Košarkaši Jolly Jadranske banke prvi su dio sezone A1 lige završili u velikom stilu, fantastičnom pobjedom nad Zagrebom. Bila je to četvrta pobjeda u nizu, pa smo stoga razgovor s trenerom ‘bankara’ Hrvojem Vlašićem započeli istim pitanjem kao i prošlotjedni intervju s Goranom Tomićem, trenerom nogometaša Šibenika, koji su također polusezonu zaključili serijom bez poraza.
Je li vam žao što je prvenstvena pauza uslijedila u trenutku kada vam je forma definitivno u uzlaznoj putanji?
– Pa s obzirom da smo vezali četiri pobjede i da smo se dizali iz utakmice u utakmicu, mogu se složiti da pauza i nije došla u najbolje vrijeme. Ali, ne vidim razloga zašto i nakon stanke ne bismo nastavili u istom ritmu.
NA POČETKU SMO PLATILI DANAK NEISKUSTVU
– Za razliku od kraja, početak sezone bio je dosta ‘šepav’. Na otvaranju prvenstva visoko ste poraženi u Rijeci od Kvarnera, a dugo ste se tražili i na ostalim gostovanjima?
– Da, trebalo nam je dosta dugo da uđemo u pravi ritam iako smo od prvog dana priprema, od okupljanja, dobro radili. Doduše, takav start na neki se način i mogao očekivati s obzirom da smo puno mijenjali u igračkom rosteru, a u takvim situacijama potrebno je određeno vrijeme da stvari sjednu na svoje mjesto. Moglo bi se kazati da smo platili danak neiskustvu i mladosti. Ali i u tim početnim kolima, u utakmicama na strani, ne računajući pritom onu protiv Kvarnera, u kojoj smo potučeni već u prvoj četvrtini, bili smo blizu pobjedi, ali jednostavno u Slavonskom Brodu, pa i Križevcima, nismo znali finalizirati dobivenu utakmicu. To nas je dosta potreslo na psihološkom planu, ali smo u svakom slučaju iz tih poraza izvlačili i neke pouke.
– Otkud ta razlika u igrama na domaćem i gostujućem terenu? Je li to stvar psihe, pristupa?
– Nema nekakvog realnog objašnjenja, tim više što domaći teren u A1 ligi i nije neka prednost po pitanju vruće atmosfere, pritiska publike. Jednostavno, i kući i vani svi igrači moraju biti na najvišem nivou, pristup mora biti maksimalan, a greške eliminirati u samom startu. Ne znam, možda nam je nedostajala još koja pripremna utakmica.
– Je li zadnja utakmica protiv Zagreba putokaz kako želite da vaša momčad igra. Izuzev nekoliko minuta, to je izgledalo poprilično dobro, pa i atraktivno?
– Utakmica protiv Zagreba sigurno je bila mjerilo jer je riječ o momčadi koja je dobro posložena, sastavljena od igrača koji su igrali u višim rangovima, i način na koji smo odigrali taj susret, odnosno, njegovu većinu, sigurno je putokaz kako želim da moja momčad igra. Naravno da smo i protiv Zagreba u nekim segmentima trebali bolje reagirati, jer kao trener nikad nisam do kraja zadovoljan.
PRIMAMO PREVIŠE KOŠEVA
– U kojim segmentima igre vaša momčad ima najviše prostora za napredak u nastavku sezone?
– Prvenstveno u obrambenom dijelu. Na tom obrambenom dijelu sigurno ćemo dodatno poraditi, jer primali smo dosta koševa, pogotovo u gostima. Istina, dosta smo i davali, mislim da smo prvi po broju postignutih koševa, ali broj primljenih koševa definitivno trebamo spustiti. Dolaskom Mrve neke stvari po tom pitanju već su krenule nabolje, dobili smo na čvrstini, što nam je u onim početnim gostujućim utakmicama nedostajalo. Dobili smo i jednu odgovornost u igri, jer u dijelovima nekih utakmica bismo sve napravili kako treba, a onda neobjašnjivo pali. Sad smo dobili jednu stabilnost i racionalniji pristup.
– Jeste vi inzistirali na Mrvinom povratku?
– Svi u klubu smo zaključili da nam treba takav igrač, njegovo iskustvo, čvrstina, energija ali i igračko znanje. Klub je po tom pitanju reagirao na pravi način i dogovor je na sreću vrlo brzo postignut.
– Gdje je ‘puklo’ s Oršulićem?
– Na njegovoj poziciji smo trebali igrača koji će biti jedan od nositelja igre, a Oršulić se jednostavno nije mogao naći. Nije se uklopio, dugo se tražio, a mi nismo imali vremena čekati da dosegne željenu razinu forme. Stoga smo se odlučili rastati. I dalje smatram kako je Oršulić kvalitetan igrač, ali na njega je vjerojatno utjecala i činjenica da prošle sezone nije igrao
– Pretpostavljam da su ostala pojačanja zadovoljila?
– Jesu. To su igrači koje smo ciljano doveli, zbog njihove perspektive, mladosti, kvalitete, da nam daju dodatni impuls i pokazalo smo pogodili. Naravno, svi oni, kao i ostali u momčadi, moraju razinu svoje igre podizati iz tjedna u tjedan, jer, ponavljam, kao trener nikad nisam do kraja zadovljan.
– Pokazalo se da se mladi igrači iz tzv. zaštićenog godišta velika snaga Jollyja. Pogotovo Gabrić.
– Istina, veseli me kako su naši mladi igrači reagirali. Gabrić je u kontinuitetu dobar, kod njega je napredak evidentan i sigurno je obogatio igru naše momčadi. Gulam jako dobro koristi svoje prilike, Vlaić je u ovih nekoliko zadnjih utakmica dobro reagirao, tako da moram biti zadovoljan, tim više što su oni još uvijek dvije godine mlađi od gornje granice zaštićenog godišta. Ali, kao što sam vam rekao u jednom ranijem razgovoru, ja na te mlade igrače gledam kao ravnopravne članove momčadi, a što su oni svojim igrama i potvrdili.
– I vi i ljudi iz uprave ste kazali kako ovoj sezoni očekujete iskorak u odnosu na prošlu sezonu. Što to konkretno znači, pobjedu, dvije više u Ligi za prvaka ili čak i nešto više? Je li realno očekivati da se Jolly uključi u borbu za plasman koji vodi u regionalnu ligu?
– Ne bih išao toliko daleko, jer smo tek na pola puta. Ispred nas je cijeli drugi dio prvenstva, prema tome, najvažnije nam je dizati formu. Poznato je kako je naš prvi cilj plasman u Ligu za prvaka i na ćemo se orijentirati. Dakle, idemo iz susret u susret, imamo dobru momčad, igramo dobro i to je najvažnije.
ROSS JE PRIMJER PROFESIONALCA
– Ronald Ross je i ove sezone fantastičan, toliko da smo ga preporučili i Hrvatskom košarkaškom savezu. Mislite li da Ross ima mjesta u hrvatskoj nacionalnoj momčadi?
– Ne mogu ulaziti u to, to je stvar izbornika i Saveza. Evidentno je da Ross igra odlično, da je igrač oko kojeg se puno toga vrti u našoj igri. Ronald se dokazao ne samo u igračkom, nego i ljudskom smislu. Riječ je o pravom profesionalcu koji može poslužiti kao primjer ostalima u momčadi, od koji drugi igrači, pogotovo mlađi, mogu učiti, ne samo o igri nego i odnosu prema radu, treningu. Izuzetno ga cijenim i poštujem kao igrača i osobu.
– Malo je nedostajalo da ‘u ruke’ dobijete Daria Šarića s obzirom da je Josip Stojanović bio odlučan u namjeri da ga dovede u Jolly?
– Ono što bi svaki trener poželio jest dobiti igrača poput Daria Šarića. On je vrh kada je riječ o mladim igračima, ne samo u Europi nego i šire, i svakom treneru bio bi dar raditi s takvim igračem. Međutim, Dario se odlučio za Cibonu, nadam se da je dobro odvagnuo i želim mu svu sreću u nastavku karijere.
– U Jolly ste došli prije točno godinu dana, negdje na polovici prošle sezone. Pretpostavljamo da ne žalite što se prihvatili poziv ‘bankara’?
– Bila je to odlična odluka. Ovdje sam jako zadovoljan jer sam došao sam u klub koji je sređen u svim segmentima, koji je svijetli primjer ne samo u košarci, nego općenito u hrvatskom sportu. Čovjek se ovdje stvarno osjeća kao trener.
