Ukoliko gradska uprava Šibenika i Vlada RH ubrzo ne isplate višemilijunski hipotekarni dug TEF-a prema INA-i, zatezna zakonska kamata nastavit će rasti i kroz nekoliko godina vjerojatno premašiti ukupnu vrijednost zemljišta u Crnici od oko 250 milijuna kuna. Tako bi Grad Šibenik mogao ostati bez 28 hektara najatraktivnijeg terena uz more na sjevernom dijelu grada, ujedno područja na kojem se strateški treba razvijati Šibenik. Na ovakav scenarij sve dosadašnje gradske vlasti nisu ni pomišljale, jer ih je od rasta duga štitila Odluka Vlade RH iz 1998. godine, prema kojoj je iznos duga zaustavljen na 46,5 milijuna kuna. No, otkad je INA djelomično privatizirana 2007. godine pravni stručnjaci sve glasnije upozoravaju kako je Odluka Vlade RH u novonastalim odnosima – ništavna.
– Gradske i državne vlasti trebale bi što prije riješiti dug, jer zbog teške gospodarske situacije, samo je pitanje vremena kada će mađarski MOL u potpunosti preuzeti našu naftnu kompaniju. Tada nećemo moći ništa, jer je nerazumno očekivati od privatne tvrtke da se odrekne svojih potraživanja – rekao je Željko Deković, viši predavač na Veleučilištu u Šibeniku i stalni sudski vještak za knjigovodstveno-financijske poslove Županijskog suda u Šibeniku.
Deković upozorava da je odluka Vlade RH o zaustavljanju duga bila važeća dok je INA bila u državnom vlasništvu. No, s obzirom na promjenu vlasničke strukture u INA-i, danas ona više nije obvezujuća. Stoga je realno pretpostaviti da bi MOL, mađarska naftna kompanija i većinski vlasnik INA-e, mogao zatražiti kompletnu isplatu kamata. Koliko bi u tom slučaju mogao iznositi dug, nitko ne može precizno reći.
– Od 1993. godine do danas zakonske zatezne kamate mijenjale su se ponekad više puta mjesečno. S obzirom na sve promjene, ukupan iznos mogućeg današnjeg duga na hipoteci INA-e u TEF-u mogu odrediti samo sudski vještaci – smatra Deković.
Za vrijeme krize gradske vlasti još 2001. godine odvjetnik Paško Višić bio je povjerenik Vlade RH za Grad Šibenik. On se tada pokušao pozabaviti situacijom oko hipoteka na TEF-u. Objašnjava kako se od 1993. sve do 2004. godine primjenjivao konforni obračun kamata.
DUG I 15 PUTA VEĆI?
– Jednostavno rečeno, iznos ukupne kamate nakon godinu dana se pribrajao glavnici. Zatim se na uvećanu glavnicu opet obračunavala nova kamata i tako nekoliko godina zaredom, sve dok Ustavni sud nije zabranio takve obračune – ističe Višić.
Za ilustraciju, u najjednostavnijim okolnostima, ekonomski stručnjaci rado ističu pravilo 72, prema kojem, ako godišnja kamata iznosi samo 10 posto, iznos ukupnog dugovanja nakon 7 godina se udvostručuje. No, već tijekom prvih mjesec dana dugovanja TEF-a prema INA-i u veljači 1993. godine zatezna zakonska kamata iznosila je čak 26,4 posto. Zatim je narasla na 30 posto tijekom idućih šest mjeseci, da bi u siječnju i veljači 1994. godine varirala od 124 i 144 do 56 posto. Imajući na umu takav obračun, nije pretjerano reći da bi ukupan dug prema INA-i nakon 20 godina mogao biti i 15 puta veći od glavnice, odnosno između 80 i 90 milijuna kuna, kažu stručnjaci. Godišnja zatezna kamata posljednjih godina iznosi 15 posto za poslovne subjekte.
– MOL odluku Vlade RH o zaustavljanju rasta kamata ne mora poštovati. Upozoravali smo da se to mora riješiti, inače ćemo ostati bez svega – poentira Višić.
Podsjetimo, dugovanje TEF-a prema INA-i datira iz 1993. godine, a nastalo je kao tripartitni poslovni aranžman INA-HEP-TEF. Početno zaduženje iznosilo je šest milijuna kuna. Obzirom na izrazito negativne financijske uvjete, te zakonski određenu zateznu kamatu te nemogućnost vraćanja novca, dug je progresivno rastao. Vlada 1998. godine na zahtjev Uprave TEF-a, a posredstvom HEP-a uzima u razmatranje zahtjev TEF-a za redefinicijom Ugovora. Predložili su da se umjesto kamate na glavnicu obračunava libor uvećan za manipulativne troškove. Taj je prijedlog u potpunosti prihvaćen. Osim što je redefiniran ugovor, dug je i zaustavljen na iznos obračunat na dan Odluke – iznos od 46,5 milijuna kuna.
ZAMJENA ZEMLJIŠTA
– Jedno od mogućih rješenja bi bila odgovarajuća zamjena zemljišta, odnosno isplaćivanje INA-e nekim drugim lokacijama, koje su kompaniji atraktivne – kaže Željko Deković.
S obzirom da je malo vjerojatno da će se INA odreći jednog od najatraktivnijih terena u Šibensko-kninskoj županiji i zadovoljiti se drugim lokacijama, neki smatraju da bi cijenu zemljištu u Crnici trebalo smanjiti. Odnosno, u prostornom planu prenamijeniti područje TEF-a u zelenu površinu sa zabranom gradnje u idućih 20 godina. To bi obezvrijedilo teren, ali bi ga Grad Šibenik vjerojatno puno povoljnije dobio u posjed. Daleko najbolja opcija bio bi pronalazak privatnog investitora i ulazak u zajednički posao svih dužnika-vjerovnika na tom području. No, u vremenu krize, pitanje je tko će se odvažiti i riskirati s ulaganjem na zemljištu na kojeg je skoro upisana mađarska naftna kompanija.
