Slušajte borci, gajbe punite maslinama do vrha. Šta je ovo, pa vi ste cijelo jutro kod jednog stabla! Ajmo, manje pričajte, više radite jer nikada nećemo završiti – povikao je, onako vojnički, Branko Smrček, čelnik Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, pokušavajući ubrzati svoje branitelje, članove udruge, koji su slobodne dane iskoristili za ovogodišnju berbu maslina u masliniku u Pučišću u zaleđu Pirovca. To je dio radne terapije koju već dvanaestu godinu za redom organizira Udruga hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a Šibensko-kninske županije. Još 2001. u zaleđu Pirovca Udruga je dobila na korištenje zapušteni maslinik, koji su branitelji pretvorili u moderan nasad s oko 170 maslina, smokvama, žižulama, pa čak i jednom nektarinom. Terapija je jednostavna – nikoga se ni na što ne forsira, tko voli kopati – kopa, tko voli saditi – sadi. Svi više-manje vole brati plodove svoga rada pa se može kazati da svi uživaju u ‘podjeli’ posla.
ALKOHOL, DROGA, KOCKA
– Sve ovo što radimo je za općedruštvenu korist. Ni ja osobno nikad nisam imao zemlju, ali eto, sada sam tu i volim ovaj posao, uživam u poljoprivredi. Da nisam ovdje, možda bih završio u nekoj od gostiona, ili na klađenju. Ova radna terapija pomogla je i meni, ali i drugima od pošasti sadašnjeg života, od alkohola, droge, koce i nasilja, kojima su oboljeli od PTSP-a skloniji od ostatka stanovništva. Osim toga, kada je PTSP-ovac stjeran u kut, on ne zna iz njega izaći, ili će satrati nekoga ili će dignuti ruku sam na sebe – iskreno je ispričao Branko Smrček. Naglasio je kako većina oboljelih od PTSP-a probleme ne može rješavati razgovorom, već sve rješavaju ‘lomljenjem preko koljena’, odnosno na grubi način i nasilno.
– Je li taj način rješavanja problema stečen u ratu, jer se s neprijateljem nije razgovaralo već ga se ubijalo, ne znam. Ono što se je sigurno, 95 posto PTSP-ovaca probleme rješava silom. Što god smo dalje od rata to je teže, jer okolina, posebno političari koji nisu vidjeli rata, ne znaju kako nam je. Osjećamo se ugroženima, mislimo da nas se zaboravlja i zbog toga ne znamo na fini ‘politički’ način rješavati probleme. Udruga danas ima 368 aktivnih članova i, što je najžalosnije, svaki dan primamo nove. Ove godine u Udrugu primili smo tri nova člana i to s puno težim simptomima nego inače. Zašto se nisu javili prije? Rekli su mi da su se bojali da će, ako im ako se registrira bolest, ostati bez zaposlenja i stalnog prihoda novca – otkriva Smrček. Koliko su terapije u masliniku važne za branitelje oboljele od PTSP-a potvrđuje podatak da nijedan član te Udruge sve ove godine nije počinio samoubojstvo, a većina ih danas, unatoč bolesti, vodi normalan život.
NEMA PRIČA O RATU
U masliniku nema priča o ratu, tamo se raspravlja o maslinovu ulju, priča se o svakodnevnim malim životnim stvarima. Ove godine veseli ih odličan urod maslina koji će donijeti rekordnu količinu ulja vrhunske kvalitete.
– Maslina je zdrava, nema niti jednog uboda, očekujemo da će roda biti najmanje duplo više nego lani. Ako smo prošle godine imali oko 1.600 kilograma, ove ćemo godine imati više od tri tone maslina. Radman (postotak ulja na 100 kilograma maslina op. a.) najvjerojatnije će biti oko 12 posto jer je rana berba, što znači da ćemo u konačnici imati 350 do 400 kilograma ekstra djevičanskog maslinovog ulja – otkrivaju branitelji. I vremenska prognoza im ide na ruku. Naredni sunčani dani idealni su za boravak u prirodi, a jesenska jutra, svjež zrak, miris aromatičnih trava idealni su za druženje uz slastan obrok.
– Lijepi je dan i gušt je brati. Trebalo bi više ljudi, kad je lijepo vrijeme da se to ubere – čulo se iz krošnji stabala prepunih plodova. Šibenski PTSP-ovci s ponosom ističu da su za svoje ekstra djevičansko maslinovo ulje dosad osvojili 11 zlatnih, jednu srebrenu i dvije brončane medalje na međunarodnim natjecanjima maslinara i uljara (‘Noćnjak i ‘Maslina’). Sve ulje poklanjaju u raznim prilikama.
Stvorio sam svoj maslinik
Nekadašnjeg branitelja Srećka Grubišića radna terapija u masliniku u Pirovcu potakla je da i sam zasadi maslinik na Danilu kraj Šibenika.
– Vremena sam imao previše, a nisam ga htio provoditi u kafićima. Radom u masliniku čini me sretnijim, zadovoljnijim, a moji Danilci mi u šali znaju reći da sam ‘opićen’ jer sve radim sam. Otac je imao 50 stabala i ja sam uz njega uvijek radio u polju, ali kada sam ušao u Udrugu i vidio koliko je to dobro za mene i moju obitelj, odlučio sam na 25.000 metara četvornih posaditi 600 stabala maslina. Malo-pomalo sa svojim ratnicima i prijateljima sam to uredio. Naravno, trebalo je i učiti, primjerice naši stari su čekali da maslina totalno pocrni da bi je pobrali. Danas mi to radimo drugačije, maslina je zrela za branje u onom trenutku kada je njena boja od kože do koštice ista… – otkriva nam Srećko Grubišić.
Kakav je status branitelja danas?
– Trenutni status hrvatskog branitelja u Lijepoj našoj je jadan. Svi su se busali u prsa i svi su bili pametni kad su govorili da nas ima 500.000 tisuća i da je to preveliki broj. I mi branitelji govorimo da je to točno – nema nas toliko. Politika je imala mogućnost pomoću objavljenog registra branitelja taj problem riješiti i to zakonskim putem. Međutim, ne žele, nego samo politiziraju – kazao je čelni čovjek Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a Šibensko-kninske županije. Ističe da ih nije briga tko je na vlasti.
– Da nije bilo hrvatskog branitelja danas bi naši političari govorili ekavicom, svi bi oni zaboravili da su Hrvati. Stoga im poručujemo neka se sjete da smo im mi branitelji omogućili ove fotelje i neka napokon počnu rješavati naše probleme, a ne da nas se, kao i inače, sjete od izbora do izbora – zaključuje Smrček, naglašavajući kako nije ni čudo ‘slušajući sve’ da su bolesni.
