‘Sunce piči-mi roštiljamo’…a, u zbilji je bilo ‘kiša pada-mi roštiljamo’! Kad je društvo složno, a druženje lijepo i ugodno, niti loši vremenski uvjeti ne mogu pokvariti dobro raspoloženje. Roštiljalo se u obliženjem selu, ne u gradu, i taj odmak od svakodneve gradske ustaljenosti ima odličan učinak na sive moždane stanice. Zaboravili smo na probleme naše svagdašnje, kao i na one svjetske i jedina briga nam je bila hoće li nam se vatra primiti i ostaviti dobar žar da bi se meso moglo što bolje ispeći, a nepce što više zadovoljiti. Svemu tome je pridonjela složnost u raspodjeli sudjelovanja i naravno da nakon složnih ruku ne može biti promašaja. Jelo se, pilo se, uživalo se u dobrom društvu i razgovorima.
SLOŽNI DUHOM
Ali, da cijelo društvo nije bilo složno ili da je tek samo jedan od nas nastojao svojim ponašanjem to pokvariti, zasigurno više ne bi bili radosni. Svi različitih karaktera, ali jednako u duhu složni. U svemu što se čini uvijek je naglasak na slozi. Kako u našim obiteljima, na radnim mjestima, u slobodnim aktivnostima, jednako tako i u vodstvu jednog grada ili države.Po povratku sa sela u grad, usljedilo je još jedno lijepo druženje koje uopće nisam imala planu. I tako je prošla nedjelja protekla u iznimnoj radosti. Sada bi trebalo nastupiti vrijeme tišine duše, i pripremati se za najveći kršćanski blagdan Uskrs! Započela je korizma, tih 40 dana intezivnijeg razmišljanja kako postati bolji čovjek i prema sebi i prema drugima. Usudim se reći da je ponajprije dobro nastojati se odreći grijeha i loših dijela, pa onda kako je komu po volji, i cigareta i alkohola, čokolade, TV-a, i ostalih tzv. poroka. No, bilo bi dobro da se s odricanjima i nastavi nakon korizme i da se ne vraća na staro. Kažu znanstvenici da je tek 21 dan dovoljan za odricanje od loših navika ili za stjecanje dobrih. Meni možda nejasno, ali po tom znanstvenom zaključku nikakav problem ne bi trebao biti odreći se tog ‘nečega’ i za trajno, a ne samo tih 40 dana.
RAZUMJETI GRIJEHE
Bez grijeha sigurno ne možemo biti, al uvijek možemo težiti k tomu da ih činimo sve manje, barem one koji nas najviše ‘žuljaju’. No, da bismo se grijeha odrekli trebamo ihnajprije i spoznati, jer dok nas naša savjest za nešto loše ne optužuje, nema smisla ni da nas optužuju drugi. Takvi nam mogu biti samo poticaj da prije shvatimo u čemu griješimo. Katkad nam je zaista bolno i nelagodno čuti konstruktivnu kritiku od drugih, obično tada i negodujemo i instinktivno se branimo, ali vjerujem da smo u dubini svoga bića itekako svjesni istine o nama samima. Smatram da bi bilo dobro konstruktivnu kritiku prihvatiti, ali laži koje drugi smišljaju o nama zasigurno ne. Možda pravda i jest zaista spora, ali nije nedostižna i ne treba gubiti nadu da svaki dan može biti dobar dan. Život je lip!
