Trebala je to biti rutinska zadaća za 13 mahom mladih, ali i iskusnih vatrogasaca koji su požare ovakvog tipa rješavali rekli bi ‘bez po muke’, ali što se točno dogodilo tog 30. kolovoza 2007. godine na praktički nenastanjenom otoku na Kornatima gdje trava i raslinje ne prelaze visinu potkoljenice ni do danas nije razjašnjeno.
Jedini koji je uspio preživjeti pakao Kornata , Frane Lučić, sve je više uvjeren u teoriju kako je za smrt njegovih kolega i njegov 95-postotni invaliditet kriva jedna od NATO- ovih zaostalih bombi koje su pri povratku iz Srbije 1999. godine avioni odbacivali na točno određenim lokacijama od kojih je jedna bila i na Kornatima. Tu tvrdnju postavio je umirovljeni pukovnik HV-a Nediljko Pušić koji je svoju teoriju potkrijepio i određenim činjenicama ali interesantno je i to da Pušića još nitko nije pozvao na suđenje koje traje već tri godine i u kojem je jedini optuženik tadašnji zapovjednik JVP Šibenik Dražen Slavica.
– Mislim da je na Kornat odbačena jedna ili dvije bombe CBU-87 s kumulativnim nabojem. Bačena je s minimalno tisuću metara visine, pri minimalno tisuću kilometara na sat brzine borbenog zrakoplova. S obzirom na masu bombe od stotinu kilograma i navedenu brzinu, te visinu s koje je odbačena, u trenutku udara o tvrdi kornatski kamen došlo je do razbijanja, odnosno raspadanja bombe i rasipanja eksplozivnog sadržaja po tlu. A budući da je otok praktično nenaseljen, letovi izvođeni uglavnom noću, nitko nije mogao posvjedočiti i prijaviti pad bombe ili više njih. Od proljeća 1999. godine do tragičnog 30. kolovoza 2007. rasuti eksplozivni sadržaj bio je izložen svim mogućim atmosferskim utjecajima. I kada je kobnog 30. kolovoza izbio požar na Kornatu, zahvatio je eksplozivni sadržaj− izjavio je je Pušić još 2009. godine.
U prilog ovoj teoriji idu i ozljede na tijelima vatrogasaca specifične za ovu vrstu bombe, efekt tzv. ‘spaljene zemlje’ koji je i danas vidljiv, izlazak vojnih specijalaca i policije na pročešljavanje terena te na kraju i izjava nekih od njih koji su kazali kako cijeli otok smrdi na eksploziv.
Mala je to utjeha za roditelje, supruge, djecu i obitelji stradalih vatrogasaca koji već šestu godinu traže odgovore na svoja pitanja, ali nažalost, bezuspješno. Neki od njih su već toliko rezignirani i razočarani cijelom situacijom da ne žele više niti govoriti o tome računajući kako će vrijeme zaliječiti još uvijek otvorene rane.
Konkretni dokazi se sigurno neće saznati niti na suđenju Draženu Slavici protiv kojega je podignuta optužnica zbog ‘počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine’ te je time izravno ugrozio živote nastradalih vatrogasaca od kojih su dvojica bili maloljetni. Završno čitanje optužnice trebalo bi biti krajem godine, ali i uz 165 svjedoka koji su dosada ispitani, 60 održanih rasprava te tone predočenog materijala, na ključno pitanje odgovora još nema.
Što je stvarni uzrok najveće tragedije u povijesti hrvatskog vatrogastava?
