Dva i pol sata Šibenčani su putovali glazbenim vremeplovom i vratili se 14 godina unatrag kada su, davne 1998. godine, počele prve Večeri dalmatinske šansone. Kroz 22 skladbe, a uz pratnju festivalskog orkestra, na jedinstvenom trgu u Hrvatskoj, između stoljetne katedrale sv. Jakova i renesansne Gradske vijećnice, posjetitelji su se uvjerili zašto je i kako šibenska Šansona svih ovih godina uspjela očuvati kvalitetu i renome u glazbenom svijetu. Da se Šansona uspjela oduprijeti zovu ‘lakih’ nota, kako to vole naglasiti njeni ‘tvorci’ Branko Viljac i Dušan Šarac, pokazala je sinoćnja retrospektiva skladbi koje su obilježile festival dokazujući da su se proteklih četrnaest godina sa šibenske pozornice slušali samo stihovi koji se rado pjevaju i danas.  Sinoć je publika uživala u klapskim uspješnicama ‘Još ne mogu pristat volit’, ‘Dalmacijo lipa’, ‘Dite’, hitu Nene Belana ‘Srce od leda’, iz 2003. godine, preklanjskom laureatu ‘Šibenska grandeca’,  maestralnoj izvedbi šibenske dice Đanija Stipaničeva i klape ‘Maslina’ s pjesmom ‘Potraži me’…

Opijenost publike šansonjerskim notama nastupila je kada je Tedi Spalato zapjevao ‘Lipote gladan, ljubavi žedan’, a sa zanosom su se pjevale i posljednje tri skladbe jučerašnjeg repertoara – ‘Šibenske uspomene’, ‘Zora bila’ i ‘Da te mogu pismom zvati’,  koje će, sasvim sigurno, zauvijek ostati zapisane na stranicama glazbenih knjiga ostavljenim budućim naraštajima.

Atmosferu s prve Večeri dalmatinske šansone pogledajte u FOTOGALERIJI.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.