Svi željni plesa, intimnosti, kreativnosti i improvizacije odsad su došli na svoje jer je upravo u studiju galerije Matija ex Svetog Krševana u Šibeniku, krenula nova grupa upisa u tečaj argentinskog tanga. Plesnu školu vodi slikar, arhitekt i plesač Milan Zoričić. Za tango će kazati kako je to ples koji nije stvoren na rutinski rađenim figurama, nego na intimnom dijeljenju energije u ritmu zavodljive glazbe među plesnim parterima.
PLES OBUZIMA
– Tango je promijenio moj život, a počeo sam plesati slučajno, prije osam godina u Milanu. Svi se mi pitamo što to ima u tom plesu koji naoko sliči na mnoge druge, a ipak nije kao drugi. Plesu koji vas, kad mu se prepustite, jednostavno obuzme i više ga se jednostavno ne možete riješiti, već ga počnete živjeti. Jedno je sigurno – poseban je! Poseban je zato što će vam u ovom ubrzanom načinu života skrenuti pažnju na trenutak, na dodir, korak, postojanje, partnera, na pažnju… – priča nam Milan Zoričić, voditelj šibenske plesne škole. Prisjeća se kako je u Milanu 2004. slučajno upoznao učitelja plesa argentinca Alejandra Angelicu i kako je slučajno završio na akademiji Tangopuro školi, jednoj od najpoznatijih tango plesnih škola u Italiji.
– Moj učitelj plesa u biti je bio moj učenik, uzimao je satove crtanja i dizajna u mom studiju u Bergamu. Ubrzo saznajem za tango i to me zaokuplja, čak se odražava na moj rad u slikarstvu. Ali, u početku nije bilo sve tako sjajno – priča nam Milan. Otkriva kako se na prvim satima školovanja, odnosno učenja tanga jako razočarao.
– Nisam mogao ni u snu pomisliti da će me na jednom takvom mjestu prvo učiti hodati. Bio sam uvjeren da je hodanje jedna od onih aktivnosti u kojoj sam poprilično dobar. Odakle im uopće ta drskost, pomislih, da ti kažu: ‘Učit ćemo hodati…’!? Međutim, hodajući, u mislima bi najčešće odlutao negdje, nikad nisam bio koncentriran na sami hod. Hod je uvijek bio nešto što se podrazumijevalo. Međutim, desilo se nešto još čudnije – trebalo je učiti i stajati. Da, stajati, jer u tangu je i stajanje jednako važno kao i sve ostalo. Malo po malo počeo sam shvaćati da se tu ne radi samo o plesu, a kako je vrijeme odmicalo otkrivao sam sve više i više poveznica sa suštinskim, životnim stvarima kroz neke, rekao bih metaforične relacije – objašnjava Zoričić koji se i sam nakon par godina pohađanja škole odlučuje okušati u učiteljskim plesnim vodama te postaje asistent u grupi s početnicima.
UČITELJI IZ ARGENTINE
– Moj rad, sada ova plesna grupa u Šibeniku i još jedna u Kninu, bazira se na izravnoj vezi sa školom, akademijom Tangopuro u Milanu. Koristim njihovu metodu koja je kod nas privukla zavidnih stotinjak polaznika. Osim toga, u suradnji s učiteljem Argentincem Alejandrom Angelica planiram držati ljetne radionice na šibenskom području, naravno, ako bude zainteresiranih – priča nam Milan Zoričić. Koliko je argentinski tango popularan govori podatak da ga koriste u bračnim terapijama.
Bilo kako bilo, jedno je sigurno – tango polako, ali sigurno pronalazi put do Hrvata. Prije desetak godina otvorena je splitska tango scena, potom zadarska i zagrebačka, a kako sada stvari stoje, otvara se i šibenska.
ŠTO JE TANGO?
– Tango to je ples u kome s partnerom postajete ‘jedno’, forma kroz koju struji glazba. Tango s unaprijed pripremljenom koreografijom nikad nije onako dojmljiv kao onaj nepredvidivo spontan. Teško je unaprijed iskonstruirati ples i ostati opušten. Jer kuda će vas odvesti nikad se ne zna, naravno, ako ste opušteni. Mnogo toga ima bitnog utjecaja osim glazbe naravno, tu su impulsi koje dobivate od partnera, to je težnja ka sjedinjenju vibracija i dovođenje istih u harmoniju. Oduzimanje i davanje, obrati i povrati, krešenda i smiraji, šetnje i predasi… – priča Milan Zoričić voditelj plesne škole argentinskog tanga u Šibeniku i Kninu.
