Došao je i taj dan kad sam pod rubrikom kupujem – prodajem pronašla neobičan naslov oglasa nad koji sam se zgrozila. Jel to bila šala ili ne , ne znam, nisam nazvala da provjerim. Ako je i bila šala, ‘crna humor’ , potpuno mi je jasan cilj objavljivača oglasa. Jeste li znali da vrijednost ljudskog tijela na crnom tržištu iznosi malo više od šesto tisuća eura? Meni se to čini malo u usporedbi s jednom dobrom udomljenom gospođom koja prilikom rastave braka dobiva po nekoliko puta više, od vrijednosti nje same, prema cjeniku organa sa crnog tržišta. No šalu na stranu, stanje je ozbiljno. Domišljatost oglasa ponukala me na istraživanje stvarnosti. Dolazim do raznih interesantnih podataka. Cijena pojedinog organa na crnom tržištu varira. Cijena ovisi u kojem dijelu svijeta se organi nabavljaju. Jedan zdrav bubreg u Iranu možete kupiti za petnaest tisuća eura dok u Turskoj malo više cijene bubrege, pa na njihovom tržištu bubreg stoji sto i deset tisuća eura. Gotovo pet do šest puta više! Ipak srce je najtraženiji i najskuplji organ.
SRCE NAJTRAŽENIJI ORGAN
Trenutno aktualna tema ili novost koji pokušavaju svom silom progurati i na naše tržište je zdravstveni turizam. Da li ste znali da u svijetu postoji transplantacioni turizam, odnosno pojava odlaska turista u zemlje gdje se nelegalno presađuju organi? Kako to nama nije palo na pamet dosad? Pronašla sam još jednu zanimljivost koja i vama može biti interesantna. Ako naručeni organ platite avansno, cijena je povoljnija, a u svakom slučaju kreditne kartice ne primaju. Samo gotovina. Zanimljivo jest i to što nikad više u svijetu nego ove godine nije bilo miljardera. Za njih su te cijene smiješne. Oni nikad neće umrijeti, kad im nešto ‘rikne’ ili se ‘rasklima’, vrlo jednostavno riješe problem. Blago im se. Doduše, da je to baš tako onda niti jedan bogataš na ovom svijetu ne bi umro, ali nema veze, intrigantno zvuči. Nisam toliko stara da svjedočim o nekoj davnoj prošlosti, ali sudeći po dosadašnjim vlastitim iskustvima i prema pričama mnogih ljudi kojima sam okružena, svi skupa imamo veliki problem. Hoću reći da smo svi skupa u živom blatu , pa barem, do struka. Trenutno sam uvjerenja , a možda se toga pomalo i pribojavam, da nam nema pomoći. Ako oni za koje smo se odlučili glasačkim pravom, ne znaju? Također sam mišljenja da smo došli na sam kraj postojanja, da nam niti najsposobniji poduzetnik ne bi svojom pameću i znanjem uspio napraviti pomak. Jedino kad bi netko bio toliko lud pa uložio u zemlju, u kojoj se ništa ne može. Broj nezaposlenih vrtoglavo raste. Mada se uskoro bliži turistička sezona, pa će se tada zaposliti veliki broj ljudi. To će biti sjajno zamagljivanje očiju i stvarnih brojeva.
ZAMAGLJIVANJE OČIJU
U posljednje vrijeme ljudi me često na ulici znaju pitati znam li za nekakav posao. Na moje pitanje, što bi ti radio-la, odgovor je uvijek bio, bilo što! Uzmimo u obzir da netko traži posao u jednoj posloženoj poslovnoj kući i kaže vam da bi bilo što radio. Automatski znate da u ničemu nije stručnjak, jer da jest, to bi naglasio. A na drugu stranu, očito jest, da je čovjek vrijedan kad bi bilo što radio, a i više nego očito je, da mu je posao potreban. Međutim, danas se, na žalost, podrazumijeva da si vrijedan, ali nužno je ponavanje materije ili zanimanja koje obnašaš. Kad se stopimo s EU , sve više će se tražiti stručnjaci u pojedinin domenama poslovanja. Nameće se logično pitanje – što će biti sa školstvom, kako ćemo proizvesti stručnjake, kad ih nema tko obučavati? A kako će biti stručnjaka, kad nema novca za školovanje i edukacije. I kamo sa svim silnim ljudima koji su završili na ulici ili oni koji će tek završiti na ulici? Jel stvarno došlo vrijeme da ljudi prodaju ‘šipke iz noge’? Već sam vam pisala da su mi ukrali stolicu koju sam namjeravala baciti jer je imala tri noge. I ovu ću kolumnu završiti s još jednim prjedlogom za glasovanje ( nastavak na prošli broj). Glasam za policijski sat, jer što ima tko ići van iza jedanaest sati navečer, a druga stvar, uštedjeti ćemo električnu energiju. Ali, neće nama trebati policijski sat, mi dobrovoljno nećemo ići nikuda, jer nećemo imati niti s čim ići, a niti gdje ići? Trenutno stanje možemo nazvati; cipelarenje!
