Anksioznost, depresija, nezadovoljstvo životom, napetost, sniženo samopoštovanje, osjećaj beznađa – ove emocije vjerojatno pogađaju preko 9 tisuća nezaposlenih u Šibensko-kninskoj županiji. Nezaposlenost je već dostigla stopu iz 2006. godine i polagano raste. Trenutno je u cijeloj županiji 30 089 zaposlenih, dok je prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji datiraju iz listopada 2012. umirovljenika nešto više – čak 30 772. U Šibeniku je nezaposlenost najveća – na gradskom području ne radi čak 4560 ljudi, što čini preko 50 posto ukupne županijske statistike. Kada imamo na umu da prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. u Šibeniku živi 34 242 stanovnika, dolazimo do dramatičnog podatka kako je čak 13,3 posto stanovnika Šibenika bez posla! Kada bi se tom postotku pribrojio postotak umirovljenika u Šibeniku o kojem, nažalost, danas nijedna služba ne vodi evidenciju, već se statističke analiza zaustavljaju na županijskoj razini, zasigurno bi se došlo do još alarmantnije brojke koja županijsko administrativno središte ne stavlja u nimalo zavidan položaj.
SVUGDJE DRMA KRIZA
Osim rijetkih iznimki koje predstavljaju glavni grad Zagreb, Istra i sjeverozapadna Hrvatska, gospodarsko i općedruštveno stanje bilo gdje u Hrvatskoj nije dobro – štoviše, moglo bi se reći da je kritično, smatra Mirko Petrić, splitski sociolog i predavač Sveučilišta u Zadru. Petrić je već više puta u medijima govorio o utjecajima krize na dalmatinskom području i o tome kakve posljedice donosi. Smatra da kriza još nije dosegla kritičnu točku.
– Dalmacija i Slavonija povijesne su regije u osobito teškom stanju, međutim razlikuje ih to što daleko veća nazočnost turizma u Dalmaciji ipak stvara nešto veću mogućnost privređivanja i, zapravo, iluziju o dugoročnoj mogućnosti preživljavanja na toj osnovi. Reakcija na rastuću nezaposlenost već ima, ali su zasad više u obliku rezigniranosti, osjećaja bezizlaznosti ili načelne ogorčenosti – kaže Petrić.
Dodaje kako se stanovništvo Hrvatske znatno teže odlučuje na prosvjedni izlazak na ulice ili građanski neposluh nego što je to slučaj drugdje u Europi.
– Reakcije ove vrste možemo očekivati kad se pojavi osjećaj ekstremne egzistencijalne ugroženosti. Uz nedostatak prihoda koji proizlazi iz nezaposlenosti ili slabo plaćenog rada u sivoj ekonomiji, do njega bi mogla dovesti uskrata zasad još postojećih socijalnih prava ili nova porezna opterećenja stanovništva, osobito najavljivani porez na nekretnine – komentira Petrić nova najavljena opterećenja od strane Vlade RH.
– Kad bi one koji jedva preživljavaju od slabih prihoda Vlada natjerala na plaćanje poreza na nekretnine stečene u socijalističkom razdoblju ili nasljedstvom, a uz to još otežala pristup zdravstvenoj zaštiti i smanjila subvencije za školovanje djece, mogle bi se očekivati znatnije reakcije od današnjih. No, do prosvjednih reakcija sigurno će dovesti i masovna otpuštanja koja se naziru u slučaju brodograđevne industrije, a također i pojedinih državnih službi – ističe ovaj splitski sociolog sa zadarskom adresom.
S obzirom na najavljena otpuštanja u državnim službama, i na šibensko-kninskom području možemo očekivati daljnji pad nezaposlenosti. Uspoređujemo li podatke HZMO-a i broj osiguranika 2007. i 2012. godine, na području Šibensko-kninske županije izgubljeno je oko 1300 radnih mjesta! Vladine mjere zasad se nisu odrazile na otvaranje novih radnih mjesta, pa bi, ako se negativni trendovi nastave, mogli očekivati post-ratnu stopu nezaposlenosti. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u ožujku 2003. godine na šibensko-kninskom području stopa nezaposlenosti je iznosila 34,9 posto, a u tom trenutku bez posla je bilo 13 580 ljudi. Bukvalno, više je zaposlenih bilo u ratu, što nije ni čudno, jer je tada još uvijek poslovao dio industrijskih postrojenja i socijalističkih tvrtki, od TEF-a, Poliplasta, Šibenke do Slobodne Plovidbe i Revije, koji su i danas u stečaju. Više je uzroka takvom stanju, no ukupno gledano sigurno je da je riječ o tome da sada dolazi na naplatu sve ono loše akumulirano u dvadeset godina postsocijalističke tranzicije, smatra Mirko Petrić.
REZIGNIRANOST BIRAČKOG TIJELA
– Tu su svakako i posljedice rata i kriminalne pretvorbe društvenog vlasništva, dugotrajnog života na dug i neodlučnosti brojnih dosadašnjih vlada da se suoče sa stvarnim problemima društva i gospodarstva. Međutim, ne treba zaboraviti ni to da se sa sadašnjom niskom razinom obrazovanosti i kvalificiranosti hrvatskog stanovništva, nedostatkom suvremenih znanja, kao i nedostatnom građanskom i političkom pismenošću, ne može puno učiniti u oštroj konkurenciji kakva danas vlada na međunarodnom tržištu – naglašava ovaj sociolog.
Drugim riječima, ne može se za sve optuživati ni jučerašnje, današnje ili sutrašnje vlade: dio problema je u pretpostavkama i ovlastima kojima one raspolažu. Visoka razina zaduženosti, slaba kvalificiranost i poduzetnost stanovništva, te nizak stupanj njegove političke kulture bit će prepreka većim razvojnim iskoracima još neko vrijeme, bez obzira na to koja ideološka opcija bila na vlasti, ističe Petrić. Ističe kako će, nažalost, i odaziv birača na iduće izbore biti slab.
– Dijelom to valja pripisati rezigniranosti biračkog tijela zbog općenito besperspektivnog stanja u zemlji, a dijelom i prilično realističnoj procjeni da bilo koja politička garnitura koju se izabere na lokalnoj osnovi ne može znatno promijeniti postojeće stanje – poentira ovaj sociolog. Trenutno je raspoloženje stanovništva u Hrvatskoj općenito apatično, no ankete o zadovoljstvu životom i osobnom srećom u Dalmaciji redovito daju rezultate koji su iznad državnog prosjeka, a osobito iznad prosjeka drugih regija u teškom gospodarskom stanju poput Slavonije i Like. Ipak, dalmatinskim gradovima je hitno potrebna neka dobra vijest da ih probudi iz letargije. Nove gradske uprave i Vlada RH morali bi učiniti sve da se takve razvojne prilike što prije osjete, osobito među mladima, zaključuje Mirko Petrić.
Nezaposlenost u Hrvatskoj stalno raste još od 1952. godine!
Prema podacima stručnog rada iz 2002. pod nazivom Psihološki aspekti nezaposlenosti, Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Zagrebu, prosječan broj nezaposlenih u Hrvatskoj raste umjereno ali kontinuirano od 1952. Godine. Tada je bilo 13 576 nezaposlenih, do otprilike 1989. godine u kojoj je zabilježeno prosječno 139 878 nezaposlenih. Tada dolazi do naglog povećanja broja nezaposlenih koje traje do 1991. godine kada ima prosječno 253 670 nezaposlenih. Između 1991. i 1995. godine nastupa razdoblje u kojemu dolazi do pada nezaposlenosti (prosječno 240 601 nezaposlenih u 1995. godini). Međutim, nakon toga ponovno dolazi do naglog rasta. Tako je krajem 2001. godine broj nezaposlenih prema administrativnim izvorima dosegao 395 141 osoba, dok je 15.siječnja 2013. godine u Hrvatskoj zabilježeno 366 271.
