Kad ste zadnji put čitali, recimo, neki svjetski bestseller preveden na hrvatski jezik, jeste li razmišljali o tome tko ga je preveo, općenito o prevoditelju ili prevoditeljici tih stranica?! Jeste li razmišljali o tome kroz što sve prevoditelj/ica prolazi da bi hrvatski prijevod učinio što sličnijim originalu?! Teško. Ako ste i pregledali korice knjige u potrazi za imenom i prezimenom dotičnog, vjerojatno ste pomislili kako je to osoba koju poznaje netko drugi, ne i vi.
No, donosimo ‘blic’ intervju s osobom koju biste mogli znati jer ona je naša sugrađanka, iza sebe ima objavljene dvije zbirke pjesama, nekoliko prijevoda. Ona je književnica i prevoditeljica Maja Klarić te potpisuje prijevod hrvatskog izdanja biografije legendarnog rokera, frontmana kultnog benda The Rolling Stonesa, Micka Jaggera – ‘Mick – Jaggerov razuzdan život i neukrotiv duh’, autora Christophera Andersona.
EFEKTNO I PJEVNO
Kakav je bio osjećaj prevoditi biografiju rock legende poput Micka Jaggera?
Budući da je posljednja biografija Micka Jaggera puna pikanterija, tračeva i nepoznatih detalja iz intimnog života osobe o kojoj se već mnogo toga zna, osjećala sam se kao da sam u ruke dobila Mickov tajni dnevnik, gotovo kao da kradomice čitam njegove tajne. S druge strane, knjiga nije pristrana, objektivna je i ‘ne štedi’ protagonista čije su mane i loše strane opisivane koliko i vrline. Neki su me podaci, naročito priče o tome kako su nastajale pojedine pjesme, natjerale da pomnije i ponovno slušam njihove izvedbe, snimke koncerata, da ih praktički promatram drugim očima, kroz vizuru pročitanog.
Jesi li sve što znaš o njemu znala već i prije ili te svemu naučila knjiga?
O Stonesima sam posjedovala ‘enciklopedijsko’ znanje, poznavala okosnicu priče, osnovne stvari o njima, ono što poznaje svaki prosječan obožavatelj. Knjiga mi je stoga otkrila puno toga što dosad nisam znala, puno pozadine, detalja o odnosima među članovima benda, ženama i ljubavnicama, unutar obitelji…
Inače si njegova obožavateljica, odnosno obožavateljica benda?
Jasno. ‘Wild Horses’, ‘Paint it Black’, ‘She’s a Rainbow’… svega par pjesama bilo bi mi dovoljno da ih zavolim kao bend.
Je li postojao ‘presing’ prilikom prevođenja zbog činjenice da će taj isti prijevod čitati njegovi obožavatelji koji će možda biti oduševljeni, možda razočarani prijevodom?
Ponekad, kad bi trebalo prevesti pokoji stih iz neke njihove pjesme, integriran u priču, ili ga barem opisati, prepričati. To mi je ujedno bio i najteži dio posla. Bilo je gotovo nemoguće napisati prijevod efektan i pjevan koliko je to bio neki njihov stih..
NEVIDLJIVI AUTORI
Koliko se uopće, iz tvog iskustva, razmišlja o prevoditelju prilikom čitanja, odnosno je li se ikad dogodilo da ti je netko od čitatelja (ne kolega prevoditelja ili šefova) komentirao prijevod?
Iskreno, mislim da se o prevoditelju prilikom čitanja, ako već govorimo o ‘običnom’ čitatelju, dakle ne kolegi prevoditelju, uopće ne razmišlja. Barem sam ja u ovom poslu stekla takav dojam. Za većinu ljudi prevoditelj je praktički nevidljiv, on radi u tišini svoje sobe ili ureda, a kad knjiga izađe van, nitko se neće pitati – a tko je to preveo? Ipak, to ne znači da ne moramo ustrajati i biti dobri u onome što radimo. Dobar, pitak prijevod možda nitko i neće komentirati, uzet će ga zdravo za gotovo, ali loš će sigurno primijetiti i upamtiti!
I za tvoju biografiju, koji su tvoji dosadašnji prijevodi i prevodiš li što trenutačno?
Dosad sam prevela nekoliko romana s engleskog na hrvatski za Algoritam, V.B.Z. i Nakladu Znanje (‘Što se izgubilo’, ‘Ja, tata iz Irske’, ‘Silos’…). Prevodila sam i za Treći program Hrvatskog radija, časopise Poezija, Libra Libera.. Trenutno radim na prijevodu romana ‘Rush’ autorice Maye Banks koji će ovog ljeta objaviti Naklada Znanje.
Dodajmo i to da je hrvatsko izdanje Mickove biografije na police knjižara stiglo krajem veljače, a potražiti je možete već sad i u Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’.
