cate koja je inače u ovo doba teška i do tri kilograma.
Obitelj Spahija samo je jedna od mnogobrojnih obitelji u šibenskom Donjem Polju koja živi od poljoprivrede. Ove godine na četiri tisuće metara kubnih zemlje posadili su 400 sadnica pomidora, 300 tikvica, 100 krastavaca, još toliko sadnica dinje, a imaju i 3.000 čokota vinove loze, te 70 maslina. Sve to ‘pojela’ je suša.
NEMA ZIMNICE
– Ove zime morat ću živit od mirovine, od dvije tisuće kuna. Zimnice neće biti. Izgubio sam oko 20.000 kuna samo uroda, a gdje je trud? Sinko, ko to može pribrojat! Prvo nas je uništija led, a sad ekstremna suša, vrućina, ne pamtim ovakvog vrimena – kaže Spahija. I dok mnogi u svijetu prate rekorde na Olimpijskim igrama, klimatolozi preliminarnim izračunima, srednjom mjesečnom temperaturom u cijeloj Lijepoj Našoj bilježe rekordna mjerenja. Šibenik je dosad imao 42 vruća dana, što je znatno više od prosjeka. Slično je u cijeloj Europi. Rezultat je što je, prema podacima UN-a, cijena hrane u svijetu prošli mjesec narasla za šest posto i još će rasti. Koliko je to problema stvorilo malim trgovcima ali i kupcima, najbolje zna Marija Spahija.
– Radim na pijaci, imamo štand, međutim ove godine nemam što prodati. Lani su pomidore bile dvije kune, a danas su osam do 10 kuna. Lani sam ih mogla dijelit, a ove godine ih i sama moram kupiti – dodaje Marija Spahija. Tvrde da su mnogo očekivali od sustava za navodnjavanje tehnološkom vodom koji je trebao biti ugrađen u Donjem polju, ali zaključuju da je to očito bilo prazno političko obećanje koje pojedinci koriste kako bi dobili političke bodove.
– Obećavaju nam vodu još od 1996. godine. Prije zadnjih izbora su govorili da se ide u investiciju ispitivanja vode da bi ljudi kroz Donje polje mogli navodnjavati. To je industrijska voda, nije za piće. Al’, eto, opet prazna priča – dodaje Željko Šišara, također poljoprivrednik sa najveće šibenske žitnice.
Poljoprivrednici iz Donjeg polja će u šali kazati kako je ova sezona za njih gotova, te ih ne bi mogli spasiti ni kanaderi.
KIŠA NE Bi POMOGLA
– Ko ovo more napit sada? Samo kiša. Samo, da i padne, za pomidore, kukumare, tikvice, ne bi bilo spasa, Možda bi nam, eto, vinograde spasilo. Ne pamtim da je ikad ovako bilo, imam previše godina, a u svom životu ne pamtim gore i sušnije dvije godine – zaključuje Šišara. Dok ostavljamo seljake da po težačkim rukama prevrću smežurane plodove, javlja se pitanje odšteta koje bi netko trebao platiti za uništene usjeve.
– Nitko neće ovo plati, da se sada i proglasi elementarna nepogoda, novac koji se dobije, ako se dobije ne može nadoknaditi štetu koju napravi priroda – ispraćaju nas seljaci. Od polja, tvrde, neće odustati, i dogodine će naći novac za sjeme i uložiti sate rada kako bi posijali sve ono što im je ove godine propalo. No, hoće li netko konačno stati iza njih te im, ako im već ne mogu osigurati adekvatne poljoprivredne uvjete i vodu pored nasada, garantirati da će im se investicija isplatiti, bez obzira na nepogodu?
PROBNE BUŠOTINE POKAZALE PRODOR MORA
U Šibensko-kninskoj županiji postoji 180.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, 40.000 hektara je obradivo, a navodnjava se tek 61 hektar. Županija od 2006. godine pompozno najavljuje plan navodnjavanja Petrovog polja, Donjeg polja, i Prominskog kraja. Danas, šest godina kasnije, sve je isto. Zemlja je i dalje suha, ali je na razna istraživanja geologa i hidrologa potrošeno 6,5 milijuna kuna. U Donjem Polju probne bušotine su pokazale da voda u ljetnim mjesecima nije kvalitetna, odnosno da se miješa s morskom. Sada je u tijeku kaptaža izvora. Zanimljivo je napomenuti da će se, ukoliko sela dobiju vodu, svi vlasnici manjih parcela prije korištenja vode iz budućih bušotina morati udružiti i krupnjeti svoje posjede, kako bi se mogli koristiti sustavom navodnjavanja. U protivnom, njihova će polja ostati pašnjaci i nadalje će ovisiti samo o padalinama.
