Transport kemijskog oružja, što uključuje i rakete te prekursore (tvari od kojih se rade otrovi, a koje su i same opasne) iznimno je težak i rizičan posao. Stoga je pravilo što manje prevoziti pa onda opcija da se prekrcava s jednog broda na drugi, što je kao mogućnost najavio premijer Zoran Milanović, i nije najlogičnija. Za usporedbu: kad se uništavalo kemijsko oružje u Rusiji, postupak je planiran godinu dana, a kad se krenulo u prijevoz, konvoj se kretao brzinom od pet kilometara na sat.
Tako su nam jučer neslužbeno govorili izvori iz Ženeve, prenosi Večernji.hr, iz Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW). Plan za uništavanje sirijskog kemijskog oružja još nije gotov. Još traju razgovori sa svim članicama OPCW-a, a odluka će biti donesena u utorak. Dosad je više svjetskih država odbilo sirijsko oružje, no mora se istaknuti da su rekle “ne” uništavanju, a ne pretovaru. Albanija je prva bila na redu budući da ima iskustva s uništavanjem vlastitog kemijskog oružja, no odbila je pod pritiskom javnosti. Iako su opremljene za uništavanje, zbog rizika su odbile su i Belgija i Norveška, gdje je oružje trebalo biti dekontaminirano u industrijskim pogonima.
Kako je plan uništavanja na kopnu propao, Amerikanci su 200-metarski teretni brod Cape Ray opremili dvama pokretnim pogonima za hidrolizu (miješanje s vodom te drugim kemijskim tvarima koje smanjuju, ali ne uklanjaju potpuno toksičnost). Postrojenjem upravlja 15 radnika, a prerađene, ali još toksične stvari spremale bi se u potpalublju kapaciteta 4,5 milijuna litara, odakle će se pretovariti u posebne cisterne i pohraniti na posebnim deponijima.
– Plan je da američki brod na kojem će se hidrolizom uništavati kemijski otrov bude što bliže Siriji. Ne vidimo logiku da se prevozi u neku luku pa onda na američki brod pa potom na pučinu gdje bi se obavila hidroliza – kažu u Ženevi. Druga je stvar samo oružje poput raketa. Da je o tome riječ, moglo bi biti logično da ih se transportira na kopno, iz njih izvadi streljivo te da se ono potom uništi na američkom brodu.
– Transport je tehnički zahtjevan, skup i postoje sigurnosni rizici – kratko je komentirao Dženan Šahović iz norveškog instituta za sigurnost CBRNE, u kojem radi i glavni UN-ov inspektor za Siriju Åke Sellström, no nije želio komentirati špekulacije o Hrvatskoj. Zasad se govori da su u igri luke Rijeka ili Koromačno, koje bi mogle i zaraditi na tom poslu, ali su reakcije javnosti oštre: župan splitsko-dalmatinski Zlatko Ževrnja pozvao je ministarstva da ne “pokleknu pod pritiscima”, Zvonko Orehovac, profesor na Visokoj školi za sigurnost koji je kao ekspert od 1996. do 2005. sudjelovao u programima OPCW-a, uvjeren je pak da rizik ne postoji ako se prekrcaj kontejnera radi po propisima, a aktivist Vjeran Piršić pita se kakav bi to utjecaj imalo na turističku sliku Hrvatske.
Gordan Jandroković (HDZ) ističe da prije svega “ne znamo o čemu se točno pregovara”.
– Vrlo je neobično da jedan odgovoran političar kaže: “Evo, dobili smo jednu ponudu, ja o njoj nemam bogzna kakav stav pa neka narod odluči.” Mi od premijera očekujemo stav, prijedlog, pa ćemo se onda o tome i očitovati. Bilo bi ispravno da čujemo mišljenje ministra zaštite okoliša i ministra turizma, a ne da se ovako neodgovorno nabacujemo očekivanjima od javnosti – dodao je Jandroković. Iz Ministarstva zaštite okoliša kažu da su kemikalije i opasne tvari općenito u nadležnosti Ministarstva zdravlja, no prijevoz je u nadležnosti Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, a Ministarstvo gospodarstva nadležno je za provedbu Zakona o gospodarenju kemikalijama.
Izvor: Večernji.hr
