Ovaj tjedan odlučila sam pisati o društvenoj temi u kojoj će se, sigurna sam svaka majka, barem malo pronaći. Naslov kolumne, zapravo, preuzeti je naslov svjetskog bestselera, autorice Amy Chua. Već vam je jasno, da se radi o spisateljici kineskih korijena. Međutim, osim što možemo predvidjeti kako je njenom odgoju djeteta sigurno presudio ‘Kineski način’ odgoja djeteta, Amy sam uzela za primjer, jer sam se oduvijek divila osobama, bilo da su muškarci ili žene, svejedno, koji su uspješni na više životnih polja. S obzirom na to da sam i ja žena, majka, s ‘kraljica’, izbor je bio logičan. Želim reći, svatko tko ima ‘prihvatljiv’ kvocijent inteligencije, ako se posveti samo jednom području života, uvjerenja sam da može uspjeti. Naravno da je potrebna upornost i dosljednost, ali Amy (autor knjige) jest, uz sve, profesorica Prava na katedri Johna M. Duffa Pravnog fakulteta u Yaleu. Majka triju kćeri, udana je za Židova, a svi skupa sretno žive u Americi. Knjiga koju navodim je druga uspješnica, dok je prva uspješnica New York Timesa koju su The Economist i Guardian izabrali za jednu od najboljih knjiga 2003. godine. ‘Svijet u plamenu’, pročitajte! No, da se vratim na tekst. U svojoj obitelj Amy je preuzela odgojiteljsku palicu te svoje kćeri odgajala kineskim odgojnim načinom, koji je drastično različit od tzv. zapadnjačkog odgoja. Činjenica jest da kineski roditelji podižu stereotipno uspješnu djecu. Oduvijek sam se pitala da li su to roditeljski kompleksi ili je to pak ispravan put iz korijena. Da li je djeci koja su odgajanja pod ‘čizmom’, sutra lakše u životu ili im uzimamo komad djetinjstva, koji više neće moći vratiti. Nikad više neće moći biti tako bezbrižni, kao dok su mali. Možda je to staromodno razmišljanje, ali nekad mi prozuji kroz glavu. Pustiti dijete da se igra na ulici ili da to isto vrijeme iskoristi učeći svirati violinu, klavir… Ja sam se igrala na ulici s kamenjima i na preskakanje laštika, ali to su bila druga vremena. Zanimljiva su napisana pravila koja je Amy čvrsto provodila na svojim curicama. Njezina djeca su danas pobjednici, a pažljivo pročitajte u nastavku upute ponašanja kojih su se morala pridržavati. Njezina djeca nikad nisu smjela prespavati kod prijateljice, nikad nisu smjela odlaziti na dogovorena igranja s drugom djecom, nikada nisu smjela nastupati na školskim predstavama, nikad se nisu smjela žaliti što NE nastupaju u školskim predstavama, nikad nisu smjela gledati televiziju ili igrati računalne igre, nisu smjela sama birati izvannastavne aktivnosti, nikad nisu smjela dobiti ocjenu manju od 5, nikad nisu smjela NE biti najbolja u svim predmetima osim tjelesnog i dramske skupine, nikad nisu smjela svirati neko drugo glazbalo osim klavira ili violine, ili posljednje, slučajno NE svirati klavir ili violinu! Sve što navodim nisu izmišljotine, tako uglavnom Kineskinje odgajaju svoju djecu. Kinezi smatraju da će svoju djecu najbolje zaštiti pripreme li ih za budućnost i naoružaju li ih vještinama, jakim radnim navikama i samopouzdanjem, dok zapadni roditelji nastoje poštovati dječju individualnost, podupirati ih da se bave onim što istinski vole i osigurati im poticajnu sredinu. Koji je vaš način odgoja, vi znate. Koji je dobar, teško je prosuditi. Teško je u današnje vrijeme po intuiciji odgajati djecu. Prevelik je to rizik. Zato nije loše pročitati što više knjiga na temu odgoja djece, pa će valjda iz svakog štiva ostati nešto dobro što bi nam moglo poslužiti, što bi mogli upotrijebiti ili primijeniti u vlastitom odgoju. Divim se ženama koje su bile dosljedne i koje su stvorile ljude kojih se ne srame. Divim se i svim hrabrim očevima koji su bili u istoj ulozi. Biti roditelj, najteže je zanimanje na svijetu. I to je zanimanje koje nema kraja, nema otkaza, nema dosta mi je više… Ali, isto tako, možete zbog uspjeha svog djeteta biti najponosniji čovjek na svijetu. I to je uspjeh! Isplati se potruditi!
