I? Kako se snalazi mali Šibenik u velikoj ‘obitelji’ zvanoj EU? Što se promjenilo na bolje u ovo kratko vrijeme? Vide li se dobre promjene novovladajućih? Kupate li se dragi ljudi i uživate li u radostima ljeta i odmarate zasluženo ili se i vi kupate u znoju svoga rada? Čujem, radnicima sezoncima je sezona dobro započela, samo ne znam ima li više sezonaca radnika iz ostalih dijelova Hrvatske nego iz Šibenika i okolice? Nadam se da se situacija ove godine promijenila na bolje i da je više naših domaćina zaposleno. Jer, nije lijepo slušati kako preko zime naši ljudi kukaju da su nezaposleni, a onda kad im se pruži prilika za poslom, pa makar i na nekoliko mjeseci, od istog bježe samo tako.
KO ĆE RADIT…
Naravno,sve uz isprike: ‘a, ko će sad po ovoj vručini raditi, kad sam dosada izdržao/la mogu i naredno vrime, priživit će se nekako’. U Turskoj nema potrebe da iz unutrašnjosti dolaze raditi na obalu. Jer ovdje su ljeti svi zaposleni, pa čak i djeca, što baš ne razmijem i ne znam da li je dozvoljeno ili ne! Mislim da puno toga nije dozvoljeno u ovoj zemlji, ali svejedno se radi. Očito su te misli nekadašnjih otomanskih vladara i kod nas itekako još uvijek prisutne. Šibenskim područjem nikad nisu uspili zavladati, ali umom, izgleda, ipak jesu. Već skoro dva tjedna sam bez putovnice. Čekam da mi bude gotova boravišna dozvola za strance u Turskoj. Uzeli mi putovnicu i već dva tjedna je ne vraćaju. Ovo nikako nije zakonski dozvoljeno, ali u Turskoj ipak jest. Pisala sam i u našem konzulatu u Ankari, još uvijek čekam odgovor. E, pa sada sve i da hoću kao državljanka Europske unije otići iz Turske, ne mogu! Još se šale na moj račun da moram ovdje ostati, da me ovako lijepih sunčanih pramenova i glave plave ne puštaju iz Turske. A, svašta! Turska kava, grčka kava. Turska baklava, grčka baklava. Saga o tome što je čije u originalu. U Grčkoj sam naručila ‘tursku kavu’, konobar me mrkim pogledom ošinuo, povišenim tonom rekao da oni nemaju za poslužiti tursku, nego grčku kavu. Zbunjeno sam ga pogledala i rekla: ‘ok, svejedno, turska ili grčka, u čemu je razlika, kava je ista kao i priprema’. Naravno, taj dan tursko/grčku kavu na lijepom grčkom otoku ipak nisam popila. Slična situacija se ponovila i s odličnim baklavama! Zato nama nitko ne može svojatati famozne luganike, žižule i ostala blaga što Bog nam je dao! Mislila sam da smo mi Hrvati najponosniji narod što postoji. Izgleda da sam se dobro prevarila.
RELIGIJSKE RAZMIRICE
Turci i Grci daleko prednjače, ne samo u prepucavanjima što je čije već i u tome tko je veći vjernik. Naime, religijski simboli su posvuda izloženi, bez ikakvog srama, čak što više sa puno ponosa. Kršćani – grčki pravoslvaci, izgleda da se katkad natječu tko će više svetačkih ikona izložiti u dućanima, restoranima, na svojim radnim mjestima. Nevezano na to što se unutar njihove crkve događaju daleko veći skandali nego li kod katolika. Ne mare oni za to, bitno je da svi oko njih znaju kome vjerski pripadaju. Muslimani jednako tako, naročito sada kad je započeo mjesec Ramazan. U korak s mojim kolegama različitih vjeroispovijesti i ja s ponosom i bez srama kažem da vjerujem u trojedinog Boga i svetu crkvu katoličku!
