m-klaric-kolumna

Kada je sredinom dvadesetog stoljeća francuski filozof Jean Paul Sartre u eseju Angažirana književnost napisao: ‘Naša je namjera da doprinesemo izvjesnim promjenama u društvu koje nas okružuje’ vjerojatno nije očekivao da će se stotinu godina poslije jedna mala grupa studenata pozvati upravo na te riječi. Ako to i nije očekivao, možda je ipak potajno priželjkivao da njegov poziv odjekne što dalje. Naime, gotovo stotinu godina nakon što je taj tekst objavljen, u vremenu kad poezija postaje samodostatna, hermetična i tek u rijetkim izoliranim primjerima progovara o konkretnim problemima zajednice, ponovno se ukazuje potreba za književnošću koja bi osim estetičke imala i naglašenu društvenu funkciju.

BORBA PERIMA

Aktivizam započinje u trenutku kad pojedinac ili grupa shvate da su zakinuti za neka od osnovnih ljudskih prava i odluče to promijeniti. Sama borba za povrat tih prava započinje proučavanjem konkretnih problema današnjice i osmišljavanjem strategije za njihovo rješavanje. Poziv na oružje i borba koncepti su koji u ljudskim umovima imaju prvenstveno negativnu konotaciju. No, što se događa u slučaju kad je oružje na koje pozivamo pero pjesnika, a borba zaplet i njegova rada? Borba ne podrazumijeva nužno korištenje nasilja u ostvarivanju spomenutih prava već zdušno zagovaranje i predanost postavljenom cilju. I premda bi se književnosti moglo spočitnuti da u toj borbi ne može sudjelovati kao sudionik ravnopravan ostalim borcima, budući da je, uvjetno rečeno, tek riječ na papiru a ne, recimo, masovni prosvjed ili blokada, Sartre i njegovi sljedbenici, suvremenici kao i oni danas, ne bi se složili s tim te bi argumentirali da književnost može itekako sudjelovati u borbi. Ako ne i započeti je. No, što je to uopće aktivizam u književnosti? Kako književnost može sudjelovati u činu aktivizma? Sartre je sažeo široko rasprostranjeno mišljenje u rečenicu: ‘Književnik piše kad se drugi bore’. To je ono protiv čega ustaje odnosno, ukoliko to uistinu jest istina, ono što namjerava promijeniti. Književnici ne samo da se moraju uključiti u borbu već je moraju i pokrenuti ako već ne postoji nijedna druga inicijativa. Književnik je sudionik zbivanja oko sebe i njegova je dužnost da se osvrne na njih. Sartre kaže: ‘Budući da pisac nema nikakve mogućnosti da pobjegne, mi želimo da on čvrsto prigrli svoju epohu’. U trenutku kada pisac prihvati epohu u kojoj živi i sve ono što ona donosi sa sobom, on može krenuti u uočavanje problema iste te epohe.’Mi ne želimo propustiti ništa od našeg vremena: možda ima i ljepših, ali ovo je naše. Mi imamo samo taj život da proživimo, možda usred tog rata ili te revolucije’, kaže Sartre. Kakvo god bilo to naše vrijeme, mi smo u njega usađeni i nemamo izbora doli iznaći način kako stvoriti od njega najbolji od svih mogućih svjetova.

KADA UMJETNOST NAPADA

Kada je prvi put iznesena ideja o festivalu aktivističke poezije koji bi bio proveden na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, grupica studenata odlučno je zauzela posve suprotan stav, poričući angažiranoj književnosti status umjetničkog žanra. Braneći svoje larpurlartističke stavove izravno su se suprotstavili inicijativi da se natječaj uopće pokrene što je pokrenulo niz rasprava o estetičkoj funkciji književnog djela.I Sartrovu su ideju kritizirali brojni suvremenici tvrdeći da su najgori umjetnici najangažiraniji. Išli su toliko daleko da su tvrdili kako on želi ubiti književnost.Međutim, Umjetnost radi umjetnosti kako se pokazalo i onda i danas, ne mora nužno biti opreka angažiranoj umjetnosti, one mogu bez problema koegzistirati i svaka na svoj način pridonositi okolini u kojoj nastaju. U angažiranoj književnostiangažiranost ni u kojem slučaju ne treba potisnuti književnost, mi jednostavno moramo nastojati služiti književnosti ulijevajući joj novu krv. Spomenuti festival aktivističke poezije ‘ArtAttack’vjerojatno se danas ne bi mogao s pravom tako nazivati da se naišavši na te početne prepreke obeshrabrio i odustao od svog plemenitog cilja.’Sve je poezija osim – poezije’, rekao je Nicanor Parra, poznati čileanski pjesnik, želeći naglasiti pomak u perspektivi modernog pjesnika pri odabiru tema o kojima će pisati, koristeći izvanjske utjecaje i stvari koje ga okružuju kao nositelje svojih ideja. Brojni su primjeri iz prošlosti iz sadašnjosti od kojih možemo učiti kako se zauzeti za sebe i svoje stavove. Ukoliko smo spremni na borbu.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.