Biti nominiran za najbolju mladu hrvatsku glumicu, novu nadu hrvatskog glumišta i naći se, sa još dvije kolegice pod povećalom hrvatske kazališne, ali i ostale, javnosti nije mala stvar. Kolege, a pogotovo struka, za razliku od publike, uloge i nastupe mjere nekim drugim jedinicama pa se i nominacija naše šibenske glumice, Franke Klarić, za najbolju mladu glumicu ove godine doima prilično važnom činjenicom.
-Ne mogu reći da mi nije bitno. Bitna mi je i sama nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta, a ako je još i dobijem stvarno bi mi bilo drago, jer zapravo se radi o nagradi struke. Ma ustvari bi mi najsretniji bili mama i tata. Koliko je važno da se predstava svidi publici istovremeno je važan i sud struke. Puno mi znači i to što je prepoznat rad šibenskog kazališta i mojih suradnika bez kojih ni moja uloga ne bi došla do izražaja – kazala nam je mlada šibenska glumica.
Koliko će, i hoće li uopće, ova nominacija i eventualna nagrada donijeti nešto konkretno, Franka ne razmišlja previše. Kaže da je tek na početku karijere i da treba još puno učiti i raditi.
-Pa zapravo se i ne opterećujem tim. Ovo je prva nominacija za neku moju ulogu i osjećaji su mi dosta podijeljeni. Koliko god bi mi bilo drago da dobijem nagradu, ne bih puno ni tugovala da je i ne dobijem. Sigurno neće biti nezasluženo da nagradu dobiju Doris Pinčić ili Milica Miličević koje su nominirane zajedno sa mnom. Bilo bi mi drago da predstava nastavi sa svojim životom, da se i dalje igra. Ja ću se uvijek truditi davati sve od sebe u svim ulogama, usavršavati se, ići dalje i razvijati se jer, iako imaju svoju težinu i nagrade i priznanja nisu ono što me ispunjava i zbog čega se bavim glumom – navodi Klarić.
A zašto baš gluma?
-Još u srednjoj školi sam bila u dramskoj sekciji, sudjelovala i na Lidranu i tako cijelo vrijeme bila okupirana glumom i kazalištem da ustvari nije postojao neki određeni trenutak koji je značio prekretnicu u mom životu. U glumi sam pronašla sebe, nikad mi gluma nije predstavljala opterećenje, nikad je nisam doživljavala kao hobi i stvarno uživam u tome. Moji su roditelji, naravno, htjeli da upišem neki drugi fakultet (Ekonomija), što sam i napravila, ali kako sam bila primljena i na Akademiju za mene nije bilo dvojbe. Ispisala sam se sa Ekonomije na što mi je mama rekla: ‘A ćerce radi kako znaš, to je tvoj život’. To mi je bilo sasvim dovoljno i bila sam presretna jer sam znala da imam i njihovu podršku – prisjeća se Franka.
Iako se slobodno može reći kako je tek na početku stvaranja karijere na kazališnim daskama Franka ima prilično definiran stav o onome što voli raditi.
– Najviše volim dramski žanr i klasike. Tu se nekako najbolje snalazim, tako da mi je uloga u ‘Gloriji’ dobro ‘sjela’. Volim raditi sa Zoranom Mužićem. Cijelo vrijeme rada se razgovara, propitkuje i ispituje uloga i na određeni način drago mi je sudjelovati u kreiranju uloge. E sad, bez obzira što volim klasične uloge, volim ih i na način kad se ubace u suvremeni kontekst i naprave modernijim jezikom – otkriva nam glumica.
Cijeli intervju s talentiranom Šibenčankom pročitajte u idućem broju Šibenskog tjednika.
