Hoće li hrvatski proizvođači prošeka moći zadržati to ime ili će ga, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju zbog talijanskog prosecca morati zamijeniti nekim drugim, marketinški potpuno nepoznatim? Kako će o ovom problemu ispregovarati hrvatski izaslanici u Europskoj uniji, te hoće li naizgled mali problem koji bi mogao naštetiti ionako oslabjelim dalmatinskim proizvođačima vina, biti u tim pregovorima adekvatno tretiran? Sve su to pitanja koja, između ostalih, muče i čelnike šibenske Vinoplod Vinarije d.d. Šibenik, također velikog proizvođača prošeka. O svemu ovome ali i poslovanju te šibenske tvrtke u krizi, razgovarali smo s njezinim tehničkim direktorom Ivanom Vranjićem.
Kako komentirate najave da se ulaskom Hrvatske u Europsku uniju od 1. srpnja više neće moći prodavati prošek pod tim imenom?
Nažalost, to je istina. Iako su sa strane Ministarstva poljoprivrede stizala oprečna mišljenja – prošek se neće moći, pa prošek će se moći prodavati pod sadašnjim imenom – najnoviji stav Ministarstva je da se prošek može proizvoditi, a prodavati pod tim imenom – ne može. Tako da smo sad došli u jednu apsurdnu situaciju jer proizvodi se da bi se prodavalo. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju još uvijek se brojne stvari brkaju. Smatra se da će se moći zaštititi neki proizvod i problem je riješen. Međutim, tek treba ishoditi zaštitu tradicionalnog imena, a veliko je pitanje da li će se to uopće dozvoliti i kako će biti. I nije samo u pitanju prošek, već ima čitav niz drugih označavanja vina. Naime, naš aktualni zakon o vinu nije usklađen sa zakonima Europske unije i od 1. srpnja bit će strašnih problema u vezi stavljanja u prodaju vina koja su dobila dozvolu za promet. Dakle, ne samo prošeka, već i drugih vina. Vidite, još se ne zna što je to prijelazno razdoblje što se tiče označavanja naših proizvoda, a prema meni dostupnim informacijama nije ispregovarano, niti je traženo koje je to prijelazno razdoblje za robu koja se zatekne na tržištu. Jer mi proizvođači ne možemo znati, budući da roba ide kod veletrgovaca, gdje se svaka boca nalazi. Sve da hoćemo, mi jednostavno ne možemo imati kontrolu nad time. Dakle, nije utvrđeno prijelazno vrijeme do isteka zaliha. U vezi ovih nejasnoća zakonske regulative, čitav niz upita i prijedloga smo uputili Ministarstvu poljoprivrede, međutim, još nismo dobili konkretne odgovore.
DESERTNO VINO ILI PROŠEK?
Ako se obistine najave o nemogućnosti prodaje prošeka i drugih vina pod njihovim dosadašnjim imenom, što će to značiti za vašu tvrtku i ostale hrvatske proizvođače?
Na tržište se neće moći staviti proizvod pod svojim imenom. Sada je takvo tumačenje. Hoće li se nakon 1. srpnja uspjeti ishoditi zaštita, hoće li Talijani reagirati – sve su to još uvijek velike nepoznanice. Upitno je hoćemo li zbog talijanskog prosecca moći i dalje koristiti tradicionalno ime prošek, odnosno hoćemo li ga moći zaštiti. Proizvođači su u vrlo teškoj poziciji – hoće li se prošek ubuduće zvati samo desertno vino ili će zadržati naziv, to još nitko ne zna, to se tek treba precizno utvrditi. No, što se tiče postojećeg zakona o vinu, u njemu nije opisan postupak proizvodnje prošeka. Mi smo dosad imali vrhunski prošek od prosušenih bobica, dakle tradicionalno sušenje i cijeđenje grozdica, a s druge strane imali smo i desertni prošek koji se radio metodom vakumpariranja. Zbog svega toga, a kako bismo obranili proizvod koji je postao dalmatinski brend, mi dalmatinski proizvođači smo se dogovorili da ćemo zajedno tražiti da nam se kaže koji naziv naš prošek moći nositi, ako ne bude dozvoljeno ovo postojeće ime, te da ćemo zaštititi i način proizvodnje. Znači, dogovorit ćemo postupke proizvodnje prošeka i s tim zajedničkim stavom ići ćemo prema Ministarstvu poljoprivrede. Ovdje se, naime, treba reći da, ako se promijeni ime prošeka, to više neće biti to. Prošek je na tržištu marketinški prepoznatljivo ime. No, ponavljam, ne znamo još kako će se ta cijela priča završiti. Iz Ministarstva poljoprivrede i dalje iz dana u dan dolaze oprečne izjave.
Kolika je zapravo godišnja proizvodnja prošeka u šibenskoj Vinariji, koliko je njegov izvoz i u koje se europske zemlje najviše izvozi?
Godišnja proizvodnja prošeka u šibenskoj Vinariji je između dva i pet vagona, odnosno između 20 i 50 tisuća litara ili butelja, ovisno o rodnosti godine. Riječ je o prošeku od naših autohtonih sorata vinove loze sa zaštitom izvornosti. Najviše se izvozi u Njemačku i Švicarsku i to oko 15 posto ukupne proizvodnje.
Kako se snašla vaša tvrtka u ovim vremenima gospodarske krize i recesije. Je li opala proizvodna i prodaja vaših proizvoda?
Pa, recesija je jedan veliki problem i pad potrošnje reflektirao se i na realizaciju naše tvrtke. Pala je općenito kupovna moć, a s druge strane reduciranje i ukidanje reprezentacije i štednje po tvrtkama dovelo je do pada potrošnje naših proizvoda. Ujedno, i plaćanje naših prodanih proizvoda puno je lošije u usporedbi s prijašnjim godinama. Puno je lošija naplata, a neplatišama više ne možemo davati robu, tako da je i to dodatno utjecalo na pad realizacije u poslovanju tvrtke.
BABIĆ NAJVEĆI BREND
Koji je to proizvod s kojim se šibenska Vinarija posebno ponosi i koji najbolje prolazi na tržištu?
Naši brendovi koji ni u ovim teškim vremenima ne bilježe pad prodaje su Babić kvalitetni i Babić vrhunski te Travarica i Komovica. Riječ je o pakovanjima Babića od 0,75 litara, a sad smo ponovno, ima već desetak dana, na tržište plasirati Babić kvalitetni od litre s novom etiketom.
Koji su vlasnički odnosi u Vinoplod Vinariji Šibenik i koliko ona zapošljava radnika?
U tvrtki je zaposleno stotinjak radnika, od kojih je polovina žena. Što se tiče vlasničke strukture, većinski vlasnici su mali dioničari. Naša tvrtka je rijetki pozitivni primjer u kojoj su vlasnici zapravo radnici. Tek u manjem postupku u vlasničkim odnosima participira Jadranska banka.
S koliko hektara vinograda Vinarija raspolaže, odnosno koliko se čokota vinove loze obrađuje?
Prvo moram istaknuti kako naša tvrtka ima oko 950 kooperanata na našem području, među njima je i jedan veliki u Jadrtovcu koji ima 300 tisuća posađenih čokota vinove loze. Nadalje, imamo 250 hektara vinograda s preko milijun čokota u Vrgorcu gdje smo suvlasnici preko 50 posto. Ujedno, direktno preko nas, temeljem ugovornih odnosa, od završetka Domovinskog rata, posađeno je još preko četiri milijuna loza, u sklopu revitalizacije vinograda uz pomoć Županije.
Koliki je godišnji urod grožđa u vašima vinogradima, a koliko još otkupite tijekom godine?
Aproksimativno, naša godišnja prerada kreće se od 120 do 200 vagona grožđa, zajedno s otkupom s našeg područja te otkupom iz Vrgorca. U Vrgorcu biramo sorte koje nemamo na našem području, dovozimo u Šibenik i prerađujemo.
U OČEKIVANJU IZLASKA IZ KRIZE
Shodno tome, koja je ukupna količina vina i ostalih proizvoda koju ‘izbacite’ na godišnjoj razini i koji su to sve proizvodi?
Posljednjih godina ukupna realizacija naših flaširanih proizvoda, dakle vina i prirodnih rakija, iznosi od 160 do 200 vagona na godišnjoj razini. To je taj raspon i nadam se da idućih godine neće biti pada. Očekujem da će se i gospodarska situacija popraviti, da će doći do poboljšanja standarda građana. Jer, sve što se negativno događalo u posljednje vrijeme u hrvatskom gospodarsku negativno se reflektiralo i na poslovanje naše tvrtke.
Uz sve poteškoće, je li se uspjelo investirati u modernizaciju tehnologije u vašim proizvodnim pogonima?
Mi smo svih ovih proteklih godina stalno ulagali u proizvodni proces. Naime, u zadnjih desetak godina obnovili smo primarnu preradu. Kupili smo najnovije muljače, horizontalne smo zamijenili vertikalnima, zatim kupili smo vinifikatore za crna vina, te sada imamo najmoderniju svjetsku tehnologiju. Nadalje, investirali smo u kontroliranu fermentaciju te smo ugradili novu automatsku liniju u punionici kapaciteta pet tisuća boca na sat te je kompletno automatiziran rad. Ujedno, s pasterizacije prešli smo na hladno punjenje i više nema zagrijavanja vina već se filtracijom zadrže sva ona kvalitetna svojstva proizvoda. Ukratko, u primarnu preradu i puniocu investirano je preko tri milijuna eura.
