Uz neizbježnu dozu humora, šibenska književnica nove generacije Maja Klarić sinoć je u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice ‘Juraj Šižgorić’ održala promociju svoje prve zbirke pjesma simbolično nazvane ‘Život u ruksaku’. Zbirku u izdanju zagrebačke kuće AGM, osim autorice, predstavio je i mladi zadarski pisac Želimir Periš koji je zbiru doživio na sljedeći način:
-Ona nam daje svašta. Ona nam daje atmosferu s ulice Genove, boje Transilvanije u jesen, druga godišnja doba na drugim kontinentima. Međutim, kao neka težnja u knjizi, nešto što se stalno provlači, nešto na čemu možda čak inzistiraš je to da vrlo često nije bitno gdje ćeš završiti, što ćeš tamo doživjeti. Nekad je potpuno svrha tog putovanja otputovati, otići… – kazao je Periš.
SLATI, SLATI, SLATI…
Majina prva zbirka poezije nastajala je dugi niz godina. Stihovi su pisani pred polazak na putovanje, na putovanjima samim po Starom kontinentu i na povratku doma. One su razglednice, svjedoci trenutaka koje je autorica proživaljala u određenim trenucima, a šibensku promociju otvorili su isječci iz dokumentarnog filma ‘Daleko od kuće, bliže sebi’ u kojem se pojavljuje i Maja.
-Putopisna poezija, kako je većina ljudi naziva ovu zbirku, zapravo je miks putopisa i poezije. Dakle, uzima neke elemente proznih putopisa, ali je napisana u formi putopisa. To je neka najkraća definicija. To su zapravo sličice s putovanja, neke uspomene koje donosimo sa sobom. Razglednice u obliku pjesama, sve ono što, kako je rečeno u ovom kratkom filmu, bih zaboravila da nisam zapisala. To je šest – sedam godina skupljeno u zbirku – objasnila je Maja, kojoj je put do pronalaska izdavača i konačnog objavljivanja djela bio poprilično dug. Nakon pustih odbijenica s raznih adresa, posla oko uređivanja i izdavanja knjige uhvatila se zagrebačka nakladnička kuća Antun Gustav Matoš.
– Ona je nastajala dugo i bila je završena prije više od dvije godine. Slala sam je na razne natječaje i savjetujem svima da šalju svoje radove, da se ne obeshrabre ako to ne ide odmah, ako ga odmah ne objave. Zapravo treba slati, slati i slati – tvrdi autorica.
U IŠČEKIVANJU DRUGE ZBIRKE
Na pitanje koliko vrijedi stih, Maja će vam reći – više nego bilo koje suvenir koji bi mogla kupiti na putovanjima po svijetu.
-Svih ovih godina sestra i ja nastojale smo kako sebi, tako i drugima donositi neke netipične suvenire, nešto što nas se dojmilo u nekom trenutku. Tako su nastajali stihovi i sve stvari koje smo radile nakon toga, razglednice, bedževi i slično, a koji su uvijek za motiv imali putovanje s kojeg bismo se vratile i to bismo poklanjale prijateljima i rodbini – priznaje. To je, ujedno, kako je nastao projekt sestara Klarić – Fotopoetika – Majina i Dijina virtualna butiga koju je starija sestra predstavila na promociji sve zbirke.
Za kraj, spomenimo i to da se krajem tekuće godine očekuje i Majina druga zbirka pjesama u izdanju VBZ-a. Riječ je o zbirci čije su pjesme u cijelosti nastale u Brazilu, gdje je književnica provela dva mjeseca zahvaljujući UNESCO-voj stipendiji.
