O Alanu Fordu kao stripu valjda i ne treba trošiti previše riječi. A valjda ni ne postoji osoba koja nije uzela u ruke i pročitala barem jedan broj ovog kultnog djela a da ni ne govorimo o ljudima koji su sva izdanja Alana Forda štovali kao Sveti gral svoje mladosti. Priču o bogatima i siromašnima, koju su nam Magnus i Max Bunker kroz djelovanje opskurne i ‘tajanstvene’ grupe TNT pokušali ispričati u nekim davnim vremenima, iz današnje perspektive možemo potpuno razumjeti. Nažalost, ono što nam je nekad bilo smiješno i urnebesno zabavno danas je i naša surova realnost a sve blagodati ‘demokracije’ u kojoj je jedino mjerilo vrijednosti novac i mi danas živimo punim plućima.
O samoj predstavi koju su nam izveli članovi Zagrebačkog kazališta mladih ne treba trošiti puno riječi. Pohvale svima koji su dotaknuli makar i jedan kabel ili dio scenskih rekvizita ove predstave a da i ne govorimo o glumcima čija interpretacija jednostavno ne dozvoljava da odlutate iz okrutnog svijeta u kojem uvijek znate da na kraju ipak dobro pobjeđuje zlo. Bob Rock, Alan Ford, Jeremija, Šef i sir Oliver te uvijek osebujni Grunf su nas oduševili a Doris Šarić-Kukuljica kao Broj 1 ostavila definitivno bez teksta. Jednostavno genijalno!
Zasluženi veliki pljesak koji su glumci dobili na kraju predstave možda i najbolje govori koliko su nam ovakve predstave potrebne i zašto ne reći? Dajte nam još ovakvih stvari u Šibeniku! 
Iako je predstava izvedena u sklopu MDF-a, gledajući profil publike na sinoćnjoj predstavi, ostali smo dojma da smo u ovoj predstavi najviše uživali mi malo stariji i da nam na kraju nije bilo teško provesti čak i nešto duže vremena od u programu najavljenih 50 minuta.
