Plivački klub More ove je godine proslavio 10 godišnjicu postojanja. Kroz njega je u proteklom desetljeću prošlo više stotina djece, klub je odgojio generacije i generacije plivača, ali, ono što je puno važnije, zdravih mladih ljudi. Zahvaljujući upornosti vodstva kluba, trenera, ali prije svega same djece i njihovih roditelja, PK More je danas stabilan, organiziran klub, sa svijetlom budućnošću. A sve je počelo kada su šibenski plivači i vaterpolisti nakon privatizacije hotelskog naselja Solaris ostali bez bazena i praktički završili na ulici.
SVE JE POČELO ZATVARANJEM BAZENA U SOLARISU
O tim prvim danima PK More govori jedan od njegovih osnivača i aktualni predsjednik kluba Rikard Marenzi.
– Te 2002. godine, nakon što smo ostali bez bazena u Solarisu, djeci, koja su tada trenirala u PK Šibenik, rečeno je da se snalaze kako znaju dok se ne izgradi bazen u Crnici. Nas nekoliko bilo je uporno u naumu da tih šest, sedam djece završi trenažni proces, da nekako ‘preživimo’ do državnog prvenstva. Zaključivši kako tadašnje vodstvo kluba nema baš neki interes nastaviti dalje, odnosno, da će na neki način ‘zamrznuti’ djelatnost kluba, uspostavili smo suradnju sa splitskim POŠK-om i zajedno s njima krenuli u trenažni proces. Upoznavši se s tamošnjim načinom treniranja, i općenito organizacijom, i vidjevši kod djece strašnu želju za radom, rodila se ideja o osnivanju novog kluba, da ga pokušamo organizirati na nekim sasvim drugim osnovama, a sve s ciljem da djeca imaju ravnomjerni plivački razvoj – priča Marenzi, te nastavlja:
– Ti počeci bili su vrlo mukotrpni, u Split se putovalo tri, četiri puta tjedno, djeca su se dizala ujutro u pet sati i nije bilo lako sve to izgurati. Ono što nas je održalo jest ustrajnosti te djece, da nije bilo njihove upornosti, vraga bi mi opstali. Oni su nas vukli naprijed – prisjeća se Marenzi.
Ispričao nam je i jednu zanimljivost.
– Na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, mislim u sklopu predmetu psihologija sporta, primjer PK More izučava se kao primjer ustrajnosti i upornosti. To nam je veliko priznanje – kaže Marenzi.
STVARAMO ZDRAVE, KVALITETNE LJUDE
U PK More danas trenira oko 120 djece. Za rad s njima zaduženo je dvoje profesionalnih trenera, Sanja Stegić i Šime Jurlin. Pitamo ih je li u današnje vrijeme, kada se sve vrti oko novca, teško privući djecu na plivanje, gdje je mogućnost zarade, ma koliko uspješan plivač jednog dana bio, vrlo mala, za razliku od, recimo, nogometa i košarke.
– Dobro je da se djeca bave bilo kojim sportom, jer sport ima vrlo važnu ulogu u razvoju i rastu djece, kako u fizičkom tako i u psihosocijalnom smislu. Djeca se trenirajući uče disciplini, obvezama, odgovornosti, dobivaju jednu komponentu koju ne mogu dobiti u školi. Plivanje je jedan od bazičnih sportova, i jedan od najzdravijih, i svakom bih ga preporučila, pa makar i rekreativno – kaže Sanja Stegić, na što se nadovezao njezin Jurlin.
– U plivanju gotovo da nema ozljeda, što je nekim roditeljima jako važno. Danas su djeca sve deblja, fizički neaktivna, po cijele dane su za računalima i stoga je bavljenjem nekom fizičkom aktivnošću jako važno. A gdje ćeš zdravije fizičke aktivnosti od plivanja – kaže Jurlin, dodajući kako u motivaciji djece jako veliku ulogu imaju natjecanja.
A na njima mladi plivači i plivačice PK More ostvaruju zapažene rezultate. Petar Krešimir Marasović, Ivan Baljkas, Bruna Lokas, Martina Skelin među uspješnijim su plivačima u svojim kategorijama, redoviti osvajači medalja na plivačkim mitinzima.
– Prije svega težimo da nam djeca izrastu u što bolje, kvalitetnije ljude. Zbog toga redovito kontroliramo kakav im je uspjeh u školi, tražimo svjedodžbe na uvid. Ako pritom netko od njih postane i vrhunski plivač, tim bolje – zaključuje Jurlin.
