Šibenčanka sa zagrebačkom adresom, Sanja Baljkas već dugi niz godina jedna je od naših najboljih fotografa. Njezini radovi izlagani su na prestižnim izložbama u Hrvatskoj kao i u inozemstvu. Umjetničko ime ‘Red Crow’ nadjenula si je nakon neobične priče, koju donosimo u razgovoru kao i druge zanimljive detalje.
Još kao dijete, Sanja je bila fascinirana fotografijama, pogotovo onim nadrealističkim. Lijepila ih je po zidovima i one su je vodile u neki drugi svijet. Sanja veoma uspješno spaja grafičke vještine s fotografskim i tako stvara nešto što izlazi iz njezine podsvijesti.
-Fotografijom se indirektno bavim dugi niz godina, još od završetka srednje škole, jer mi je posao cijelo vrijeme u interakciji između grafičkog dizajna i obrade. Profesionalnom fotografijom bavim se sada preko sedam godina. Prve fotografije su mi bile su mi priroda, bube i ‘dark’. Te prve faze mog fotografskog razvoja ovisile su o mom trenutnom raspoloženju, a sklona sam ekstremima – priča nam umjetnica.
Uz ogromni talent koji posjeduje, Sanjaje završila školu fotografije u Zagrebu te je prošla brojne edukacije i seminare koje je pohađala u New Yorku.
-Mislim da sirovi talent ne vrijedi ako ga ne razvijaš. Završila sam školu fotografije – Fotonaut (Fotoklub Zagreb), prošla razne edukacije kao što suPhotoManhattan (PhotographyClasses NYC), NYIM Training, LLC, u New Yorku sam učila nove vještine u Photoshopu i prošla niz seminara, a među njima bih istaknula MD AdamsMasterclass te Fotosofia – Damir Hoyka. To je posao koji se cijeli život uči, prate se novi trendovi i uče se nove vještine – pojašnjava Sanja.
RAD SA CELEBRITYJIMA
Sanja Baljkas danas je jedna od najboljih u svojem poslu, surađivala je s brojnim domaćim i stranim dizajnerima, celebritiyima i ljudima iz svakodnevnog života. Kako kaže, velika joj je želja izlagati u Šibeniku.
-Izlagala sam u SohoDigitalGallery u NY i na preko 20 skupnih izložbi širom svijeta, a imala sam i dvije samostalne izložbe (2011. Zagreb, Vladimir Horvat Galerija, ‘BetweenDarknessand Wonder’ i 2013. Fotoklub Zagreb, ‘Duality’). Mislim da će sljedeća izložba biti u Šibeniku – uvjerena je umjetnica. Odabir ‘Red Crow’ -za svoje umjetničko ime ima pomalo neobičnu pozadinu koju je Sanja s nama ovom prigodom rado podijelila.
-Prije sedam godina nacrtala sam crnu vranu i dala je tetovirati na rame. Nakon par godina otišla sam na nehipnotičku regresiju i vidjela da sam u jednom od značajnih prošlih života bila Indijanka, u plemenu Crne Vrane i zvala sam se ‘Ona koja gleda u nebo’. To saznanje za mene je bilo impresivno i odlučila sam, pošto je to dio mene, da to postane i moj brand. Tako je crna vrana na kraju postala crvena jer na dnu svoje crne kose imam crvenu boju – prenijela nam je Sanja svoje nesvakidašnje impresije.
Ova šibenska umjetnica izlaže na međunarodnoj online umjetničkoj zajednici ‘devinatARTU’.
-Na deviantARTU izlažem šest godina. To iskustvo mi je pomoglo jer sam stekla prijateljstva širom svijeta i naučila nove stvari preko ‘tutorijalsa’ i savjeta od svojih prijatelja.Kad mi nedostaje inspiracije, odem tamo i odmah se prebacim u neki novi svijet – veli umjetnica.
Najviše je, kaže, inspirira nadrealizam. Uzbudljivo joj je mijenjati i izobličavati realnost fizičkog svijeta i dodavati mu novu dimenziju.
– Ti likovi izlaze iz moje podsvijesti. Većinom radim po intuiciji i puštam da me ona vodi. Nekako mi se sve posloži i pustim da to ‘nešto’ izađe! Možda su neke scene iz prošlih života! – navodi fotografkinja.
SURADNJA SA ŠIBENSKIM FOTOGRAFIMA
Šibenik je Sanjin rodni grad, ali u ovom trenutku tamo ne vidi mogućnost za svoja daljnja usavršavanja.
-Vrlo rado sam u kontaktima sa svojim kolegama fotografima iz Šibenika tako da sam na određen način stalno povezana.Neki se malo preplaše ali se većini na kraju sviđa. Moje kolegice fotografkinje, Sanja Kulušić i Dolores Bura prate moje radove i daju mi podršku, a često se nađu i iza mog fotoaparata – kaže mlada Šibenčanka.
Na pitanje koliko je potrebno uložiti truda u ‘par dobrih fotki’ za klijenta, Sanja odgovara kako treba uložiti više sati rada. Treba razmišljati o lokaciji, šminki, stylingu i još mnogo čemu, slijede dogovori sa šminkericom i stilisticom, a naknadno se na lokaciji napravi od 200 do 250 fotki. Na kraju se selektiraju najbolje fotke i u Photoshopu obrade. Za sve to u svakom je slučaju potrebno imati profesionalnu foto oprema i nezaobilazni Mac.
– Od programa najviše se koristim danas nezaobilaznim Photoshopom. Još imam i neke dodatne filtre koji se ugrade u PC i s kojima mogu manipulirati – kaže umjetnica koja, zbog naravi posla, najviše vremena u svom radnom danu provede na dogovorima s klijentima, te na pripremama.
– Ne opterećujem se ako nešto krene krivo, nego se snalazim na licu mjesta. Pokušavam održavati opuštenu i veselu atmosferu jer mi je to jako bitno. Kad sve snimimo i kad se cijeli tim ide odmarati, ja tek tada krećem sa svojom drugom fazom, doma gdje dalje obrađujem fotografije – zaključuje simpatična Šibenčanka.
