Hrvatska udruga sindikata, u kojoj ste jedan od čelnika, aktivno je uključena i u rješavanje problema šibenskog Autotransporta. Po vašem mišljenju, može li ATP izbjeći stečaj?
Na žalost, najnovija događanja nisu dobra ni za zaposlenike Autotransporta, ni za lokalnu zajednicu. U ovih dvadeset godina hrvatske države ATP je bio u prilici da postane jedna značajna tvrtka u prijevozu putnika i roba. Na žalost danas je takva situacija da je stečaj izgledan. Ovakvo stanje nije rezultat negativnih odnosa trendova na tržištu. Autotransport je godinama bio žrtva nekakvih poltrona koji su se dodvoravali politici ili je politika često kadrovirala u interesu nekih drugih. Stoga smatram da je ATP poseban slučaj i žrtva je političkih igara. Nedavno je država blokirala račun zbog poreznog duga od 63 milijuna kuna. No, isto je tako činjenica da postoji dug države prema Autotransportu na temelju ratne štete voznog stanja koji tijekom rata bio stavljen na raspolaganje u obrani Domovine. No, čudi me da nitko iz uprave tvrtke, ni iz lokalne uprave nije dosad ozbiljnije inzistirao na naplati te priznate odštete. Upravo je sada ta nenaplaćena ratna šteta bitan čimbenik s kojim s kalkulira, a sve u interesu određenih skupina. Po meni, ATP ne bi trebao ići u stečaj, ali kad to kažem, govorim i interesu 190 zaposlenika, a ne zbog toga tko će biti predsjednik uprave, tko će biti vlasnik, niti o tome kome će se dati koncesije.
Spomenuli ste da ATP od države potražuje ratne štetu. Koliko ona iznosi i da li je Ministarstvo financija priznaje?
– Pa kolega Ozren Matijašević sastao se s pomoćnikom ravnatelja državne Porezne uprave te je s njegove strane izražena volja da se prizna taj dug i da će Autotransport biti jedan od prvih primjera modaliteta kompenzacije njegovih poreznih obveza s dugom koji država ima prema njemu. Ratnu odštetu prema ATP-u financijski vještaci su još 1995. godine procijenili na iznos od 2,5 milijuna maraka, a sa zateznim kametama sada je to oko 40 milijuna kuna. No, problem je u tome što neki smatraju da je to pomoć vlasniku ATP Varaždinu, a drugi se opet boje da će kompenzacijom država ući u vlasništvo, pa ga prepustiti nekom drugom, primjerice Autotransu Rijeka. Riječ je o složenoj problematici koju ipak treba riješiti u Šibeniku, a ne izvan njega.
Ako bi došlo do stečaja i gašenja 190 radnih mjesta u ATP-u, što bi to značilo za gospodarsko-socijalnu sliku grada šibenika i županije?
– Stečaja Autotransporta bila bi još jedna katastrofa, koja se nikako ne bi smjela dogoditi. Toliko smo toga lošeg doživjeli u Šibeniku, a stečaj Autotransporta i odlazak 190 djelatnika na burzu rada bio bi težak udarac na ionako lošu gospodarsko-socijalnu Šibenika. Ako se to dozvoli, onda će i lokalna uprava pasti na ispitu. Stoga, mora se sve učiniti da se problem riješi na način da se iskompenzira ratna šteta s poreznih dugom, da država time uđe u većinsko vlasništvo Autotransporta te potom da se upravljanje tvrtkom prepusti lokalnoj upravi, odnosno Gradu Šibeniku. Dakle, 190 radnika spasiti može, a ujedno i Autotransport može ostati šibenski. Lokalna uprava mora sve poduzeti i raditi u interesu zaposlenika i njihovih obitelji, a ne u interesu nekakvih centara moći.
BURAZER-PAVEŠKOVIĆ MORA OTIĆI IZ ATP-a
Račun ATP-a je blokiran zbog porezno duga ‘teškog’ 63 milijuna kuna. Je li vam poznata geneza tog duga, koliko je zapravo dug napravila postojeća Uprava na čelu s direktorom Josipom Burazerom-Paveškovićem.
– Na žalost, postojeća uprava je napravila najveći dio tog duga neizvršavanjem plaćanja poreznih obveza, počevši od onih vremena kada je tvrtka mijenjala vlasnika, odnosno kada je šibenskog prijevoznika preuzeo ATP Varaždin. No, opet naglašavam kako se sva ta dugovanja i potraživanja šibenskog Autotransporta mogu iskompenzirati i može ostati šibenski.
Imali ova Uprava podršku Vašeg sindikata u izvlačenju ATP-a iz ovog teškog stanja?
– Osobno mislim da se ova aktualna Uprava ne snalazi u Autotransportu i čini mi se da je opterećena i s političkim utjecajima. Držim da predsjednik Uprave nakon svih ovih događanja mora žrtvovati svoju poziciju čime bi pridonio smirivanju situacije i izvlačenju Autotransporta iz ralja stečaja. Također smatram da je kod predsjednika Uprave prisutno pomanjkanje odgovornosti. Naime, očito se lome koplja i oko njegova predsjednikovanja Upravom tvrtke i ako je i to jedan od problema, onda je za spas Autotransporta i 190 radnika morao ponuditi svoju funkciju Nadzornom odboru i vlasnicima.
Neizbježno je pitanje kako je moguće da su nadležne institucije dozvolile gomilanje tolikog duga ATP-a?
– To je problem lokalne politike, ne samo u Šibeniku. Tamo gdje je titular vlasništva određen, onda se lokalna vlast ne miješa, a takvu politiku držim pogrešnom. Lokalna uprava mora biti aktivna prema svakom gospodarskom subjektu, bez obzira u čijem je vlasništvu. Autotransport je šibenski, njegovi radnici žive u ovom gradu i njihov materijalno-socijalni statut mora bit predmet zanimanje lokalne vlasti. Dakle, smatram da je lokalna vlast trebala reagirati kad se dug ATP-a počeo gomilati. Evo, danas imamo situaciju da jedni navijaju za stečaj, drugi ne. Čujem da bi obveze većinskog vlasnika ATP-a Varaždin preuzeo riječki Autotrans, što se svodi pod nazivnik da je to interes neke SDP-ove politike, pa se spominje ministar Slavko Linić i neki riječki kadrovi. Šteta je da mi dozvaljavamo da se o Autotransportu raspravlja u Rijeci ili u Zagrebu, o njegovoj sudbini treba se raspravljati u Šibeniku.
Nedavno je Davor Gulin, predsjednik Sindikata vozača ATP-a izjavio kako vaš sindikat nije nadležan u rješavanju problematike Autotransporta, i da je to isključivo pod ingerencijom njegovog sindikata. Kako to komentirate’
– Istina je da je HUS u ATP-u najmanji sindikat i da ima samo nekolicinu članova među njegovim djelatnicima. Međutim, mi smo aktivno uključeni u Autotransport godinama. Također moram podsjetiti da smo mi formirali taj Sindikat vozača. Onda se po volji vlasnika – ATP – Varaždina taj sindikat izašao iz HUS-a zbog nekih pojedinačnih interesa. Meni kao županijskog povjereniku HUS svakodnevno se obraćaju djelatnici ATP-a što učiniti u ovoj teško situaciji. Čak je bilo inicijativa od vozača da se osnuje novi sindikat u sklopu HUS-a, no, nismo ih željeli razdvajati u ovoj teškoj situaciji. Smatram da mi u HUS-u imamo mandat za postavljati pitanja i biti aktivno uključeni u rješavanje problematike ATP-a.
NAJAVE PEJČINOSKOG OHRABRUJU
Prijeđimo na TLM. Marko Pejčinoski, odnosno njegova tvrtka postala je većinski vlasnik Valjaonice TLM-a. Kako vi u Sindikatu gledate na novog vlasnika i njegove prve poteze. Je li ste s njim kontaktirali i što očekujete kako će se situacija u Valjaonici dalje razvijati?
– Mi smo u sindikatu vrlo zadovoljni u prvom redu zbog činjenice da je nakon izlaska Hypo banke Valjaonica dobila novog većinskog vlasnika. Jer situacija u kojoj Hypo banka više nije bila spremna na ulaganja i dokapitalizaciju Valjaonice, bila bi zapravo propast TLM-a. Marko Pejčinovski bio je dosad poznat TLM-u kao jedan o najvećih kupaca njegovih proizvoda, ali je i poznato da je on veletrgovac, odnosno vlasnik tvrtke koja se nije bavila aluminijskom proizvodnjom. Njegova tvrtka Euris kupovala je oko 40 posto naših proizvoda i na tome je dobro egzistirala. Optimistične najave Pejčinovskog temelje se na toj logici, smatrajući da će preuzimanje kompletne proizvodnje Valjaonice biti uspješan poslovni potez. Najave Pejčinoskog nas ohrabruje, pogotove one o zadržavanju svih radnika i preuzimanju svih obveza i kolektivnog ugovora u idućih godinu dana, te da idući neće biti lošiji od ovog što se tiče plaća. Ujedno, novi vlasnik u razgovoru s nama da je naglasak na poboljšanje organizacije poslovanja, što po nama godinama u TLM-u nije štimalo. Time će se, što on ambiciozno najavljuje dosadašnji godišnji gubitak od 100 milijuna kuna svesti na pozitivnu nulu. Ujedno, Pejčinoski nam je jasno kazao da će svu dobit njegove tvrkte reinvestitrati u Valjaonicu, pa očekujemo jedna procvat u tehnološkom i kvantitativnom segmentu proizvodnje. Uglavnom, s obzirom na najave i dojam da će Pejčinoski ponašati domaćinski u cilju stvaranje jedne obiteljske tvrtke vjerujemo da Valjaonicu čeka svjetla budućnost.
Kako gledate općenito na trenutno gospodarsko stanje u Šibensko-kninsko županiji?
– Gospodarska slika u Hrvatsko je katastrofalna, a stanje u Šibeniku i županiji je samo preslika takve slike. Lokalna vlast se vodi politikom nepetljanj u gospodarske subjekte, jer to je nekog drugog vlasništvo. Lokalna vlast je premalo uključenja u predvladavanje gospodarskih problema. Iritira činjenica da se gradska vlast nije uključila u neke najavljene projekte oživljavanja šibenskog gospodarstva. Ni turističkoj djelatnosti se ne daje dovoljno pažnje, a da ne govorimo o ostalim gospodarskim proizvodnim granama. Lokalna vlast treba stvarati preduvjete za privlačenje stranog kapitala i investitora. Ne samo stranog, nego i domaćih. Ima itekako takvih ljudi, ali su oni do sada nailazili na nekakve zidove i barijere, koje su još uvijek prisutni i sprječavaju ulaganja u šibensko gospodarstvo.
Što očekujete na lokalnoj razini ove jeseni za koju mnogi proriču kako će biti teža, no sve ovo vrijeme krize dosad?
– Ako ćemo dozvoliti da jedan Autotransport propadne, da ode u stečaj, a ne mora. Ako nećemo izaći susret i otvoriti širom vrata svim zainteresiranim ulagačima, onda nam predstoji ove jeseni i idućem razdoblju gospodarska katastrofa. Mi se često pozivamo da nekakva nepovoljna ekonomska kretanja u Europi, što je posve neopravdano. Šibenik i Županije bi s više pameti, a s manje političkih igara i političkog oportunizma mogli do gospodarskog oporavka. Ne treba nam politička razjedinjenost, već zajedničkim snagama svih političkih stranaka treba stvoriti preduvjete za stvaranja pozitivnog ozračja za investitore i zapošljavanje mladih ljudi.
