Nekad je bila Poljana maršala Tita, pa je onda bila samo Poljana, a sada je – parkiralište. Da parafraziramo onu ‘narodnu’ – ‘dok je bilo Tita, bilo je i šita’, u šibenskom bi slučaju glasila ‘dok je bilo Tita, bilo je i trga’. Jer Šibenčani već godinama nemaju glavni gradski trg, otkako su šetače na Poljani zamijenili automobili. I po tome je jedinstven u Hrvatskoj, vjerojatno i šire. Odluka o oduzimanju Poljane pješacima prenosila se s gradske vlade na gradsku vladu. Doduše, u travnju 2005. godine, automobili su izgnani s trga, ali su se krajem studenog 2008. opet vratili i tu su još uvijek, i kako sada stvari stoje, i zauvijek.
‘PRIVREMENO’ RJEŠENJE
Pretvaranje Poljane u parkiralište trebalo je biti privremeno rješenje, dok se ne pronađe neki adekvatan prostor, osmisli i realizira projekt koji bi riješio problem manjka parkirališnih mjesta u užem centru grada. Međutim, niti jedna gradska vlast nije pokazala ozbiljnu namjeru da se uhvati u koštac s tim problemom. Ideja je bilo, pogotovo uoči izbora, ali sve je ostalo na praznim pričama, poput one SDP-ove o kopanju garaže ispod Poljane, a što je od samog početka smrdjelo na predizborno obećanje. Drugim riječima, na prijevaru. Dapače, bivša gradska vlast posebno se iskazala u daljnjoj ‘autookupaciji’ pješačkih površina, pa su protekle četiri godine u parkirališta pretvoreni i mnogi nogostupi u Šibeniku, pa sada pješaci na njima moraju izvoditi slalome između automobila. I paziti da ih netko ne pokupi s leđa. Pitanje za pravnike; kada bi, ne daj Bože, nekog pješaka uistinu pregazio automobil na nogostupu-parkiralištu, bi li se to vodilo kao nesreća na nogostupu ili na parkiralištu? Jer, razlika je velika, nekoliko godina zatvora.
ŽILA KUCAVICA GRADA
Da se razumijemo, nije uzurpacija pješačkih zona šibenska izmišljotina, ali mi smo nekako najuporniji, najbezobrazniji u toj raboti, u oduzimanju prostora pješacima.
Pretvaranje glavnog gradskog trga u parkirališta nije ništa drugo nego pljačka. Pljačka pješačkih kvadrata. I zato na ‘automobilizaciju’ Poljane treba gledati kao na zločin nad gradom, nad njegovom poviješću i nad njegovim građanima. U normalnim gradovima glavni trg je žila kucavica života, središnje mjesto susreta, njegov dnevni boravak. A u Šibeniku trg je – garaža.
