‘Ljudi evo me doma, dobre volje sam odma’…nakon što sam, po običaju, promijenila tri leta i do Šibenika putovala 12 sati.Sad bi ona davno planirana zračna luka u mom Pokrovniku itekako dobro došla. A sve i da se taj aerodrom otvorio, vjerojatno bi moja obitelj bila prva koja bi kukala i jaukala da se nema mira od buke aviona i smrada kerozina, a došlo se na selo odmoriti dušu i tilo. Bilo kako bilo, lijepo je doći doma, nadisati se ovog šibenskog zraka s mora, susresti drage ljude, prošetati kalama i uz more. No, čim sam nogom stupila u roditeljski dom, već na ulaznim vratima dočekao me vrlo poznati jezik s TV ekrana, turski naravno. Turske sapunice i dalje su sveprisutne, sad je neka meni nova popularnija od Sulje Veličanstvenog, čiji scenariji iskrivljene povijesti itekako ljutii same Turke.
SUČELJAVANJE SA ŠIBENIKOM
Ma, lako je meni za scenarij turske sapunice i iskrivljenupovijest, teško mi pada kad se naša hrvatska povijest iskrivljuje i kad se kao takva prezentira i nama i svijetu. Prvi dojmovi povratka u rodni grad još uvijek su na snazi i u punom jeku. Tek sam stigla, pa mi i sve ono ružno u gradu i nije tako ružno, a sve ono lijepo još mi je i ljepše. Potrajat će to još neko vrijeme, taj period prilagodbe na duži boravak ostalih godišnjih doba, a onda kako koji dan što donese, slijedi novo sučeljavanje sa životom u gradu. A sučeljavanje s onim tužnim situacijama već me dočekalo samom vijesti o pogibilji naše drage sugrađanke i glumice. Tko god da ode s ovoga svijeta, a da je iz našeg grada, uvijek me takva vijest itekako rastuži i potrese. Bilo da mi je osoba poznata ili nepoznata. Uvijek je jedna duša manje u gradu. A sviju nas taj čas čeka, taj čas kojemu ne znamo ni dana ni sata, a niti načina. Osobna mi je utjeha rečenica u koju zaista vjerujem, a koju na svakoj nedjeljnoj sv. Misi ispovijedamo u ‘Vjerovanju’…’Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni’! A koliko god mi to bilo utjeha, suprotno tomu mi je briga i pitanje kuda ću nakon ovozemaljskog života?
NAŠ IZBOR
Pakao, čistilište, raj? Već sada nam je dano birati. Ovih dana i u našem gradu proslavit ćemo blagdan Svih svetih, a dan nakon toga i Dušni dan. Ne volim izraz ‘dan svih vjernih mrtvih’. Oni koji su vjerni, vjerni Bogu ne mogu biti mrtvi, barem ne po onome što je prije navedeno u Vjerovanju. Više volim reći ‘dušni dan’ kad se sjećamo svih naših preminulih. I ove će godine vječna počivališta biti ukrašena cvijećem i svijećama, svakako lijepa gesta, no upravo preminulim dušama više od cvijeća i svijeća potrebnije su naše molitve, pa makar i tek jedan ‘Oče naš’ ili ‘Pokoj vječni’. Ako je srcem izmoljen mislim da može biti veliki doprinos radosti u nebesima. Ovo je tek moje skromno mišljenje kojeg nikomu ne namećem, tek izražavam ono što osjećam u ovim prvim danima povratka u mali Šibenik! Svejedno, u radostima i žalostima, radujte se jer život je zaista lip!
