Prve srijede u trećem mjesecu, točnije 6. ožujka, u sklopu programa Filmskih večeri srijedom bit će prikazan stoti film. Program je to koji traje već četiri sezone ili petu godinu za redom u Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’, a vodi ih Nikica Šupe.
Cijelo ovo vrijeme, počevši od 2009. godine, prikazivani su igrani i dokumentarni filmski naslovi, bilo je zanimljivih gostovanja, a u zadnje vrijeme Filmske večeri srijedom postale su traženi partner u obilježavanju kulturnih manifestacija.
ZBOG LJUBAVI PREMA FILMU
Možeš li se prisjetiti početaka? Kako je sve krenulo?
Počelo je s idejom koju sam predložio tadašnjem ravnatelju knjižnice, pokojnom Milivoju Zeniću. Podržao je ideju i predložio da samnom radi moj kolega i prijatelj Mario Đira koji sve do ove sezone vodio Večeri samnom.
Svakako moram zahvaliti pročelnici Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Šibenika Živani Podrug na podršci i novom ravnatelju Vilijamu Lakiću.
Koja je bila motivacija da kreneš s filmskim večerima?
Bila je to moja velika ljubav prema filmu i želja da se, na neki način, aktiviram u gradu u kojem tada još nije bilo nikakvog kina, da pružim nešto gradu, šibenskoj publici, ali i sebi.
Koje bi bile razlike nastale kroz vrijeme od početaka do danas?
Ono što se dogodilo u ove četiri godine je to da se pojavilo ‘pravo’ kino, a da se to nije odrazilo na posjećenost mojih filmova jer uvijek imamo istu publiku. Pozitivno se odrazilo i na to da su ljudi zadovoljniji jer svatko može pronaći nešto za sebe, ono što ga zanima.
Po čemu su posebne Filmske večeri srijedom? Ipak se tu ne radio o hollywoodskim blockbusterima.
Od samih početaka išli smo s tim da program ne bude bez smisla. Počeli smo s američkim nezavisnim filmom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pa smo prešli na američki autorski film. Od prilike svaka sezona, dio sezone ili mjesec ima neku smjernicu pa smo imali mjesec društveno – angažiranih filmova, filmove Stanleyja Kubricka, Wernera Herzoga, pustili smo film Ante Babaje povodom njegove smrti.
Cijelo to vrijeme imali ste i gostovanja, projekcije domaćih mladih redatelja poput Mateje Šarić, a tu je dugogodišnja suradnja s Restartom.
Već prvu godinu, nakon dva mjeseca projekcija, palo nam je na pamet da bismo mogli dovesti goste pa smo zvali Gorana Devića koji je došao sa svojim studentskim filmom ‘Uvozne vrane’, jedan od najuspješnijih studentskih filmova i poslje toga je došao Goran Rušinović koji je donio film ‘Buick Riviera’, snimljen prema knjizi Miljenka Jergovića. Doveo je i Leona Lučeva na projekciju koja je bila veoma dobro posjećena. Svakako moram spomenuti našu domaću redateljicu Mateju Šarić koja također došla sa svojim studentskim filmom ‘A jugo će…’. Kolega i ja napravili smo kratki videoprojekt kao svojevrsni hommage redatelju Kevinu Smithu i načinu na koji on radi filmove. Poveznica je bila što smo snimali dva sata u gerilskim uvjetima baš kao što je on snimio svoj prvi film.
Svakako moram naglasiti da smo zadovoljni suradnjom s producentskom kućom Restart iz Zagreba s kojom surađujemo, mislim, tri godine i koja nam redovito šalje filmove koji su obično nagrađivani na inozemnim i domaćim filmskim festivalima. To su uglavnom dokumentarni filmovi.
Koliko je svojevrsno priznanje za rad činjenica da su Filmske večeri srijedom uvrštene u program obilježavanja Mjeseca turske kulture u veljači ove godine?
Jako smo zadovoljni time što su nam pristupili iz Hrvatsko – turske udruge prijateljstva da, u suradnji s njima i Muzejom grada Šibenika, budemo domaćin projekcijama turskih filmova. Izabrali smo četiri filma produciranih zadnjih osam godina koji odražavaju noviju tursku produkciju i koji su bili zanimljivi kao upoznavanje Šibenika s posve novim filmskim izričajem.
OVOGODIŠNJE SRETNE OKOLNOSTI
Je li pretjerano reći da Filmske večeri srijedom mijenjaju ili popunjavaju onaj dio gdje je svaki grad prije, danas manje imao ono malo, intimno, tzv. art kino?
Mislim da nije pretjerano reći da je tako i mislim da se treba naglasiti da se takav običaj ne smije izgubiti bez obzira što se tu ne radi o jednoj komercijalnoj djelatnosti ili što ne privlači ‘strašno’ vleik borj ljudi, ali privlači poznavatelje i ljubitelje i to treba održavati.
Mene veseli, bez obzira što kažu da u Šibeniku vlada taj negativan duh, ali veseli me stalno prikazivanje filmova, svi ti ljudi, ta stalna publika koja dolazi.
Do kraja ove sezone nije ostalo još mnogo vremena. Kakvi su planovi za preostale mjesece?
U trećem mjesecu nastavljamo suradnju s Restartom, prikazujemo njihova četiri dokumentarna filma, a nakon toga u travnju kreće još jedan suradnja za ovu sezonu, a riječ je o talijanskom konzulatu u Splitu, Marijom Ritom Baranović iz ureda Talijanske gospodarske komore u Šibeniku.
Gospođa nam je došla s prijedlogom za suradnju za prikvazivanje talijanskih filmova što je već bilo u Zadru i Puli uz jako dobar odaziv. Predložila je da to i ovdje napravimo. Nadamo se da će biti dobro posjećeno. Gospođa Baranović je veoma poduzetna te je rekla angažirati škole, vrtiće, učitelje talijanskog jezika…
Dakle, u petoj godini postojanja došlo je do toga da lokalna zajednica, društvo treba Filmske večeri srijedom?!
Da, to je sretna okolnost koja se pojavila ove godine i dokaz dobrog rada. Smatrao sam da bi bilo glupo, nepotrebno odbiti suradnju sa svim tim ljudima pa i na uštrb toga da ja biram filmove. Ako treba, popunit ćemo program s gostovanjima i suradnjama.
