Što se dogodilo sa Ruizom?
U principu ništa spektakularno, osim što smo se u dobrom duhu dugogodišnjeg prijateljstva razišli. Kako ne bi bilo zabune, mi smo još uvijek dobri i u prilog te činjenice govori i podatak kako ćemo se 15. 11. ponovo okupiti na koncertu naših prijatelja iz Brain production s Krka koji rade promociju albuma i nas su pozvali da im tu večer budemo gosti. Eto, stvarno nam je to drago i veseli nas što ćemo nakon više od godinu dana opet svirati zajedno.
Koji su bili konkretni razlozi razlaza?
Pa s obzirom da smo skupa od 2005. i da smo na neki način napravili barem dio onoga što smo htjeli nismo htjeli zatvoriti oči pred činjenicom kako svaki od nas ima i neke druge stvari koje mora raditi u životu. Janko ( bubnjar ) se malo više posvetio obiteljskom biznisu, Marko ( basist ) se, osim što svira u Svadbasima, preselio u Rovinj tako da smo zaključili kako nema smisla ništa forsirati.
Nekako se stekao dojam da nakon dva odlična albuma i dva EP-a tek dolazi pravo vrijeme za Ruiz?
Možda je i bilo tako ali mi jednostavno nismo pronalazili smisao u sviranju i malo pomalo to nam je postalo više opterećenje nego zadovoljstvo. Samim tim, a pošto smo stvarno dobri prijatelji, rekli smo sebi da je najbolje tu priču završiti.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=pmqjU2ESCDM[/youtube]
Kako su nastali Go No Go?
Dalo bi se zaključiti kako su nastali na temeljima Ruiza ali to bi bila sasvim kriva pretpostavka. Go No Go smo u nekakvim našima pauzama od matičnih bandova napravili Zdravko Šavor, koji još uvijek svira u Kiperu, i ja i to još u vremenu dok je postojao Ruiz. Zdravko je isto tako bio naš zajednički prijatelj koji nam je radio i nekakve fotografije i tako, kroz priču zaključili smo kako bi i meni i njemu odgovaralo napraviti nešto drugo. Za razliku od nešto čvršćeg zvuka iz Ruiza i Kipera u Go No Go smo se malo smekšali i za sada smo zadovoljni s ovim što smo napravili. Bubnjeve svira Janko dok smo basisticu pronašli u Ivani koja je svirala u Don’t mess with Texas.
Objavili ste dva EP-a, ‘First’ i ‘2nd’. Kakve su reakcije publike i kritike?
Moglo bi se reći da su reakcije publike i kritike jedan od važnijih razloga zašto je ovaj bend iz faze side projekta postao pravi bend. Dogodio se pravi spoj našeg neopterećenog gušta u stvaranju i tih pozitivnih reakcija publike i kritike što rezultira pozivima za svirke koje naravno rado prihvaćamo. Čak smo po izboru kritičara na nekim portalima uvršteni s prvim EP-om First u top 10 najboljih regionalnih izdanja u 2012. te Top 3 hrvatskih. Skrećem pozornost da se oba EP-a mogu besplatno skinuti s bandcamp stranice našeg izdavača Geenger Records http://music.geengerrecords.com/album/second.
S obzirom da je dosta vremena prošlo od objavljivanja prvog EP-a ima li neke razlike između prvog i drugog EP-a?
Ima! Ovaj smo EP radili s puno više pozornosti, s drugim producentom, s drugim bubnjarem i na koncu pjesme su zrelije. Sirovost i neposrednost prvog izdanja smo zadržali, ali smo kvalitetnije sve snimili. Razlika je i to što je ’Second’ za jednu pjesmu duži ali isto kao i ‘First’ na kraju ima remix pjesme Reset koju su, za ovo izdanje, napravili Hemendex.
I u Go No Go nastavljaš pisati na engleskom jeziku? Ima li to veze s eventualnim plasiranjem na strano tržište ili ti se tako jednostavnije izraziti?
Meni je to nekako prirodnij, muziku sam zavolio na engleskom, naučio se svirati i pjevati na engleskom i odmah da ti kažem kako ne postoji neka kalkulacija u tome za osvajanje Europe i svijeta. Cijenim bendove koji pjevaju na hrvatskom, ali ne dijelim glazbu prema tom kriteriju. Makar, možda bi bilo zabavno čuti našu varijantu indie rocka na hrvatskom, tko zna, možda bocnemo koju. No da i engleski ima smisla uvjerili smo se Imali smo čak i par stranih recenzija u kojima je pohvaljen taj tekstualan dio.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=DhF_iMVFJPk[/youtube]
Kako prolazi tvoj izgovor engleskog? Da li je bilo kakvih negativnih kritika?
Bilo ih je ali isključivo o dijela domaćih recenzenata koji s jedne strane nikako ne prihvaćaju ideju hrvatskog benda na engleskom, a s druge očekuju da čovjek iz Hrvatske govori oriđiđi Kentucky naglaskom. Ma i to je prilično čudno jer čak i u jednoj Engleskoj ili Americi nitko to ne gleda na takav način. Njima se podrazumijeva da španjolski bend ili onaj s Jamajke koji pjeva ne engleskom ima specifičan naglasak. I dok oni to smatraju zanimljivim kod nas ima onih koji rade od toga veliku priču. Moj je engleski naučen u Hrvatskoj i sasvim je solidan.
Prije nekoliko dana svirali ste ispred The Thermals. Kako je prošao koncert?
Izvrsno. Bila je odlična atmosfera u Močvari. Nas je gledalo pola dvorane, njih cijela i baš je bila dobra zabava.
Kakvi su vam planovi u bližoj budućnosti?
Za sada imamo dogovorenu svirku u Zaboku 02. 11. i promociju EP-a 13. 11. u Vintage baru, a uskoro će i spot za drugi singl Follow. Svirat ćemo stvari sa oba EP-a ali i nešto novog materijala. Drugi koncerti su još u fazi dogovora i pregovora, a svakako bi nam velika želja bila doći i u Šibenik jer smo čuli da se događaju zanimljive stvari u tom gradu.
