Arijan Ademi u svibnju 2010. godine narančasti dres Šibenika zamijenio je onim modrim, Dinamovim. Dotadašnji kapetan Šibenika na Maksimir je otišao bez odštete, zbog propusta Šibenikove administracije. Ali, to je stara priča, o kojoj je manje-više sve već rečeno. Stoga smo s 21-godišnjim veznjakom pričali o sadašnjosti i budućnosti, očekivanjima i nadanjima. A njegova nogometna budućnost, s obzirom na aktualne igre u modrom dresu, vrlo je svjetla, obećavajuća. Naime, Ademi se u posljednjih nekoliko utakmica ustalio u Dinamovu udarnu momčad, njegov doprinos u veznom redu hrvatskog prvaka vrlo je ‘opipljiv’, ima ga svugdje po terenu, i naprijed i nazad. Arijan je nezamjenjiv i u mladoj reprezentaciji i držimo kako je samo pitanje dana, odnosno, mjeseci kada ćemo ga vidjeti i u krugu A reprezentativaca. Naravno, hrvatskih. Naime, proteklih tjedana u medijima se digla velika buka oko vrbovanja Makedonaca da Ademi zaigra za njihovu reprezentaciju (s obzirom da mu je majka iz Makedonije), i tko zna do kada bi se ta priča vrtjela da igrač sam nije presjekao nagađanja kazavši kako je njegov izbor Hrvatska. Tu odluku potvrdio je i na početku razgovora za Šibenski tjednik.
HRVATSKA JE UVIJEK BILA MOJ JEDINI IZBOR
– Je li kod vas ikad postojala dvojba Hrvatska ili Makedonija?
– Ja osobno nisam dvojio, znao sam da želim igrati samo za Hrvatsku. Ali, htio sam čuti što o tome kažu moji najbliži, prije svega roditelji, htio sam se i s njima konzultirati. Oni su mi potvrdili da sam ispravno odlučio. Ali, ponavljam, osobno uopće nisam imao dvojbi da želim igrate za ‘Vatrene’.
– Nadate li se da ćete uskoro uistinu i dobiti priliku da zaigrate za A reprezentaciju? Vidimo da Štimac voli davati priliku mladim igračima iz HNL-a.
– Bilo bi glupo da se ne nadam. Svi igrači sanjaju jednog dana zaigrati u reprezentaciji, to je vrh vrhova. Igrama u Dinamu i mladoj reprezentaciji pokušat ću se nametnuti izborniku Štimcu, zaslužiti njegov poziv.
– Možda poziv stigne za Brazil, prođe li Hrvatska kvalifikacije?
– Ha, ha, ne bih imao ništa protiv. Bilo bi to ostvarenje svih mojih snova, zaigrati za nacionalnu momčad na Svjetskom prvenstvu.
– Kako vam se sviđa ova nova, Štimčeva Hrvatska?
– Mislim da rezultati u ova četiri kola sve govore, deset bodova je fantastično ostvarenje. Igramo odlično, napadački, onako kako i treba igrati reprezentacija našeg renomea, vidi se da rastemo iz utakmice u utakmicu. Naravno da za to veliku zaslugu ima izbornik Igor Štimac. Hrvatska je pod njegovim vodstvom potvrdili da je velika momčad i siguran sam da ćemo se plasirati na Mundijal. A i tamo, u Brazilu, uvjeren sam, Hrvatska može do velikog rezultata.
– Jeste se čuli s rođakom Ibraimijem koji je u makedonskom dresu ‘zapaprio’ Srbima u Skoplju?
– Jesam, kazao mi je da mu je drago što je tim pobjedničkim golom pomogao Hrvatskoj, olakšao joj put u Brazil. Kazao mi je kako se nada da ću i ja zaigrati na Svjetskom prvenstvu, ako već on ne može s Makedonijom. Ma, Ibraimi je nakon tog gola Srbima narodni heroj u Makedoniji.
– Okrenimo se klupskim zbivanjima. Kako biste ocijenili dosadašnju karijeru u Dinamu. U ove dvije i pol godine bilo je uspona i padova?
USTALIO SE U PRVU MOMČAD
– Istina. Počelo je dobro, po dolasku na Maksimir ustalio sam se u prvu momčad, da bih onda, zbog niza okolnosti izgubio mjesto u prvoj momčadi, završio na klupi. Na žalost, i ozljede su ‘odigrale’ svoje, što je, očekivano, ostavilo traga na moju formu, trebalo je vremena da se vratim. Lani sam poslan na posudbu u Lokomotivu, ali najvažnije od svega je da sam sada opet u Dinamovom dresu, da sam u najužem krugu prvotimaca, da igram. Osjećam se sjajno, trener Čačić pruža mi sve više prilika i nastojim ih maksimalno iskoristiti. Moje je da nastavim raditi, naporno trenirati i davati sve od sebe na terenu i uvjeren sam da će mi se to vratiti na najbolji mogući način. Dinamo je krcat kvalitetnim igračima i nije se lako izboriti za mjesto u prvih jedanaest.
– Čini se kako vam nova uloga u veznom redu, malo ofanzivnija, odgovara?
– Pa je, sada imam više slobode krenuti prema naprijed, priključiti se u završnici napada, i mislim da sam se za sada dobro snašao.
– Okusio si igranje u Ligi prvaka. Kakav je osjećaj igrati protiv najboljih europskih momčadi? Vjerojatno se nije lako u nekoliko dana s HNL-a ‘prešaltati’ na Ligu prvaka?
– Jasno da je igranje u domaćem prvenstvu i Ligi prvaka nebo i zemlja, da su to dva svijeta, ali uz pravu pripremu taj je jaz moguće prebroditi. Vjerojatno smo već dosadni s tim, ali velika je stvar već biti među 32 najbolje europske momčadi, biti dio tog spektakla, to je dokaz da nešto vrijedimo. Liga prvaka je nogometni vrh i meni se, eto, ostvario dječački san da zaigram u tom natjecanju.
– U Dinamovoj svlačionici ‘šibenski lobi’ dosta je velik, uz vas tu su još dva bivša igrača Šibenika, Rukavina i Alispahić. Držite li se vi bivši narančasti skupa?
– Svi mi igrači Dinama držimo se skupa, prava smo klapa, družimo se i izvan stadiona. Naravno da, s obzirom da smo igrali u Šibeniku, s Alispahićem i Rukavinom imam dosta zajedničkih tema, da se znamo prisjetiti šibenskih dana.
– Pretpostavljam da pratite i aktualnu situaciju na Šubićevcu?
– Naravno da pratimo, pričamo, komentiramo što se događa u Šibeniku. Na Šubićevcu smo proveli puno lijepih trenutaka, Šibenik će uvijek biti moj klub i nadam se da će se izvući iz ove krize, da će, za početak, uspjeti naplatiti dug od Hajduka za Rukavinu. Iskreno se nadam da će stvari krenuti nabolje, da će se Šibenik vratiti u prvu ligu gdje mu je mjesto – zaključio je Ademi.
