Još 1999. godine, tadašnji zaposlenik šibenskoj Muzeja Ivan Pedišić u Danilu je pronašao dijelove arhitekture rimske kuće, dva bazena za skladištenje vina i maslinovog ulja te krušnu peć. Već tada bilo je jasno kako ti objekti predstavljaju tek manji segment urbane rimske vile, a utvrđivanje njenih gabarita i upotpunjavanje tlocrta bio je cilj ovogodišnje kampanje Muzeja grada Šibenika. Predvođenim kustostom antičke zbirke Muzeja, Tonijem Brajkovićem, već mjesec dana provodi se revizijska i zaštitna arheološka istraživanja u Danilu.
JELI STOKU, ALI I KAPAROCULE
Na površini od preko 3000 m2 obavljena su opširna georadarska istraživanja te su pronađeni ostaci zidova u dužini od preko 30 metara i utvrđene pozicije još nekoliko prostorija rimske kuće.
-Načini gradnje zorno nam ukazuju kako je tijekom dužeg vremenskog perioda objekt korišten, ne uvijek za istu svrhu. Mnoštvo sitnog materijala, ulomaka keramičkih i staklenih posuda, metalnih izrađevina te ostataka raznovrsnih životinjskih kostiju i školjaka prikazuju način života i prehrambene navike tadašnjih stanara. Što se jela tiče, možda će biti zanimljivo kako se osim stoke sitnog i krupnog zuba uveliko trošilo i na kamenice, konjska kopita, kaparocule i dagnje – priča kustos antičke zbirke Muzeja, Toni Brajković.
Pronađena je i keramička uljna svjetiljka iz 3. stoljeća te tri brončana novčića. Za jednog se pouzdano zna kako je kovan za vrijeme Konstancija II (337.-361.), dok drugi pripada Gracijanu (375.-383.), a treći novčić tek treba proći konzervatorsku obradu.
RIMLJANI I DELMATSKI POGLAVARI
-Ostaci ove rimske kuće nalaze se okruženi nizom sličnih kuća iz vremena 1.-3. stoljeća te stotinjak metara udaljeni od konzervirane i za javnost vidljive rimske vile kod crkve sv. Danijela. Utvrđeno je kako su svi dosad istraženi objekti tog perioda imali stambeni i obavezno gospodarski dio u kojem se skladištila ljetina, a po svojoj veličini i raskoši su zasigurno spadali u naše poimanje riječi vila. Zemlju naravno nisu obrađivali gospodari kuća. Za to su imali robove, ali pogrešno bi bilo misliti kako su ovim starim gradom vladali samo Rimljani. Na osnovi nadgrobnih spomenika znamo da su na vrhu gradske vlasti sjedili i domaći ljudi od kojih su neki nosili titule riditskih ili delmatskih poglavara (princeps) – pojašnjava Brajković.
MEĐUNARODNI KONRES U ŠIBENIKU
Danilo je jedan od najznačajnijih lokaliteta za proučavanje ilirske, posebice delmatske onomastike, a svakako treba napomenuti kako su istraživanja u nekadašnjem važnom rimskom gradu, koji se nalazio na putu iz Salone prema Skardoni, započela još sredinom prošlog stoljeća.
Rezultati ovogodišnje kampanje djelatnika šibenskog Muzeja predstavljaju ozbiljan napor i želju za nastavkom otkrivanja tajni ovog rimskog mjesta. Oni će zasigurno odjeknuti i na ovogodišnjem međunarodnom znanstvenom kongresu koji će se početkom rujna održati u Šibeniku, Danilu i Murteru pod naslovom Illyrica antiqua 2 – in honorem D. Rendić-Miočević.
