Da naočigled beskorisni materijali i odbačene stvari mogu postati novi izvor ideja i vašem domu udahnuti novi život dokazao je Samir Krivdić iz Vodica. Umirovljeni pirotehničar od starih, desetljećima upotrebljavanih hrastovih, bukovih bačvi za vino već neko vrijeme stvara jedinstven kućni namještaj. Iz starih bačvi, nakon što ih Krivdić obradi, nastaju atraktivni stolovi, stolice, ukrasne lampe, komode, škure…

MODELIRAO UVIJEK

bacve3

– Sve je počelo 2009. godine kada sam stradao u prometnoj nesreći. Kako se nisam mogao vratiti svom dotadašnjem poslu, odlučio sam se okušati u nečem novom. Jednog dana sam u šetnji ugledao konobu i stare ljude kako stoje oko velike bačve za vino. Taj prizor mi se toliko urezao u misli da sam sebi rekao ‘to je to’. Osim toga, cijeli život sam nešto modelirao. Tada sam poželio bačvi udahnuti novi život i sasvim drugu svrhu i, eto, uspio sam – kazao nam je Samir Krivdić. Iako nikada u životu nije imao konobu, niti svoje bačve, ovaj samouki ljubitelj drvenarije, brzo je otkrio čari i miris drveta u kojemu je ‘spavalo’ vino.

– Bačve su kao vino, što starije to bolje. Uglavnom, radim namještaj od 50 godina starih bačava, ali imao sam jednu u kojoj se vino držalo preko 100 godina. Kada sam je rastavio na sastavne dijelove, odnosno letve, obruč i poklopac, pa kada je izronila cijela paleta boja drva impregnirana višegodišnjim taloženjem vina, bio sam jednostavno oduševljen. Iznutra crvena, crna, tamnoljubičasta, a izvana smeđa žuta. Na pamet su mi samo dolazile nove ideje – priča Samir Krivdić. Bačve je, otkriva, tražio svugdje, obilazio je susjede, davao oglase, gnjavio prijatelje. Danas svi u Vodicama znaju za Samira i ljudi mu sami dovoze islužene bačve. U njegovom poslu, poučava nas, najviše je potrebno mašte, a potom i dobre volje i spretne ruke.

NESTAJE BAČVI

bacve2

– Osim što izrađujem masivne stolce, stolove, samostojeće svjetiljke i okvire za slike, odnedavno sam se bacio i na apstraktnu umjetnost. Jednostavno nastojim iskoristiti svaki dio bačve. Slikam piljevinom i strugotinom, a u radu koristim čak i čepove od bačvi. Jednom su mi prijatelji rekli da sigurno imam neke veze s Picassom – u šali će Krivdić, objašnjavajući tehniku svog umjetničkog izričaja. U svim djelima njegovih ruku postoji osjećaj da želi vidjeti ljepotu stvari koje već postoje i potiče nas da ih ne uzimamo zdravo za gotovo, nego da u njima vidimo puno više od običnog isluženog drveta.

Želja – samostalna izložba

Velika želja Samira Krivdića je izložba na otvorenom, jer kako nam otkriva, želi čuti komentare, sugestije građana i želi napredovati.

– Nisam stolar i svaki dan učim nešto novo. Nisam znao da vijak lako pukne u tvrdom drvetu, a to stolari valjda uče u prvom srednje. Sve činim po metodi pokušaja i pogrešaka, često mi se dogodi da, kada raspilim drvo i složim nešto, to ne bude to. Onda jednostavno sve stavim u peć. Srećom, bačva isto gori, hoću reći ništa se ne baca – priča nam Samir.

Ističe da mu je radionica garaža i obiteljsko imanje na selu u okolici Knina.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.