Znate li što slavimo prvog maja ili prvog svibnja ? Odmah mi dođe da skrenem sa teme kad moram prevoditi internacionalni naziv petog mjeseca. Ali ,bolje je dalje ići. Slavimo međunarodni praznik rada! Zahtjevanje donošenja zakona kojim bi se ustanovilo maksimalnih osam sati rada dnevno započelo je još davne tisuću osamsto i neke. Prvi su to pitanje potaknuli američki sindikati. Prijedlog zakona ipak nije prihvaćen, pa je došlo do velikog štrajka SAD-a. Od tada se praznik rada obilježavao velikim paradama i demonstracijama , kako u Americi tako i drugim zemljama svijeta. Najčešće su takve organizacijske skupine pripadale lijevo političkoj opciji. ‘Uskoro’ su praznik rada prihvalile i ostale komunističke zemlje, na čelu sa tadašnjim SSSR-om. Praznik je prihvaćen i u Njemačkoj dok je njom vladao Hitler. U SAD-u radnički se pokret odrekao Prvog maja i kao Praznik rada slavi prvi ponedjeljak u rujnu ( zbog komunističkih konotacija). Katolička crkva prvog svibnja ima svoj praznik, a to je dan Svetog Josipa radnika. Tako da su sve strane ‘pokrile’ taj datum. Svi na taj na Prvi maja ‘ladujemo’. Doduše ne baš svi, moje kolege iz novina ili turizma ( ima ih još), na taj dan najnormalnije rade. Prvi maj kao praznik još mi je kao djetetu ostao u sjećanju.
KOLONE ZA BESPLATNI FAŽOL
Zagrebački Maksimir, Nacionalni park Krka uglavnom je neka ledina ‘domaćin’ događanja, da može nazočiti što više ljudi. Međutim, sjećam se slika, a nisu se promjenile do danas, a to su hrpe ljudi koje čekaju u kolonama za tanjur graha, kobasica ili bilo koje hrane koja se na taj datum besplatno dijeli. Obično se gradonačelnik ili netko bitan od vodećih, primi kutljače, šerpe, kaciole ili vi znate i drugi izraz, pa iskaže sve svoje spretnosti. Neću kazati kulinarske sposobnosti, jer su ta jela nakuhavali oni kojima ipak taj dan nije praznik. Vjerojatno je to nekada bila i čast , da nekom kuharu pripadne tako jedna odgovorna uloga za veliki međunarodni dan. Vesela lica debeljuškastih kuharica, nisu bila lažna. Njima je bilo usađeno kako je čast sudjelovati i doprinijeti takvom događaju. Vratimo se mi u stvarnost i dvije tisuće i trinaestu godinu. Trenutna crna brojka nezaposlenih u Hrvatskoj iznosi; tristo sedamdeset tisuća i sto devedeset sedam ( 370. 197). Što svi ti ljudi slave Prvog maja? Njima sigurno nije do slavlja. Bar mogu ušediti za ručak, a i upoznati neku facu koja će im isti sa smješkom dodijeliti kipući fažol. Nekad su se borili da se zaposlenicima smanji odnosno točno odredi broj dnevno odrađenih sati, a danas bi svi mijenjali slobodan dan samo da mogu doći do posla. Situacija se drastično izokrenula, ali praznika se nitko ne odriče. Doduše, tko pita koga? Kad smo već kod bacanja novca u vjetar, tu smo ipak specijalci. Slagali se vi samnom ili ne , činjenice su slijedeće. Trenutna situacija u zemlji pokazatelj je velike razlike između radnika koji su zaposleni u državnom sektoru i privatnom. Velika prednost državnih službenika jest ta da se ne moraju brinuti hoće li svaki mjesec dobiti plaću. Radili ili neradili njihova primanja su redovita. Njihova Božićnica je neupitna kao i što je do sada bilo u praksi trinaesta plaća. Nažalost što među tom hrpom postoje i vrijedni ljudi koji apsolutno zaslužuju sve državne benefite. Ali, ipak je takvih manje. Stoga ne bih htjela generalizirati, pa grubo dijeliti državne od privatnih zaposlenika, ali tako će vam biti jasnije. Kad vodstvo države uništi privatni sektor, tko će ‘hraniti’ državni? Vrijedni radnici koji svojim sposobnostima stvaraju novac imaju ogroman teret na leđima. Njima je svakodnevno upitna, pa mogu čak reći egzistencija. Navesti ću primjer iz turizma.
NIŠTA BEZ TURIZMA
Recimo da turistička sezona podbaci zbog raznoraznih utjecaja o kojima ovisi. Tom činjenicom , porez državi se nema od čega nadomjestiti, a dok ne ne plati porez nema niti plaće ( privatnom sektoru). To ide tim redosljedom. Što znači, onaj tko zarađuje i tko pridonosi u ovoj zemlji dolazi drugi po redu kad se dijele plaće odnosno kad se valoriziraju zasluge tj. kad se ‘dijeli’ novac koji je taj pojedinac ili kuća za koju radi ostvario. Prvo nadomirimo davanja državi, a to su ujedno plaće državnim zaposlenicima, koji moraju dobiti iste, bez obzira što ih nisu zaradili, jer bi se sindikati dignuti, pa bi onda bilo čuda, a tek onda dolaze na red oni koji su se ‘krvavo’ pomučili svojim mađioničarskim vještinama i zbilja zaradili novac. Ako nam je baš bila super sezona, onda ćemo ostvariti veći prihod, pa će biti i trinesta plaća državnom sektoru. Što je to trinaesta plaća? Zaradili je jesmo, očito, ali je nikad nismo vidjeli na svojem računu. Bili kako bilo odmorite se ako ste zaslužili, ako ste za porciju fažola na dvadeset i pet stupnjeva celzijusa krenite, znate već gdje, a ako nemate razloga slaviti, slavite svejedno!
