Kada uđete u prostoriju Veslačkog kluba Krka u šibenskom Docu, u kojoj su nalaze one sprave za veslanje ‘na suhom’ i još kojekakva čudesa za nabijanje, ali i testiranje fizičke spreme, prvo što vam zapne za oko je na stotinu trofeja poredanih uz prozore gotovo duž cijele hale. Dok ih je kolegica Josipa pokušavala sve uhvatiti u kadar, Milan Radečić, glavni trener kluba iz Doca, dobacio je: – Ima toga još u prostoriji na katu.
I stvarno. U vitrini jednog od ureda, ali i po okolnim policama, nalazi se još gomila pehara. Još malo pa će trebati iznajmiti posebno skladište za smjestiti sve te trofeje i medalje koji svjedoče o uspjesima VK Krka. Hvala Bogu, imalo se vremena skupiti sve to, s obzirom da je klub osnovan još davne 1923. godine.
POČINJE SE VESLANJEM NA SUHOM
A da bi se slavna tradicija VK Krka nastavila pronositi dalje, valja odgajati nove generacije veslača i veslačica, pa tako, svake godine, negdje u ovo vrijeme, traje upis novih članova. Pa svi oni dječaci i djevojčice koji žele postati dio šibenske veslačke obitelji neka svrate u Dolac, tamo vas čekaju širom raširenih ruku. U Dolac smo se prošlog tjedna uputili i mi. Nakon što nam je trener Milan Radečić pokazao riznicu trofeja, odgledali smo kraj treninga početnika. Dakle, upravo onih koji su se nedavno priključili klubu.
– U početku, s obzirom da je čamac jako nestabilan, novi članovi uče veslati na suhom, na simulatorima, odnosno ergometrima, a kako bi osnovne veslačke pokrete savladali u sigurnim uvjetima. Tek kada prođu te osnove stavljamo ih na vodu, ali i tada pod strogom kontrolom trenera, da ne bi došlo do prevrtanja – priča nam Radečić, dodajući kako početnici u natjecateljski sustav nakon pet, šest mjeseci. Dakle, negdje na proljeće, kada počinju prve regate.
U VK Krka trenutno trenira oko 80 momaka i djevojaka. Prije ih je znalo biti i puno više.
– To je neka optimalna brojka za veslanje. Naravno, ja bih kao trener uvijek volio da ih ima više, recimo stotinjak jer bismo na taj način imali slijed generacija na generaciju, ne bismo imali rupe. Naime, ako se u nekom godištu upiše manje članova, to nas prati godinama. A cilj nam je imati dovoljan broj veslača u svakoj kategoriji. To se ponekad ostvari, ponekad ne – priča glavni trener Krkaša. Zadnjih godina, dodaje, priključuje im se jako malo djevojaka.
KLASIČNA VESLAČKA PRIČA
– Nekada smo ih imali više, čak i reprezentativki, koje su ozbiljno shvaćale veslanje, bile uporne u treninzima. I sada dođu cure, ali većina ih brzo odustane jer nisu baš spremne za ozbiljan rad, za odricanje – ističe Radečić.
Što se tiče seniora, i veslački klub muku muči s rasipanjem članova kad uđu u seniorske godine. Razlog je, naravno, odlazak na studij u druge gradove.
– Primjera radi, prije tri godine imali smo pet seniora, sljedeće godine trebala su im se pridružiti još dvojica, dakle, s jednim dobrim juniorom imali bismo seniorski osmerac, što nismo imali tridesetak godina. Međutim, što se dogodilo? Sljedeće godine svi su otišli studirati, čak i oni koji nisu imali takav plan, ali su ih potakli kolege. Tako da smo sada bez seniora. Ali, to je naša sudbina. Evo, sad imamo izvrsni dvojac juniora, Antonia Čogu i Josipa Laću, koji su reprezentativci i prvaci države, ali Josip ide na studij, dok Čoga ostaje još jednu godinu u Šibeniku – objašnjava Radečić.
Do ovog proljeća Krka je imala odličan juniorski osmerac, a onda im se, kaže Radečić, dogodila još jedna klasična priča iz veslanja.
– Po meni, ove godine taj je osmerac trebao biti prvak države. Međutim, dogodilo se to da su njih trojica krenuli u reprezentativne vode, pa su, između ostalog, s nacionalnim osmercem osvojili treće mjesto na Europskom prvenstvu. Ostala petorica zbog toga su malo potonuli, počeli su gubiti volju jer nisu i oni napredovali. Tako da smo od tih osam veslača ostali na njih četiri. Na žalost, to je tako u ovom sportu, kada su ekipa, kada osjećaju zajedništvo, sve je super, bore se, daju sve od sebe. Međutim, čim netko iskoči, ostali gube volju, poljulja im se samopouzdanje, počnu preskakati treninge. A veslanje je takav sport u kojem ne možeš reći, sada dva mjeseca neću trenirati, pa ću se vratiti, i sve će biti po starom. Ovo je sport na štopericu i ako želiš biti uspješan moraš cijelu godinu trenirati, jer kapaciteti strašno brzo opadaju. Mjesec dana netreniranja i forma strašno ode dolje i treba puno vremena da se vratiš na nivo na kojem si bio – objašnjava trener šibenski veslača.
Što se tiče natjecateljske sezone, ona je skoro pri kraju. Kup Dalmacije je završen i Radečić nije zadovoljan rezultatima. – Rezultat je izostao baš zbog toga što su nam se dosta osuli ti regatni veslači, a riječ je, kao što znate, o natjecanju u kojem se zbrajaju rezultati svih posada, u svim kategorijama. Dakle, što imaš više veslača i posada, veće su ti šanse da ostvariš bolji plasman. Mi smo do prije dvije godine vladali Kupom Dalmacije, bili prvaci tri godine zaredom, da bi sada jako pali. Ostala nam je kvaliteta, imamo i dalje reprezentativce, ali se baza rasplinula. Stoga se nadam da će i ova vaša priča potaknuti mlade da nam se mladi pridruže. Jer, lijepo je imati zgradu, dobre čamce, ali klub čine ljudi, u ovom slučaju veslači – zaključio je Milan Radečić.
