Bilo je to točno prije godinu kada je klub Azimut otvorio svoja vrata. Suvlasnike Đorđa Katalinića i Hrvoja Jelkovića ‘uhvatili’ smo i prekinuli u trenutku DIY ‘makeovera’ kluba kojemu nije dugo trebalo da postane glavno mjesto izlaska u Šibeniku kad su u pitanju (probrana) glazbena i razna kulturna događanja. Azimut je, rekli bismo, i više nego uspješno ‘odradio’ svoju prvu zimu u Krešimirovom gradu, a to je, pak, sasvim dovoljan razlog da porazgovaramo s Đokom i Hrvojem o proteklih cca 365 dana.
Prije nego se upustimo u priču, napomenimo da su i dalje otvoreni za ljude s dobrim, kvalitetnim idejama, programima koji vrijede, a nemaju se gdje realizirati. Javite se Đoki, Hrvoju ili ostavite poruku na šanku, u ‘inboxu’ maila ili Facebooka.
OBVEZNA STANICA
Jesu li očekivanja ispunjena? Je li u godinu dana ispunjeno planirano?
Đorđe: Ne znam kako bih rekao što je ostvareno, što nije. Koliko god smo imali viziju onog što želimo, pojedine smo stvari ‘hvatali’ u hodu, generalno govoreći, napravili smo većinu onog što smo htjeli.
I sve to izaziva zadovoljstvo?
Đorđe: Pa tu smo, idemo dalje! Mi smo zadovoljni.
Hrvoje: Vidiš kako sretno ‘farbamo’.
Prije godinu dana, prilikom našeg prvog razgovora, spomenuli ste da vam je želja da Azimut postane ‘neobvezno, kulturno okupljalište’, no s vremenom je postao obvezna stanica u vikend izlascima ili čak preko radnog dana.
Đorđe: Na početku smo rekli da radimo mjesto gdje će nama biti lijepo i trudili smo se, barem veći dio vremena, da to bude tako i valjda je to dalo neke rezultate jer ima ih još kojima se sviđa što i nama.
Preživjeli ste prvu zimu u Šibeniku. Svi znamo da je zima za mnoge skliski teren.
Hrvoje: Bitno je to što si rekla:’preživjeli ste’!
Đorđe: U gradu ima, realno, možda petstotinjak ljudi koji izlaze vani zimi i kad se to podijeli na sva mjesta gdje se eventualno može izaći, koliko god je teška zima, izgurali smo. Zima u Šibeniku je takva kakva je, recimo, da smo je očekivali. Prva nam je godina, ali pretpostavljali smo kako će ići. Mislim da je ‘crna’ zima prošla.
OK, zadovoljni ste s onim dijelom gdje ljudi dolaze na koncerte, na piće, a što je s pričom gdje se pozivali ljude kvalitetnih, kreativnih ideja da ih dođu kod vas realizirati?
Hrvoje: Sve se više ljudi javlja. Lagano smo počeli raditi s raznim ljudima i lagano dolazi na ono što smo htjeli. Hip hop party koji smo imali s ekipom Back II Basic, to je super ispala priča i to je to umrežavanje, spajanje koje se počelo događati nakon nekog vremena, nakon što su ljudi prepoznali smisao u ovom što radimo, da to nije po principu ‘zgrabi i bježi’.
Đorđe: Za taj dio priče, očito, treba više vremena za animirati ljude.
Zanimljivo je da ste prije godinu dana nabrojali dosta toga što biste htjeli raditi u Azimutu …
Dorđe: Da, i još uvijek radimo na tome i još uvijek sve to više – manje hoćemo, dakle, i druge kulturne sadržaje, osim same glazbe.
Ali, sve što ste tada naveli u međuvremenu je ispunjeno što znači da jedna godina nije kratak period da se nešto ne bi pravilo?!
Đorđe: Nije, ali mislim da će trebati još vremena za ovaj drugi dio jer što se tiče glazbe nema problema, ali htio bih da je puno više izložbi, radionica, predstavljanja… Toga još fali. Nešto se događa, nešto se pomaklo, ljudi su nas počeli doživljavati, ali ja osobno bih volio da kulturnog programa ima još. Na tom treba raditi, ali to je pitanje vremena kad će ljudi to prihvatiti i početi se otvarati, a zaista se nadam da hoće.
OPSTANAK
Je li bilo teško?
Dorđe: Je! Je! Je! Ovo je jedna velika borba. No ljudi kad dođu, kad je neki ‘jači’ program, vide 200, 300 ljudi i misle da sve ‘gori’, ali ovo je strahovito skup pogon i ovo raditi ‘košta’. Smatramo da je ovo jedini način da bi ovaj prostor funkcionirao jer sve druge opcije su lošije i davale bi puno lošije rezultate. Da bismo stvorili neku priču, a nadam se da jesmo, trebalo je zaista puno truda, uloga jer drugačije ne funkcionira. Imali smo gomilu neisplativih večeri, plaćali smo program, a znali smo da u končanici neće biti efekta, ali to tako mora funkcionirati da bi opstalo.
Ipak, teško da postoji osoba koje nije čula za Azimut, koja nije bila ovdje. Dakle, na lokalnoj razini ste ostavili traga, a skorašnja realizacija najavljene suradnje sa Žednim uhom Azimut bi mogla dignuti i na državni nivo.
Hrvoje: Suradnja sa Žednim uhom je priča koja je počela još na početku otvaranja Azimut. Zbog tehničkih ograničenja poput veličine bina, a i u Šibeniku je teško naplatiti ulaznicu koja bi omogućila da se dovedu relativno nepoznati kantautori koje Mate (Škugor op.a.) radi, tako da je ovo sad prvi koncert. Vidjet ćemo kako će proći, ali gledamo da se ta suradnja nastavi.
Imate li već neke planove za novih 365 dana?
Hrvoje: Čim završimo lagani ‘makeover’ štekata bacamo se na razradu naše ljetne pozornice jer hoćemo nastaviti priču koja se ‘zakotrljala’ prošlo ljeto. Pametniji smo, znamo koje stvari vani mogu funkcionirati i mislim da bismo stvarno mogli napraviti prekrasno ljeto u Azimutu.
Po kojim pitanjima ste to pametniji?
Hrvoje: Što se tiče ljetne pozornice, onda je to glazba koja tamo pristaje. U tom smo se segmentu prošle godine možda malo tražili. Napravili smo nekoliko koncerata koji su bili glasni, pa sad gledamo napraviti nešto što neće toliko smetati, a što će zabavljati ljude.
Biste li mogli izdvojiti tri stvari koje su obilježile godinu, a vama su osobito drage?
Hrvoje: Meni osobno jedna od lijepih stvari je koncert u prosincu Cult Of Reborn i Disastera. Bila je prekrasna atmosfera, mnogo ljudi koji možda primarno i nisu došli zbog glazbe, ali su se na kraju lijepo zabavili. I to je srž postojanja Azimuta – povezivanje ljudi, otvaranju nekih novih vidika.
Da, kad smo prvi put razgovarali o budućem programu kluba dobila sam dojam da pojedini bendovi baš Cult Of Reborn, Disaster pa i drum’n’bass Bass Matters neće naići na plodno tlo ovdje. Jesam li bila u krivu tada ili ste se s vremenom predomislili?
Hrvoje: Nama je uvijek prvo bitna priča. Priča prije sadržaja. I u trenutku kada napravimo priču koja može pokriti ‘event’ koji radimo onda se stvara plodno tlo za suradnju. To se dogodilo s bendovima koje si spomenula, s Bass Mattersom s kojim smo radili koncert Bamwisea. Sad ćemo to ponoviti. U travnju dolazi, u suradnji s Menigom i Seasplashem, bend Double, gdje će ‘support’ ponovno biti Bass Matters. Znači, bitno je dobro posložiti priču i svatko će naći mjesto.
Dugujete mi još dvi od tri stvari koje su po vama obilježile protekli period.
Hrvoje: Đoko, ti?! Istaknuo sam Cult of Reborn i Disaster. Mislim i ljetna pozornica je definitivno što moramo istaknuti jer nas je iznenadila količina ljudi koja je to popratila.
Đorđe: Da, to je možda bilo malo neočekivano – da će raditi u tolikoj mjeri, da će biti toliko dobro. Jesmo se trudili, pokušavali, upirali, ali dogodio se taj neki ‘klik’, ljubav na prvi pogled, nešto se dogodilo. Poklopile su se neke stvari, a valjda smo imali i malo sreće pa je to bilo to.
Da ne bi bilo da je sve bilo divno i krasno, je li bilo stvari za koje ste pomislili ‘ne ponovilo se’?!
Hrvoje: Definitivno smo odustali od mega popularnih trash partyja. U to smo se u jednom trenutku upleli, nekako nam je možda čak izmaklo kontroli, ali smo zaključili da to nije smjer u kojem želimo razvijati našu glazbenu ponudu. U jednom mjesecu imali smo tri trash partyja.
U biti, Azimut je pravi smjer za ljude koji vole dobru glazbu, kulturne programe ..
Hrvoje: Za ljude koji vole istraživati, doći na neko mjesto, iznenaditi se, čuti nešto što možda nisu prije, upoznati ljude. I dalje vrijedi ono što smo rekli prije godinu dana da je kultura ovdje na prvom mjestu, a onda zabava. Pokušavamo raditi ‘miks’ kulture i zabave, da kultura bude zabava.
