Ivo Šupe odlazak sa šibenske klupe dosta je emotivno doživio. Kaže, deset noći mučila ga je nesanica, smršavio je pet kilograma. Nakon remija sa Solinom na Šubićevcu bio je vrlo kratak. – Previše volim ovaj klub i grad, i ako je problem u meni, odlazim, ne želim da me itko tjera – kazao je tada 40-godišnji trener. Vodstvo šibenskog drugoligaša očito je smatralo kako problem jest u njemu, jer je ekspresno prihvatilo njegovu ‘ostavku’ i još ekspresnije našlo mu zamjenu u liku Damira Petravića. Što možda daje naslutiti kako se otkaz Šupi već spremao. Mjesec dana kasnije rane još nisu potpuno zacijelile, još uvijek ga boli što se Šibenikovo proljeće gotov preko noći pretvorilo u veliko razočaranje.
Ajmo odmah na početku razriješiti stvari, jeste li vi bili problem proljetnog podbačaja?
– Mislim da nije problem bio samo u meni, da je riječ o sklopu nesretnih okolnosti i jedne čudne atmosfere koja je zavladala u svlačionici i općenito u klubu. Nadam se kako će se do kraja prvenstva situacija stabilizirati, jer novi trener ima jako dobrog suradnika, uvjeren sam da je Ivan Bulat Petraviću dao odlične informacije. Puno sam s Ivom pričao, locirali smo u čemu je problem. Na žalost, prilika za ulazak u viši rang definitivno je propala, i sada je najbitinije osigurati ostanak bez nekih velikih stresova u zadnjim kolima.
NEKE SAM STVARI TREBAO PRESIJEĆI U ZAČETKU
Kažete s Bulatom ste locirali problem. Dakle, što je po vama pošlo po zlu?
– Nisam osoba koja će u javnost izlaziti sa ‘šporkim rubljem’, nisam to radio ni dok sam bio trener, pa ne želim ni sada. Te stvari trebaju se riješiti unutar kluba, u svlačionici. Svoje mišljenje dao sam upravi i, ponavljam, nadam se da će se s jednom dobrom voljom i kvalitetnim radom ući u rezultatski mirnije vode.
Je li problem bio što su neki igrači ‘zakazali’, jer je angažman pojedinaca bio upitan?
– Dobro, poznato je kako je klub u teškoj financijskoj situaciji, pa je teško raditi u takvim uvjetima. Osim toga, dovedeni su novi igrači, pa se zbog pojačane konkurencije pojavio nemir kod pojedinih igrača. Mi u šali govorimo kako je Šibenik najbolja odskočna daska, kako se na Šubićevac dolazi zbog afirmacije, pa kad netko tko je bio standardan u prvom dijelu ispadne iz prvih 11 kod takvih se pojavi nemir. Naravno, preuzimam na sebe najveću krivicu što u pojedinim trenucima nisam bio dovoljno hrabar, da presiječem neke stvari u začetku. Ali, uvijek sam radio ono što sam mislio da je najbolje za momčad, za klub. Pred nama je bila duga sezona, računao sam da će mi svi igrači trebati, da ćemo uz jedan razgovor i dijalog uspjeti izaći na pravi put. Međutim, nakon prve proljetne utakmice s Radnikom, u kojoj je sve izgledalo fantastično, i nakon pobjede u Žrnovnici, počinju problemi. Tada smo Ivan i ja primijetili da atmosfera nije onakva kakva bi trebala biti nakon dobrih igara, da je počelo pucati u momčadi.
Navodno je najveći problem bila disciplina, činjenica da su pojedini igrači bili, kako se kaže, ‘van svega’, a zbog čega je prekipjelo i Draženu Goviću, pa je u svlačionici nakon jednog poraza razvalio stol.
– Što se tiče atmosfere na treningu, stvarno nemam neke zamjerke. Što se tiče nesuglasica, nervoze, to je normalno, pogotovo kada su rezultati loši. Tako je bilo i prijašnjih godina, takve stvari događaju se i u drugim klubovima, evo, imate ovaj najnoviji primjer iz Dinama, gdje su se sukobili Rukavina i Halilović. Kada ide loše sve se gleda pod povećalom.
Biste li ostali na klupi da Uprava nije prihvatila vašu ostavku, da su vam Pauk i Karađole rekli – ostani?
– Teško mi je reći. Odluka o odlasku dugo je u meni tinjala, nije donesena u afektu. Jednostavno, zadnjih desetak dana bio sam pod stravičnim stresom. Kako sam kazao, Šibenik je klub kojeg previše volim i zaključio sam da se momčad treba malo prodrmati, dati joj novu krv, i da je najjednostavnije da otiđem, a ne da me netko tjera.
GLUPOST JE DA ODLAZIM U KINU KOD TOMIĆA
Uprava je bez puno krzmanja prihvatila vašu ostavku?
– Kažem vam, u nogometu i sportu je tako, teško je očekivati da uprava makne pet, šest igrača. Stoga je normalno da ispaštaju treneri.
Dojam je da vam se, s obzirom da su vam vrlo brzo našli zamjenu, da su već imali spremno rješenje, otkaz već spremao?
– To je logično, pogotovo u ambijentu kakav je u gradu Šibeniku. Znamo da Šibenik ne priznaje prosječnost, već isključivo pobjede. Kada u četiri utakmice osvojiš jedan bod, logično je da se nešto mora mijenjati. Osim toga, u Hrvatskoj nije teško pronaći trenera, puno ih je nezaposlenih, pa ne treba čuditi što je Uprava vrlo brzo našla zamjenu za mene.
Jeste li nakon što su zaredali loši rezultati kontaktirali Tomića, tražili savjet od njega?
– S Goranom se čujem minimalno dva puta tjedno i normalno da sam s njim razgovarao i o aktualnoj situaciji. Ali, njemu je jako teško pričati o stvarima koje se događaju tisućama kilometara daleko, teško mu je znati kako ‘diše’ svlačionica.
Je li vas možda zvao u Kinu za pomoćnika?
– Ha,ha. Čuo sam priče da sam dao ostavku kako bih se pridružio Goranu. Međutim, naravno da to nema veze sa životom, Goran ima već uigran tim, sređen stručni stožer.
Jesu li te neki igrači razočarali, jesi li očekivao više od nekih?
– Kada su rezultati takvi kakvi su bili normalno da je bilo podbačaja, da su neki igrali ispod svog nivoa, ispod mojih očekivanja. Ali, kako sam kazao, nisam od onih koji vole prozivati preko novina, pogotovo sada kada više nisam trener. Stoji, međutim, da se od nekih igrača očekivalo puno više, ali neću pojedinačno o imenima.
JEDNOG DANA OPET SE VIDIM KAO PRVI TRENER ŠIBENIKA
Kako vidite rasplet sezone do kraja prvenstva i općenito budućnost Šibenika koji u prvom stupnju nije dobio ni licencu za igranje druge lige sljedeće sezone?
– Uočio početka prvenstva, a pogotovo uoči proljetnog dijela sezone, najavljivali smo borbu za prvu ligu. Međutim, uvijek s jednim ‘ali’, a koje se odnosilo na uspješan tijek privatizacije. Ona je ključna za budućnost šibenskog nogometa. Na žalost, ove sezone propuštena je velika prilika za povratak u elitno društvo jer dogodine, a i svih sljedećih sezona to će biti iznimno teško napraviti s obzirom na to da će od sljedeće sezone 1.HNL imati 10, i da će konkurencija u 2.HNL biti iznimno jaka. Na žalost, financijski uvjeti su onemogućili da se Šibenik ozbiljnije uključi u borbu za prvo mjesto. Ponavljam, mi jesmo najavljivali napad na prvu ligu, ali, sada, s nekim odmakom, jasno je kako je to bilo više srcem nego razumom.
Vidite li se jednog dana opet na klupi prve momčadi?
– Nogomet je takav da ti pruža puno zadovoljstva i sreće, ali i razočaranja, ljutnje. Uživam u tom poslu, i trudit ću se biti što bolji trener. Stoga sam uvjeren da ću jednog dana opet biti trener seniorske momčadi. Ovom prilikom htio bih se još jednom zahvaliti upravi kluba što su mi dali priliku, pogotovo ljudima koji su vjerovali u mene. Ponosan sam na ovih godinu i pol dana provedenih u prvoj momčadi, u početku kao Tomićev pomoćnik, a nakon toga i kao prvi trener. Momčad smo preuzeli u jednom od najtežih trenutaka u novijoj povijesti kluba, kada je Šibenik preko noći ostao gotovo bez kompletne ekipe, pa smo bitne utakmice za ostanak igrali s juniorima. Nakon toga morali smo u polusezoni stvarati novu ekipu, od igrača iz naše županije, iz treće i četvrte lige, i, po meni, uspjeli smo stvoriti respektabilnu momčad koja je igrala ravnopravno sa svim prvoligašima, uključujući i s Dinamom na Maksimiru. U drugu smo ligu, pak, krenuli praktički bez itijednog pojačanja, tek smo se u četvrtom kolu, dolaskom Tomića, Škorića i Tepurića ekipirali. Ono na što smo posebno ponosni jest afirmacija nekoliko domaćih igrača koji su do našeg dolaska bili osporavani. Prvenstveno mislim na Spahiju koji si je dobrim igrama osigurao transfer u Tursku, kao i na Zvonu Blaića koji je izrastao u odličnog igrača. Osim toga, u prvu smo momčad uveli i dosta mladih igrača, poput Španje, Grge Živkovića, a posebna je priča Duje Ćaleta Car koji je od kadeta prometnut u standardnog prvotimca, i u U-17 reprezentativca, i to u reprezentaciji koja je jedna od boljih u povijesti hrvatskog nogometa. U mom mandatu debitirao je još jedan 16-godišnjak, Marin Jakoliš, pa juniori Zelić i Pecolaj. Dakle, puno je mladih igrača iz našeg pogona u ovih godinu i pol dana dobili priliku što je odlična stvar za klub i dokaz da, ako sve bude financijski u redu, Šibenik ima solidnu budućnost.
