Nediljko Dujić sa 26 glasova ‘za’ od 42 skupštinara izabran je za novog predsjednika Županijske skupštine. S gradonačelnikom Skradina i novim čelnikom županijskog ‘parlamenta’, razgovarali smo na dan ulaska Hrvatske u Europsku uniji kada se Dujić spremao za odlazak u Bruxelles kao član izvršnog odbora Hrvatskog lovačkog saveza.
Najavili ste promjene u radu Županijske skupštine?
Po meni, Skupština bi trebala imati više radnih tijela, skupštinskih radnih tijela kako bi svaki vijećnik mogao aktivno sudjelovati u njezinom radu. Ne samo kroz sjednice koje će se održavati jedanput mjesečno, dvomjesečno ili tromjesečno jer to nije dovoljno. Danas je jedno novo vrijeme i sigurno da ako svih 42-oje sudjelujemo u radu kroz radna tijela da će i odluke koje bude Skupština donosila biti kvalitetnije. Predložit ću vrlo brzo da napravimo izmjene i dopune Poslovnika i Statuta kako bi se uvela skupštinska tijela za sva ona tijela koja pokriva naša Županija.
Najavili ste da ćete Skupštini osigurati odgovarajući prostor za rad?
To je jedan veliki problem. Od 1993. godine do danas, dakle, punih 20 godina, Županijska skupština radi u neadekvatnim uvjetima. Gradska vijećnica jest povijesno mjesto zasjedanja vijeća, skupština, ali današnje vrijeme traži nešto novo. Traži funkcionalni prostor, imamo novo informatičko doba i moramo se kroz ovaj mandat potruditi da nađemo adekvatan prostor za zasjedanje Skupštine. U Vijećnici nema prostora niti za sazivanje klubova koji su se u prethodnim mandatima sazivali u kafićima ili po stepenicama. To nije primjereno, stoga ću predložiti kolegama u drugim klubovima da zajedno s našim županom kroz neko određeno vrijeme pokušavamo naći prostor. Mislim da on postoji, treba samo imati malo volje. U ovom trenutku ni predsjednik Skupštine nema, ne samo ured, već ni stol u jednom od ureda Županije. Jednostavno ne mogu prihvatiti da se s vijećnicima nalazim po kafićima i ulicama diljem grada Šibenika. Ništa nije toliko hitno, ali se ured može pronaći kako bi se mogao dogovarati rad Skupštine. Drugo što namjeravam riješiti u svom mandatu, jest to da ću predložiti vijećnicima da se Skupština ne saziva stalno u Šibeniku već i drugim gradovima i općinama. Smatram da je dobro da vijećnici upoznaju krajeve naše Županije. Jer ako vijećnik iz Rogoznice putuje do Šibenika, nema ni jednog razloga da netko iz Šibenika jednom u godinu, dvije ne dođe do Rogoznice, Primoštena, Knina. Šibenik jest centar županije i većina sjednica će se ovdje održati, ali treba uvesti novu praksu.
NOVA REGIONALNA PODJELA
Kako namjeravate balansirati između posla skradinskog gradonačelnika i predsjednika Skupštine?
Godinama praktički radim više od deset sati. To mi nije problem. Svakako se ne bih prihvatio ove dužnosti da smatram da je ne mogu kvalitetno obnašati. Znamo da je u zakonu predviđeno sazivanje Skupštine minimalno jednom u tri mjeseca, ali to nije smije biti praksa. Skupština se mora sazivati kada za tim bude potrebno. Ali nešto što želim postići i nadam se da će svi klubovi podržati, da bez obzira na skupštinsku većinu i manjinu, svi oni prijedlozi koji su kvalitetni dođu kod stručnih službi, obrade se i najkvalitetniji da dođe na sjednicu. Uvjeren sam da su svih 42 vijećnika odgovorni ljudi i da će rado prihvatiti takav način rada. Moramo voditi računa i o još jednom bitnom detalju. Ušli smo u Europsku uniju koja ne poznaje praksu regija ovakvih kao što smo sada. Naše županije su neki pandan europskim regijama, samo što su te regije tri do pet puta veće po broju stanovnika, tako da možemo očekivati da će i Hrvatska imati obvezu napraviti novu regionalnu podjelu. Moramo biti što spremniji, i lijevi, desni i centar, da se izborimo za interes Šibensko-kninske županije u toj novoj podjeli. Da nam se ne bi dogodilo da potrošimo vrijeme na sebe, a da ne suodlučujemo o novoj podjeli te da ne ostanemo na kraju repa. Smatram da imamo dovoljno znanja i volje da nam se to ne dogodi i uvjeren sam da će do nove podjele doći do kraja ovog mandata. Današnja Šibensko-kninska županija mora zauzeti adekvatno mjesto u toj podjeli, a to će se dogoditi ako postoji konsenzus svih stranaka unutar Skupštine i unutar politike. Volio bih, ako bi to bilo moguće, da unutar Skupštine postignemo konsenzus oko ključnih pitanja za županiju. To bi trebali biti strateški pravci razvoja županije koje bi svi trebali podupirati, bez obzira jesmo li u vlasti ili u oporbi. U drugim uređenim zemljama ozbiljna politika kada zacrta neke strateške pravce, bez obzira na promjenu politike, drži se toga. Tome ćemo se morati naučiti.
Konsenzus uvijek lijepo zvuči, ali u hrvatskoj praksi nije običaj.
Ne bi bilo dobro za demokraciju da postoji stopostotna podrška. Zašto sam se u govoru zahvale prilikom izbora za predsjednika Skupštine, prvo zahvalio onima koji me nisu podržali? Jer su oni jamac razvoja demokracije koliko god i mi koji imamo većinu. Jer će oni vrlo konstruktivno kao oporba, neslagajući se, voditi računa o svakom prijedlogu da je od interesa građana ŠKŽ.
SLUČAJ STIPE PETRINE
Prošli mandat Županijske skupštine sastojao se od suhoparnog dizanja ruku, čak niti aktualni sat nije imao ‘šušta’?
U prošlom sazivu Skupštine je funkcioniralo međustranačko vijeće koje bi se dogovorilo oko dnevnog reda prije sjednice. Nastavit ću istu praksu, uz ove odbore koji nisu postojali. Kod nas u nekim županijama čak postoji praksa da u tim odborima, osim članova Skupštine, sjede i znanstvenici. Zašto ne dati priliku ljudima koji žele pomoći da kroz skupštinska tijela, koja možemo imati, donosimo kvalitetne prijedloge. Više ljudi, kvalitetniji je prijedlog. To nam može biti samo prednost. Na kraju krajeva, svi vijećnici dobivaju neku naknadu za svoj rad, bilo bi pošteno tu naknadu zaraditi. A ne može je vijećnik zaraditi ako ne sudjeluju u radu skupštine.
Stipi Petrini u prošlom sazivu Skupštine osporavao se mandat, no Sabor je na koncu donio zakon po kojem je dozvoljeno biti članom Županijske skupštine i biti načelnik Općine. Mislite li da mu je nanesena nepravda prošle četiri godine?
Nisam sudjelovao u radu Skupštine i nisam dovoljno upućen što se događalo. Ja sam praktički u istoj sam situaciji kao on jer sam gradonačelnik Skradina, a on je načelnik Primoštena te je jasno i nedvosmisleno donošenjem novog zakona definirano da možemo biti vijećnici u Županijskoj skupštini. Ono što je bilo treba ostaviti iza nas. Možda je problem u prošlom sazivu Skupštine bio u nesnalaženju zbog zakona koji je bio takav kakav je. Najviše tada krivim mjerodavna tijela, a to nisu Državna uprava i Županija, već onaj tko je donio zakon i bio ga je dužan tumačiti. Došlo je do onog poznatog, stojim sa strane, a karavane prolaze.
Hoćete li kao predsjednik Skupštine biti i svojevrsan korektiv županu?
Skupština je zakonodavno tijelo i zamišljena je da bude korektiv, ali i partner županijskoj izvršnoj vlasti. Znači, Skupština će na neki način s mojim aktivnim radom pokušati iznijeti rješenje svih problema koji su u okviru Županije. Želimo pomoći županu i njegovim stručnim službama da budemo promptni i da budemo korektor ako su prijedlozi manjkavi, nedorečeni i nestručni, iako čisto sumnjam da će se to događati.
Na ovim izborima pokazalo se da ste zaista neprikosnoveni vladar grada Skradina. Zar stvarno ne postoji osoba koja bi mogla parirati Nediljku Dujiću?
Uvijek postoje osobe, ali u utrku smo ušli mi koji jesmo. Građani su se s velikim brojem glasova opredijelili za mene. Nakon petog mandata i početka šestog mandata mogu reći da onaj koji je spreman biti 24 sata na raspolaganju građanima, subotom i nedjeljom da to oni prepoznaju.
Kad se odmarate?
U pravilu liježem iza ponoći, oko ure, a dižem se 15 do sedam. To je moja praksa i mislim da mi je to dovoljno odmora. Velik sam radoholičar, volim raditi, žao mi je što najviše trpi moja obitelj jer sam vrlo malo kući i smatram da je to jedini hendikep. Ali i oni me shvaćaju, mora se čovjek opredijeliti, ako želi javni posao, onda mora biti na raspolaganju. Reći ću vam primjer. Ljeto je i u zaleđu Skradina ljudi se u pravilu bude u 4 sata, a meni mobitel zvoni u 5 sati, ja se javim i pitam ‘što je’, a on odgovara ‘još spavaš?’. I to je život, treba razumjeti te ljude. Ali moja prednost je što svaki građanin Skradina ima broj mog mobitela i nema onog koga nisam primio u svom uredu. Možda sam jedan od rijetkih gradonačelnika koji građane prima svaki dan, iako na vratima Ureda piše utorak, srijeda i četvrtak, ali to je samo iz kurtoazije. Moja životna filozofija je da građanin koji me bira ne može biti ne biti primljen kod mene ako sam u uredu.
TIM KOJI POBJEĐUJE
Javno ste iskazali namjeru kandidature za župana, zbog čega niste bili HDZ-ov kandidat?
Nije to bila namjera, već sam kazao da je to jedna od interesantnijih funkcija koja me zanima. Na neki način svoj sam život opredijelio za ovaj kraj i želio bih, ako je ikako moguće, biti na prostoru Šibensko-kninske županije. Ne privlači me posao u Zagrebu, godinama sam imao dosta ponuda da idem raditi u Zagrebi, ali moja obitelj i ja se zasada ne vidimo tamo. Što se tiče te kandidature, ništa se nije dogodilo, ja sam stranački čovjek, u stranci smo procijenili da je kombinacija koju smo dali najbolja i pobjednička i nismo pogriješili.
U kakvim ste odnosima s predsjednikom stranke Tomislavom Karamarkom?
Jako dobrim odnosima.
Jesu li to službeni odnosi ili prijateljski jako dobri odnosi?
Nemam niti jednog razloga biti loše s predsjednikom stranke, ni privatno ni službeno. Stranački sam čovjek i sigurno da u ovom službenom dijelu, predsjednik može računati da ću izvršiti sve one zadaće koje stranka stavi pred mene, a koje su od interesa za građane. Ako nešto ne bi bilo od interesa za građane, nemojte zaboraviti da sam u periodu 2002. godine, kada su neki drugi predsjednici HDZ-a tada tražili neke kombinacije za ovu županiju, bio jedan od rijetkih koji je jasno i glasno kazao da ne želim sudjelovati u tome. Isto tako smatram da Tomislav Karamarko jako dobro vodi HDZ, idemo ka glavnom cilju, ponovnom osvajanju vlasti u Republici Hrvatskoj i sve ćemo napraviti da toga dođe.
TREĆI ČOVJEK HDZ-a
Bili ste drugi na listi HDZ-a za Županijsku skupštinu. Znači li to da ste nakon Ante Kulušića i Gorana Pauka treći čovjek u stranci?
Treći, četvrti ili peti to je nebitno. Bitno je da smo mi jak tim. Županijski odbor na čelu s Antom Kulušićem je dobar i jak tim koji pobjeđuje. Isto tako Gradski odbor na čijem je čelu Goran Pauk je jak tim i pokazali su da mogu pobijediti u gradu Šibeniku. To je jedna velika sinergija nas trojice i drugih kolega. No nemojte zaboraviti da u predsjedništvu sjedi još Josipa Rimac kao članica Predsjedništva stranke na državnoj razini, Branka Juričev-Martinčev kao gradonačelnica i saborska zastupnica te Sandra Jakelić kao načelnica, Josip Begonja, gradonačelnik Drniša i predstavnici Mladeži HDZ-a. To je dobar, uhodani tim i pokazali smo da smo vrlo ozbiljni te smo imali super rezultat na proteklim izborima.
ZONA KOSA IDE SVOJIM TIJEKOM
Tijekom predizborne kampanje protukandidati iz koalicije SDP-HNS-Loza-HSU ‘oprali’ su vas zbog poslovne zone Kosa te su kazali kako tamo posluje tek jedna tvrtka. Koji je vaš komentar?
Na to se nisam puno osvrtao ni tada pa neću ni sad. Poslovna zona Kosa jedan je veliki projekt za Skradin, a točka na ‘i’ je natječaj koji je raspisan prije 10 dana za završetak pročistača otpadnih voda i asfaltiranje. Interes postoji za ulaganjem, ali zonu ne pripremamo da je popunimo u šest mjeseci ili godinu dana. Ta zona zamišljena je da bude nadgradnja skradinskom turizmu i zato smo donijeli odluku i formirali zonu u koju će se proizvoditi hrana i piće. Nije nam interes da dođu tvrtke za preradu metala ili plastike, iako je bilo ponuda. Dugoročno planiramo da se na toj zoni otvori maksimalno 200-250 radnih mjesta u idućih desetak godina. Osim toga vodili smo računa i tome da je zona udaljena zračne linije manje od pet kilometara od Visovca i ne želimo izgradnjom zone devastirati nešto što nam je Bog i priroda ostavila. Ne zamjeram kolegama, baš smo se jutros čuli ondašnji protukandidat i ja budući da i on dovodi potencijalne ulagače na zonu. Predizborna kampanja je jedno, kada završi nešto drugo.
