Na šibenskom Zavodu za zapošljavanje krajem rujna evidentirane su 7.021 nezaposlene osobe, što je 580 više osoba bez posla nego u kolovozu ove godine. Ova brojka drastično će narasti u listopadu jer baš ovih dana sezonskim radnicima ističu ugovori na određeno. Samo hotelska kuća Solaris upošljava 650 sezonaca, a ostali hoteli, marine, kampovi, restorani, noćni klubovi na šibenskoj rivijeri upošljavaju još oko 1.500 osoba. Koliko je od njih stalnih sezonaca teško je reći. No, budući da šibenski Zavod za zapošljavanje dosad nije zaprimio niti jedan zahtjev za upošljavanjem ‘stalnog sezonca’ po novoj mjeri aktivne politike zapošljavanja, koja omogućava olakšane uvjete i potporu ne samo nezaposlenima već i poslodavcima koji rade u turizmu, moglo bi se kazati kako je to mala brojka. Podsjetimo, stalni sezonac je osoba koja je kontinuirano u radu provela najmanje šest mjeseci kod jednog poslodavca i koja će kod poslodavca raditi najmanje tri sezone.
BRISANJE S EVIDENCIJE
– Cilj ove mjere je motivirati poslodavce za povećanje broja stalnih sezonaca, a time i osigurati bolje upravljanje ljudskim potencijalima u turizmu, zadržati u prihvatljivim okvirima prava radnika (sigurnost zaposlenja i naknada u razdoblju kada ne rade) te rasteretiti Zavod rada s osobama koje imaju sigurno zaposlenje, a u evidenciji se nalaze, odnosno u evidenciju ulaze samo radi ostvarivanja prava – kazala nam je Aida Barišić, rukovoditeljica Odjela analitike, statistike i informatike Područnog ureda šibenik HZZ-a. Ova mjera trebala bi biti idealna za turističke djelatnike jer omogućava poslodavcu da osobe koje su zaposlene u sezoni, a koji su kvalitetni, zadrži minimalno sljedeće tri sezone. Zašto onda za ovu mjeru u Šibeniku nema interesa?
NIKAKAV INTERES
Hrvatski zavod za zapošljavanje u prva tri mjeseca preuzima i isplaćuje svim stalnim sezoncima plaću u iznosu od 2.984,78 kuna, a u preostalom razdoblju iznos od 1.492,39 kuna. Zavod preuzima i sto posto troška produženog osiguranja za prva tri mjeseca, a u sljedećem razdoblje u najdužem trajanju od tri mjeseca razliku od 50 posto trebao bi nadoplatiti poslodavac. To znači da bi poslodavcu trebao za svog sezonskog radnika preuzeti pedeset posto troška osiguranja za naredna tri mjeseca rada. Vjerojatno je tu i problem, jer zbog velikog broja nezaposlenih u Lijepoj našoj poslodavci lako mogu doći do sezonske radne snage (bila ona dobra ili ne), a nije im u interesu radnika zadržati duže od šest mjeseci. Logika poslodavaca ovdje je jasna – zašto bi plaćao radnika više nego što mora, a pri tom još to zakonski nije dužan.
