Ulice u šibenskoj staroj jezgri, od kazališta i Poljane, preko katedrale i Doca do veslačkog kluba Krka po 24-satnim su nadzorom vrijednih djelatnika Gradske čistoće, koji daju sve od sebe da taj turistički dio Šibenika svaki dan čist dočeka brojne turiste.
Svakog dana u sedam u jutro, pa sve do popodnevnih sati na teren kod kazališta izlazi Branka Lazinica, koja rutu od Poljane do katedrale pokriva već sedam godina.
– To je moja ruta, i znam već napamet gdje će me što dočekati, koje su kritične točke, gdje će me dočekati najviše smeća. Problem je knjižare Zvonimir, i na buti kod Medulića, a tome najviše pridonose stanari koji ne odnose svoje smeće na vrijeme. Svaku večer se na tim pozicijama postavljaju velike kante, koje rano ujutro odvozi naša noćna smjena. Međutim, ljudi su komotni, pa smeće uglavnom iznose ujutro kad idu na posao, pa mi i vreće za smeće ostave kod ovih mojih malih kanti za otpatke – kaže djelatnica Gradske čistoće Branka Lazinica.
TURISTI HVALE ČISTOĆU
Hvali se kako je često zaustavljaju brojni turisti i hvale čistoću grada, ali ponekad i upozore na smeće, a ponajviše na problem s psima, na gradskim ulicama često se nađe psećeg izmeta.
– To mi je najveći problem, jer nikad ne znaš kad će i gdje pas obaviti svoje. A kako turisti uglavnom gledaju prema gore, razgledaju fasade i krovove, često i ugaze gdje ne bi trebalo. Iako smo postavili puno tih kanti za pseći izmet po gradu, nekima je očito teško počistiti za svojim ljubimcem. Pa apeliram na njih da malo više pripaze – kaže Branka Lazinica.
Ističe i kako ona nije samo djelatnica Čistoće, nego često ima i ulogu turističkog vodiča. Razumije dosta talijanski i francuski, turisti se ne ustručavaju pitati je za pojedine povijesne znamenitosti, a Branka ih na toj svojoj ruti ima sve u malom prstu. I tako svaki dan već sedam godina od kazališta do skala od katedrale, i nazad.
Područje od katedrale pa do veslačkog kluba Krka pokriva njena kolegica Agneza Morić, na toj ruti je već devet godina.
– I ja imam određene crne točke, i to više od moje kolegice, što je i razumljivo, budući na mom području svaku večer uzlazi velik broj mladih ljudi, puno je tu kafića. Pa kad mladi malo popiju, ne paze previše di će što baciti. Ali, razumijem ih ja. Zato ne razumijem ove lokalne pijance i narkomane, koji se skupljaju u Docu na par lokacija, nije mi jasno da baš svaki dan moraju porazbijati sve boce koje popiju. To staklo mi je velik problem, a i narkomanske igle koje često nalazim i kojih me je najviše strah. Samog smeća nema previše, osim što neki stanari imaju običaj baciti svoje smeće s prozora na ulicu, očito im je lakše tako nego spustiti se do kante – kaže Agneza Morić.
PROBLEM NASTANE KAD PADNU KIŠE
Ipak, tvrdi da se ipak osjeća porast svijesti građana, da je smeća svake godine sve manje. S turistima, kaže, i tako nikad nije bilo problema, oni rijetko ostavljaju smeće iza sebe. U zimskim danima najteže joj je s kamenjem i škaljom, koji pod svakom kišom padaju na ulicu, a i to se mora očistiti. Često se odlome i komadi s kuća, pa posao zna katkad i fizički biti težak.
– Zna me zaboljeti i ruka i malo uhvatiti u leđima, ali izdrži se, što ćete, grad mora biti čist – sa smiješkom kaže Agneza Morić.
Po Docu kruži sve do trinaest sati, kad ona i kolegica Lazinica odlaze na Autobusni kolodvor, gdje moraju isprazniti i očistiti svoje mobilne kante i alat, a oko 14 odlaze kući. I to ne znači da grad ostaje bez nadzora, na ulice kreće popodnevna ekipa. Nakon njih, oko devet navečer i noćna smjena. Dakle, vrijedni djelatnici Gradske čistoće cijeli dan nadziru ulice strogog centra grada.
Zanimljivi pronalasci i izgubljene stvari
– Nismo ovo ljeto pronašli ništa posebno zanimljivo, mobitele u tu kategoriju više i ne svrstavamo, nađemo ih svako malo, pogotovo nakon velikih fešta u Docu. Pronađe se i novčanika, pa sve to prijavimo policiji. Novčanike, mobitele i fotoaparate ostavimo na Radiju Šibenik, gdje ih preuzme policija. Koliko znamo, manje-više sve izgubljene stvari ponovno nađu svog vlasnika – kažu Agneza Morić i Branka Lazinica.
Vrijedna mobilna ekipa do Jadrije i nazad
Osim djelatnika Gradske čistoće koji pješke krstare gradom i brinu se za čistoću ulica, na svakodnevnim rutama su i kamioni. Uhvatili smo ih kod ‘Pionira’, na ulazu u Krvavice, oko jedan i po, kad im se tadašnja naporna smjena bližila kraju.
– Krenuli smo od Krojnog magazina preko Crnice i Njivica, obišli smo benzinske pumpe, hotel Panoramu, pa Zaton, Jadriju i opet nazad do Šibenika, gdje smo usput pokupili što smo mogli. Zadnja štacija nam je na Vidicima kod Tommija. Nakon toga pravac Bikarac- kaže vozač kamiona Denis Petrakijev, te njegova dvočlana posada u sastavu Igor Ondrak i Ivan Perač.
Iako je ruta naporna i duga, ne predstavlja im veliki problem, jer ne nailaze na velike prepreke, nema zakrčenih ulica otkako su turisti otišli, pa je i smeća sve manje.
IZNUTRICE U KONTEJNERU
– Istina, nešto je lakše nego preko ljeta, barem na ovoj ruti, ali i danas nalazimo na svakakve probleme, ne možete ni zamisliti što su ljudi sve u stanju baciti u najbliži kontejner. Od životinjskih iznutrica, medicinskog otpada, sumnjivih posuda kojima nas je katkad strah i približiti. Pa nesnošljivi smrad, za koji treba i nekoliko dana da ishlapi iz kamiona. Nekoliko puta smo morali zvati i službe za čišćenje iz As Eka, jednostavno nije bilo moguće kontejnerima se ni približiti- kaže Denis Petrakijev.
Ali, ono što najviše muči njega i njegove kolege su uske šibenske ulice i nepropisno parkirani automobili, pa često zapnu u prometu.
LIJEPI TRENUTCI
– Najgore nam je u Bosanskoj, Mariborskoj, Karlovačkoj i Mostarskoj ulici, tu jedva da i dva osobna auta mogu proći jedan kraj drugoga, a kamoli naš kamion. A smeće treba skupiti. Ako ne obavimo svoj posao, ili nenamjerno zakrčimo put, znaju nas neke budale i vrijeđati – kaže Denis Petrakijev.
Ipak, sva trojica kažu kako ima i puno lijepih trenutaka, a osobito su im dragi oni koji paze na svoj otpad. Ima ljudi koji točno znaju kad kamion prolazi njihovom ulicom, pa znaju i sami baciti smeće u kamion. Osobito djeca.
