Srednje hale elektrolize šibenskog TLM-a više nema. Veliki bageri tvrtke Cezar d.o.o., koja vrši razgradnju bivšeg šibenskog mega pogona za proizvodnju aluminija, prerezali su u nedjelju stupove nosače velike hale te je od nje ostao samo betonski temelj. Veliki strojevi već melju beton iz kojeg se izvlači armatura, te se željezo polako sortira i odvozi u otkupne centre. Kao i prva razgrađena hala, tako će uskoro završiti i ostale dvije, te će u potpunosti nestati simbola šibenske industrijske povijesti. Tvrtka Cezar d.o.o. ima rok od godinu dana u kojem s terena mora odvesti sav otpad i predati vlasnicima teren bez ijednog temelja.
OGROMAN ZAHVAT
Kažimo kako je riječ o ogromnom zahvatu, te kako su neki stručnjaci, dajući svoje procjene, kazali kako će biti teže srušiti i razgraditi elektrolizine hale, nego ih izgraditi. A, o kakvoj je akciji riječ još bolje ilustrira sama činjenica da su hale ukupne dužine 1,8 kilometara i površine 54 tisuće kvadrata.Nakon razgradnje elektrolize, vlasnik terena i pogona – tvrtka Adrial plus d.o.o., jedna od tri tvrtke nastale razgradnjom šibenskog aluminijaša, odlučit će kako će namijeniti područje bivše elektrolize. Na mjestu ovog bivšeg pogona za Šibenik će se otvoriti neslućene mogućnosti.
Na samom ulazu u grad otvorit će se 200 tisuća metara četvornih prostora koji će biti i više nego ključan za budući šibenski razvoj. Iako je o tome još uvijek prerano razgovarati, budući da razgradnja još traje i teren nije ni izbliza očišćen, vlasnici su već dali naslutiti kako teren najradije vide u službi društvenih djelatnosti i sporta.
Šibenski aluminijaš prije Domovinskog rata bio je industrijski gigant s 4500 zaposlenih, koji je trošio 10 posto od ukupne potrošnje struje u Hrvatskoj.
RELIKTI INDUSTRIJE
Elektroliza je ugašena u ratu. Budući da je pogon bio pogođen neprijateljskim raketama, opravdanje za gašenje elektrolize koje je dala tadašnja vlast uporište je nalazilo u prevelikim ulaganjima. Predsjednik Franjo Tuđman tada je odlučio da se, umjesto u pogon šibenskog TLM-a, investira u Mostar, u elektrolizu tvornice Aluminij. Šibenski TLM danas broji manje od 1000 radnika, a ovisan je o isporuci sirovine iz Aluminijeveelektrolize. S tim da je suradnja Šibenika i Mostara u posljednje vrijeme poljuljana.
Koliko bi ova priča bila drugačija da je Šibenik zadržao elektrolizu danas nema smisla naklapati. No, činjenica je da ispraćamo posljednje relikte industrije koja podsjeća na neka bolja vremena. I da je to pravo vrijeme da se zapitamo – u kojem pravcu trebamo graditi svoju budućnost.
