Završilo je 10-8 (4-2, 4-1, 1-2, 1-3), ali konačni rezultat neće prikazati dominaciju kojom su se igrači Ivice Tucaka obračunali sa svojim starim mušterijama, reprezentacijom od koje u posljednjih desetak godina pamtimo jedan ozbiljniji poraz.
Utakmica se razvijala u skladu s najavama. Talijani su tukli, provocirali, štipali i pokušavali pretvorili utakmicu u festival prljavštine, a Tucakov je stroj mljeo. Uvjerljivonajbolja utakmica ‘barakuda’ na turniru dovela ih je u fazu da ni nekoliko suvišnih isključenja, pogotovo ono Sandra Sukna početkom treće četvrtine, koje je dosuđeno do kraja utakmice (s pravom zamjene), nisu bila skupa. U toj trećoj četvrtini briljirali su suci, Grk i Španjolac su donosili neke teško shvatljive odluke na štetu obje momčadi, ali kvaliteta je presudila. Nakon nešto lošije partije protiv Mađara, Josip Pavić ponovno je zagospodario bazenom u Barceloni. Njegove su obrane držale prednost na plus četiri u trećoj četvrtini kada je redom zaustavljao prilike Talijana s igračem više. Bila je to i posljednja prilika da se Talijani vrate u utakmicu jer je u tom tenutku i Dobud već bio izvan igre. Kako nisu uspjeli, Hrvatska je oko vrata stavila četvrtu uzastopnu medalju sa svjetskih prvenstava i treću brončanu u nizu. Za Hrvatsku su zabijali: Joković i Sukno po 3, Paškvalin, Bukić, Dobud i Obradović po jedan.
Izvor/Foto: Jutarnji list
